Teško je reći je li samo politički očaj ili još i nedostatak stvarnog osjećaja nacionalnog ponosa razlog za to što se pojedini političari ne mogu suzdržati od jeftinog politikantstva i, za uspomenu na žrtvu Vukovara sasvim nedostojnih političkih prepucavanja, u kojima je Grad Heroj samo sredstvo za njihove pokušaje da privuku mikrofon više ispred svojih usta i još koji lumen svjetla reflektora na sebe.
Što god bio razlog takvom ponašanju, ostaje nedvojben zaključak kako oni koji ovih dana koriste Vukovar za svoja politička podmetanja i obračune tako pokazuju da niti najmanje ne poštuju žrtvu svih onih koji su junački branili grad, dajući ostatku Hrvatske priliku da se naoruža i pripremi obranu.
Javni test
To što predsjednik Republike Zoran Milanović nije sudjelovao u Koloni sjećanja nego je u isto vrijeme položio vijenac na Ovčari, nikoga u Hrvatskoj posebno ne uzbuđuje. Milanović, kao mudar političar zna, da bi njegovo pojavljivanje u Koloni sjećanja bio prvi javni test uspješnosti njegove politike kojom se želi dodvoriti radikalnoj desnici. Očito procjenjuje kako još nije vrijeme za takav javni test političke popularnosti i daje nam do znanja da mu žrtva Vukovara nije važnija od politikantskih prepucavanja s ostatkom državnog vrha. Slično kao i Milanović ponašaju se i oni koji su ga doveli na Pantovčak pozivom na poništavanje izbornih listića u drugom izbornom krugu predsjedničkih izbora. Ako već i misle da ne treba pozdraviti to što konačno predstavnik SDSS-a sudjeluje u Koloni sjećanja, oni nisu izdržali i rasprave o tome ostavili za vrijeme nakon Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.
Njima ništa nije sveto pa ni ime Vukovar
Obilježavanje zločina u Gruborima i bacanje vijenca u Dunav nikako ne mogu biti isto. Slanjem potpredsjednika Vlade u Grubore, hrvatska država je poslala jasnu poruku kako zločin koji se tamo dogodio nikako nije dio „Oluje“ nego kriminalni čin pojedinaca.
Bacanje vijenca u Dunav od strane SDSS-a može se protumačiti kao izjednačavanje krivnje za rat, makar organizatori događaja govore samo o izjednačavanju svih žrtva, a tome je teško oponirati zbog čistih civilizacijskih pa i kršćanskih razloga. Što bi značilo da Vlada odbije sudjelovati u tome? Dovoljno je reći da u osobi Borisa Miloševića ima osobu koja je spremna na to da Srbima u Hrvatskoj glavni grad bude Zagreb, a ne Beograd.
Odbijanjem sudjelovanja u događaju kojeg organizira njegova stranka, Vlada bi mu poprilično razdrmala izbornu bazu u kojoj taj i takav Milošević i u budućnosti treba biti izabran.
Ako se konačno želi razriješiti nacionalni prijepor koji već stoljećima postoji između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, onda ponekad treba raditi i neke ustupke i iznad svega biti strpljiv, a najvažnije od svega, potrebno je da mi Hrvati pokažemo razumijevanje za one koji iskreno nastoje dati svoj doprinos procesu pomirbe.
Nažalost, to ne prihvaćaju oni kojima je teška, nacionalnim osjećajima nabijena retorika jedini politički program, pa oni zato ovih dana i bacaju u blato uspomenu na žrtvu Vukovara, nastojeći preokrenuti trendove koje pokazuju istraživanja o popularnosti stranaka i političara. Njima ništa nije sveto, pa ni ime Vukovar.
Fenix-magazin/MD/ Ante Gugo
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
