“Te 1991. Vukovar je bio dolina smrti iz koje smo mi na Mitnici pronašli put odlukom da položimo oružje. Tim je činom okončana bitka za Mitnicu, spašeni su mnogi životi civila i ranjenika, a mi, hrvatski branitelji odvedeni smo u srpske koncentracijske logore. Kako je padala jedna za drugom gradska četvrt, na Mitnici smo gledali što napraviti jer smo vidjeli da je kraj neminovan. Znali smo koliko civila imamo i da ih treba zaštiti”, prisjetio je posljednji ratni zapovjednik obrane te vukovarske gradske četvrti Pilip Karaula.

Po njegovim riječima, oko Mitnice su branitelji postavili neprobojnu obranu koja je izdržala cijelo vrijeme opsade unatoč brojnim pokušajima agresora da zauzme tu četvrt u jugoistočnom dijelu Vukovara, osim po hrabrosti branitelja, poznatoj i po vukovarskom Vodotornju.

“Odlučili smo stupiti u pregovore s JNA i ponuditi im svoje živote u zamjenu za izlazak civila iz razorenog Vukovara”, rekao je Karaula i dodao da je taj potez s današnje točke gledišta bio jako dobar jer su spašeni brojni ljudski životi.

Pregovori su održani 18. studenog 1991. na salašu Goldsmidt nedaleko samog Vukovara, a u ime branitelja Mitnice vodili su ih, uz nazočnost predstavnika Međunarodnog crvenog križa, Pilip Karaula, Zdravko Komšić i Matija Mandić. Nakon jednosatnih pregovora dogovorena je predaja Mitnice, uz uvjet branitelja da civili, njih oko 5000, budu prebačeni na slobodni teritorij Republike Hrvatske, dok će branitelji biti zarobljeni i odvezeni u logore u Srbiji, što se u konačnici i dogodilo.

Uz spomen obilježje nalaze se dvije ploče na kojima su tekstualno opisani zadnji dani borbe 1991. godine, pregovori i predaja oružja te su popraćeni fotografijama iz dana Domovinskog rata. Prigodna spomen ploča postavljena je i na zgradi salaša Goldsmidt.

Otkrivanju spomen obilježja nazočan je bio i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.