Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje razgovarali smo s vukovarskim gradonačelnkom i saborskim zastupnikom Domovinskog pokreta Ivanom Penavom. U razgovoru za Fenix Magazin gradonačelnik Vukovara Ivan Penava govorio je što misli o nefunkcioniranju hrvatskog prvosuđa i neprocesuiranju ratnih zločina koje su počinile srpske paravojne snage tijekom agresije na Hrvatsku. Govorio je o ulozi SDSS-a i razlozima neuspješne integracije hrvatskih Srba u društvo. Odgovorio je i na najnovije optužbe hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o tome kako njegove izjave pridonose radikalizaciji društva.
FM: Prošlo je dvije godine od vukovarskog prosvjeda na kojem ste izrazili nezadovoljstvo zbog neprocesuiranja ratnih zločina iz Domovinskog rata. Nedavno su uhićena dvojica Srba iz Negoslavaca zbog sumnje u počinjenja ratnih zločina. Niste krili zadovoljstvo uhićenjima, ali ste iskazali sumnju kako bi se moglo raditi o političkim manipulacijama. Zašto mislite da se radi o manipulacijama?
To je već pomalo smiješno i čudno da se uvijek pred studeni događaju takve stvari. Ako je to iskreno naravno da treba zahvaliti svakome tko je doprinijeo tim uhićenjima, iako, na žalost, povijest nas uči da sama uhićenja ne znače baš ništa.
Obično nakon, godinu-dvije tri, vrlo se često iz raznih razloga ne dođe do pravomoćnih presuda. Mislim da svaki ratni zločinac treba odgovarati, ali treba krenuti od glave, a glava su u ovom slučaju svi oni koji su organizirali agresiju na Hrvatsku. Tu, osim Slobodana Miloševića kao nositelja ideološko-političkog programa, kao najodgovornije vidim Generalštab bivše JNA. Zna se tko su ti ljudi bili i nije jasno mi jasno zašto hrvatsko pravosuđe i hrvatska država ne progoni te ljude?
Dodatan osjećaj gorčine, osim proteka vremena i tih slabašnih pomaka, koji su nedovoljni, donosi i okrutna realnost da nam svjedoci umiru. Čovjek kojeg smo predstavili na prosvjedu je prije tri tjedna preminuo. Radi se o Bariši Ivančiću, to je čovjek koji je svjedočio i pokazivao svoj ožiljak na grkljanu koji je nožem bio presječen prilikom pokušaja klanja, kada je oštrica noža zapela za krunicu, koju je morao progutati, a koja je zapela u grlu prije toga. Taj čovjek je nažalost napustio ovaj svijet uslijed bolesti i nije dočekao pravdu, nije od svoje države dobio ono što je trebao.
FM: Što je po vašem mišljenju razlog tako duge šutnje hrvatskog pravosuđa i neprocesuiranja ratnih zločina koje su počinile srpske paravojne snage?
To je mene prije svega neodgovornost. Kako ne bi ulazio u nekakve teorije zavjere koje nisu ni blizu temelja. Tu se treba postaviti kao i uvijek kad je čovjeku stalo da se to riješi, zadaju se rokovi, odrede se ljudi koji su za to odgovorni, a to sukladno zakonu znamo tko su i to napraviš ili ne napraviš, a nakon toga slijede sankcije, više ne radiš taj posao.
FM: Prije aktualnih uhićenja bilo je još uhićenja u Vukovaru npr. 6. prosinca 2018, međutim nema informacija kako su ti postupci završili?
Te ljude ja viđam svaki dan po gradu kako šetaju. To je ta tragedija o kojoj sam prije govorio, ljudi nam čekaju pravdu 29 godina i na kraju umiru, a ne dočekaju pravdu. Da postoji politička volja stvar se mogla postaviti i u zakonodavnom smislu, odnosno u smislu donošenja zakona za ratne zločine da moraju ići ekspeditivno, da nema razvlačenja i odugovlačenja. Međutim, za to sve skupa treba imati volje.
FM: Što mislite zbog čega Srbi u Hrvatskoj još uvijek nerado davaju informacije o počitniteljima ratnih zločina i mjestima stradavanja civila i hrvatskih branitelja?
Mene to ni ne čudi jer je to njihova politika. Nikad nećete to ni dočekati. Tko god očekuje da će krivci za zločine početi o tome govoriti, neće. Jer oni sami sebe prokazuju i zapravo moraju priznati da su kao država izvršili agresiju na hrvatsku državu, na hrvatski teritorij, na hrvatski narod i sve građane Hrvatske i oni u tom smislu nikad se neće progovoriti jer bi priznali krivicu i potvrdili ono sve što mi već znamo. Mislim da je to ludo očekivati od njih.
Naravno, ne govorim tu o Srbima kao narodu, ni nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Ali kad govorimo o članovima SDSS-a, čiji su ljudi od samog začetka sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i bili dio Miloševićeve politike, oni bi mogli puno toga reći, ali ih veže zavijet šutnje.
FM: Bliži se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Kako teku pripreme?
Pripreme idu pod uvjetima koji su diktirani epidemijom. Kolone će sigurno biti, na koji način, to ćemo još vidjeti. Trasa će biti kao i do sada, samo moramo još definirati neke detalje poput upotrebe maski, veličinu razmaka itd. Tu ćemo svakako slušati upute Stožera.
FM: Je li sazrijelo vrijeme i da se Srbi priključe koloni?
Je, mislim da to malo krivo gledamo, jer velik broj Srba i jest u koloni. Tu treba napraviti razliku i mislim da ju je potrebno raditi, jer na kraju krajeva određen broj Srba je sudjelovao u samoj obrani Hrvatske, velik broj Srba je bio cijelo vrijeme prognan iz Vukovara. Ti ljudi su redovno u koloni. Zatim Srbi koji su u Zagrebu, koji su u ostalim dijelovima Hrvatske žive, vjerojatno velik broj njih dođe. Treba razlučiti ono što su Srbi kao lojalni građani, pripadnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, od Srba koji zapravo promišljaju, imaju i gaje u sebi velikosrpsku ideologiju, svojataju ovaj teritorij, negiraju Hrvatima pravo na državu, ne vole hrvatsku državu. To su za mene dva različita pojma i treba ih razlučiti.
FM: Često smo puta čuli od Vukovaraca kako bi više voljeli da je Vukovar oslobodila HV, nego što je došlo do mirne reintegracije. Je li reintegracija uspjela?
Uvjetno. Uspjelo je u tome što su pošteđeni životi, hvala Bogu da nitko nije stradao u oslobođenju Vukovara. Na žalost ljudi se i dalje dijele, jedan manji dio ljudi nije se integrirao u Hrvatsku. Ljudi koje patronizira SDSS i provodi tu politiku neintegriranja jer smatraju da će se Srbi asimilirati, što je sasvim pogrešna teza, ali je izgovor za nastavak velikosrpske agende kako bi imali paralelnu vlast, kako bi bili mostobran za buduće akcije ili barem jedna točka destabilizacije na teritoriju Republike Hrvatske. U tom smislu ne možemo govoriti o uspjehu mirne reintegracije, a kako stvari stoje dovoljno govori i činjenica da oni svoju djecu uče u školama njihovu povijest, a ne službenu povijest Republike Hrvatske.
FM: Svjedoci povremenih međunacionalnih sukoba i navijačkih incidenata. Napadi Srba na hrvatske navijače uglavnom se medijski pršućuju dok se napadi na na srbijanske navijače od strane Hrvata danima provlače kroz medije. Kako to komentriate i kako ocjenjujete sigurnosno stanje u Vukovaru?
Uvijek sam za osudu bilo kakvog nasilja, bilo pshihičkog ili fizičkog, tako i u ovom slučaju navijačkih skupina. Ne raduje me to, teško mi je to gledati. Međutim ti napadi imaju svoje uzroke, oni počinju u već podijeljenim vrtićima i školama, oni kreću s tim da u startu navijačke skupine tipa Delija ili Grobara na svojim tribinama veličaju četništvo, osporavaju postojanje hrvatske države. Međutim, ti su sukobi nešto što se događalo prije i što će se u ovakvim uvjetima sigurno je nastaviti događati i dalje. I dok ne bude jednog zdravog pristupa da se jasno ljudima poruči što se može, što se ne može raditi, neće biti napretka. Na žalost, nema te dovoljno zdrave i čestite snage u Hrvatskoj, barem je ja ne vidim u ovoj aktualnoj politici.
FM: Nedavno je srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin kazao da Aleksandar Vučić mora biti “predsjednik svih Srba”, ma gdje oni živjeli, i da se treba stvoriti “srpski svijet”, kako bi Srbi mogli donositi zajedničke odluke na neka politička pitanja. Pri tome je očigledno mislio i na Srbe u Hrvatskoj, kako komentirte ovaj novi poziv na srpsko okupljanje i miješanje u unutarnja pitanja drugih država?
To je nešto što je dugo prisutno, zapravo zadnjih 30 godina nije niti nestalo iz fokusa srpske politike, i tu je meni srpska politika vrlo jasna, i lako je predvidjeti njihove buduće poteze jer su je oni na kraju krajeva vrlo jasno definirali i obznanili. Međutim, ono što mene brine je slabost, u ovom slučaju hrvatske politike, koja je tu jako izgubljena, neodređena, ne zna što bi i kako bi se ponašala, ne zna što joj je primarni interes, što joj je cilj, ne radi na tragu tog interesa i onda se događaju takve tragedije da evo izgubimo u Crnoj Gori svog hrvatskog predstavnika jer nam se podijele hrvatske frakcije.
FM: Kako hrvatske Srbe okrenuti prema Zagrebu i odmaknuti od politike Aleksandra Vučića?
Jednim otvorenim pristupom, normalnim kao prema svim drugim građanima. Treba prestati govoriti o nacionalnosti, prestati huškati i zastrašivati ljude jer onda se ljudi guraju u krda, u čopore, i to je upravo ono što vrlo dobro i uspješno radi Milorad Pupovac. On kroz taj strah, poruke straha, poruke ugroze nastoji homogenizirati jedan dio srpske zajednice.
FM: U svibnju ove godine napustili ste HDZ i pridružili se Domovinskom pokretu. Je li se zbog toga promjenio i kakav je odnos hrvatske Vlade prema Vukovaru? Što bi po vašem mišljenju treblo napraviti da se potaknu investicije u Vukovar?
Ja sam i kao član HDZ-a imao niz inicijativa od drvne industrije, gdje sam pronašao investitora Darka Pervana, ali još nekih, pa do ove inicijative s hotelom “Dunav”, odnosno monumentalnim izdanjem koje je trebalo biti napravljeno u Vukovaru.
Međutim, nije mi polazilo za rukom, ni kao članu HDZ-a, bolji rad s ovom vladom, pa evo niti sada. Treba biti korektan, nije da se ništa nije napravilo, manji pomaci su ostvareni, mogao bih o njima sad pričati, poput uvođenja vojske u Vukovar i sličnih poteza.
Suštinski u smislu otvaranja radnih mjesta, mi nismo taj pomak uspjeli napraviti, a je moj dojam da vlada nije zainteresirana, ili nije dovoljno jaka napraviti te odlučne promjene, ili nisu sposobni i ne znaju to napraviti. Ne vidim tu treću mogućnost. Evo, to je otprilike razmišljanje o tom problemu.
FM: Kako komentirate optužbe premijera Andreja Plenkovića nakon napada na Banske dvore da svojim izjavama podupirete radikalizaciju društva?
To što predsjednik Vlade radi su stare priče već viđene u bivšem režimu, a i sada vrlo često, u kojima se zapravo sve što nije na liniji partije treba proglasiti ekstremnim, nazadnim, zatucanim.
Ja sam i ovaj napad na Banske dvore javno osudio, samo sam rekao da je to bio bunt, ali na pogrešan način iskazan. I danas ću ponoviti jednako kako sam i tada rekao, međutim to gospodi nije dovoljno, oni to ne žele čuti. Naravno, razumijem i nervozu, i strah, on je sasvim opravdan, jer kad vam napadač dođe i puca na ured, to je jako neugodna situacija, ne želim je nikome.
Međutim činjenica je da šefa Janafa nisam postavio ja, nego Andrej Plenković i to dva puta, činjenica je i da 30 godina gledamo pljačku hrvatske države. Za to su neki ljudi i neke stranke odgovorni.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza/Dario Holenda
