Učenje zna biti dosadno, suhoparno i naporno. Ali ne i imerzijom, novom nastavnom metodom uvedenoj ove školske godine u dvojezične Osnovne škole u srednjem i južnom Gradišću.
Učenje po principu imerzije, što znači tjedan dana nastave na hrvatskom jeziku, a tjedan na njemačkom, je zanimljivo, motivirajuće i učinkovito, tvrdi nadzornica za manjinsko školstvo u Gradišću mag. Karin Vukman-Artner, koja je bila gost tribine u Hrvatskom centru u Beču.
S njom je o tome kako imerzivno po(d)učavanje, posebice gradišćanskih Hrvata, funkcionira u praksi razgovarao glavni urednik „Hrvatskih novina“ Petar Tyran.
Tyran je uvodno nazočnima predstavio svoju sugovornicu, koja je kao aktualna nadzornica potvrđena dekretom austrijskog Ministarstva za obrazovanje početkom 2012. godine. Istakao je kako je Vukman-Karin „prava osoba na pravom mjestu“, jer je imala priliku kroz svoj dugogodišnji pedagoški rad steći cjelovit uvid u obrazovni sustav u Austriji.
„Ovaj način podučavanja Slovenci u Koruškoj prakticiraju već godinama. Rezultat evaluacije je pokazao da od ove metode podučavanja jezično profitiraju svi učenici u razredu, čak i oni kojima slovenski nije materinski jezik“, rekla je Vukman-Artner, koja je i osobno posjetila Korušku kako bi se uvjerila u učinkovitost ove metode.
„Imerzija, kao pilot projekt je sada uvedena u škole srednjeg i južnog Gradišća, jer kod njih vladaju slični uvjeti. Kasnije namjeravamo imerzivno podučavanje uvesti i u škole u sjevernom Gradišću, jer tamo su uvjeti bitno drugačiji, pa se i podučavanje tome mora prilagoditi“, pojasnila je. Istaknula je kako je oduševljena imerzivnim podučavanjem, te da joj je dugoročni cilj imerziju implementirati u manjinsko školstvo u Gradišću.
„Koncept imverzije ćemo tri godine znanstveno pratiti, pa će se evaluirati i pogledati kakvi su bili rezultati u praksi“, rekla je Vukman-Artner, najavivši da je predviđeno i proširenje imerzije na više škole.
„Koncept imerzije bi se mogao i morao koristiti i u dvojezičnim Dječjim vrtićima u Gradišću“, napomenula je, dodavši kako je istog mišljenja kao i glavna tajnica Hrvatskog centra Gabrijela Novak-Karall, koja je rekla da ta nova metoda učenja može biti uspješna samo ako se njome obuhvate i djeca u Dječjim vrtićima i predškolska djeca.
Da sve baš i nije tako ružičasto kako se čini na prvi pogled moglo se je zaključiti nakon što je nadzornica za manjinsko školstvo iznijela izazove s kojima se susreću djeca gradišćanskih Hrvata. Između ostalog ova iskusna metodičarka hrvatskog jezika nije skrivala da je svjesna složene socio-lingvističke situacije gradišćanskih Hrvata i različitosti u jezičnim kompetencijama pojedinih učenika, ali i učitelja i nastavnika hrvatskog jezika u Gradišću. Kako se je moglo čuti, uz to, u gradišćanskim školama nedostaje hrvatskih učitelja.
„U šest Osnovnih škola u sjevernom Gradišću trenutačno nedostaje čak deset dvojezičnih učitelja-razrednika, i to u Pandrofu, Štikapronu, Rasporku, Vorištanu, Cindrofu i Klimpuhu“, napomenula je, dodavši kako se dvojezična nastava unatoč toga održava tako da se mijenja učitelj koji drži nastavu na njemačkom s onim koji drži nastavu na hrvatskom iz paralelnog razreda.
„Situacija u manjinskim školama u Gradišću nije zadovoljavajuća, ali ja sam optimista da ćemo, kao i gradišćanski Hrvati koji su na ove prostore došli prije pet stoljeća, i dalje uspjeti očuvati hrvatski jezik, kulturu i identitet. Jako je važno da se novelira i manjinski školski zakon za Gradišće“, rekla je nadzornica za manjinsko školstvo Gradišća Karin Vukman_Artner.
Obzirom na rapidno padanje hrvatske jezične kompetencije kod djece i mladih u Gradišću, nova metoda imerzivnog po(d)učavanja, predstavljena u Beču, možda je i novi mogući „recept“ za pozitivan preokret.
Fenix-magazin/Snježana Herek
