Skupština UN-a je prije nekoliko dana izglasala Rezoluciju o sjećanju na genocid u Srebrenici. Čitajući tekst Rezolucije, čovjek bi mogao pomisliti kako je zločin u Srebrenici izvršila neka grupa vanzemaljaca bez imena i prezimena, te kako se srpska politika ne bi trebala zbog toga uzrujavati. Zašto su Vučić, Dodik, a s njima u zajedništvu i Srpska pravoslavna crkva, digli toliku buku oko Rezolucije koja ne spominje Srbe?
Piše: Dr. fra Luka Marković
Vjerojatno zato što znaju da zločin u Srebrenici, kao i ubijanje i protjerivanje Hrvata u Bosanskoj Posavini, nisu počinili vanzemaljci, nego ljudi koji su pripadali njihovom narodu, koji su sva zla od Srebrenice, preko B. Posavine pa do Vukovara, počinili u ime ideologije „srpskog sveta“, u ime lažnih sjećanja kako su na to imali pravo.
Upravo je nešto slično zastupao jedan srpski episkop, onaj u Mađarskoj, po imenu Danilo. Naime, spomenuti episkop je negdje za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i BiH ustvrdio kako Srbi imaju pravo i dužnost ubijati Muslimane i Hrvate. Te su riječi toliko potresle vjerske krugove u Europi da su razmišljali o izbacivanju Srpske pravoslavne crkve iz poznatog Vijeća Crkva u Ženevi.
Imao sam čast kao hrvatski predstavnik iz Njemačke, na molbu tadašnjeg koordinatora Hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj Bernarda Dukića, sudjelovati u diskusiji o toj neljudskoj izjavi spomenutog episkopa, koju je organizirala Evangelička akademija u Speyeru.
Naravno, na tom skupu, koji su pozorno pratili i njemački mediji, ta izjava episkopa Danila je osuđena. Istina, srpski predstavnik se trudio svim silama umanjiti grozotu te izjave, dok je jedan njemački mirotvorac za sve krivio samo JNA, ostavljajući po strani odgovornost velikosrpske politike čije je utjelovljenje bio Slobodana Milošević.
Kako vidimo tu groznu izjavu nije dao neki vanzemaljac, nego visoko rangirani član Srpske pravoslavne crkve. Zasigurno nisu Mladić i Karadžić sišli na zemlju s neke nepoznate planete, nego su bili sljedbenici jedne prljave politike, zadojene krivim sjećanjima kako su svi susjedni narodi Srbima kroz povijest činili samo zlo, što ih opravdava u navodnom zločinačkom revanšizmu.
Trun u oku drugih naroda
Vučić i Dodik nisu naivni. Znaju jako dobro da su u Haagu za zločine u Srebrenici osuđeni ljudi po imenu i prezimenu, koji su upravo zbog krivih sjećanja mislili, kako reče episkop Danilo, da imaju ne samo dužnost nego i pravo ubijati.
Ustreba li, toga će se prisjetiti i zapadna politika, upozoravajući srpske političare da počnu razmišljati relistično, ne uviđajući samo trun u oku drugih naroda nego i ogromno brvno u vlastitom. Nešto slično se već i počelo događati. Na Dodikovu priču o razdruživanju Republike Srpske od BiH, to jest Federacije, uzvratio mu je čak i američki veleposlanik tvrdnjom da bi to bio kraj te ratne tvorevine. Problem Republike Srpske se može riješiti preko noći.
Ukoliko bi međunarodna zajednica dodijelila Distrikt Brčko Federaciji, Srbi u BiH bi imali dvije nepovezane regije. Distrikt Brčko može biti i podijeljen u slučaju preuređenja BiH u kantonalnu državu, između Srba, Hrvata i Bošnjaka, tako što će grad Brčko pripasti Bošnjacima, istočni dio nekadašnje općine Brčko Srbima, a zapadni Posavskoj županiji.
Srbi i secesija
Možda se s vremenom tako nešto i dogodi, jer ovakva BiH u kojoj Srbi govore o secesiji a mnogi Bošnjaci o unitarnoj državi i ne može opstati. Sve da opstane, postat će prazan prostor u kojem će se domaći političari svađati, međunarodna zajednica mudrovati, a narod odlaziti. Iz BiH odlaze pripadnici svih naroda, jer u njoj ne vide nikakvu perspektivu, i to ne samo ekonomsku nego i političku. Uostalom, kako može funkcionirati država u kojoj jedni misle da im je Dayton dao pravo na secesiju a drugi na stvaranje unitarne države u kojoj bi s vremenom njihov narod dominirao. Potiskivanjem Izetbegovića iz političkog utjecaja u BiH, pokušava zapadna politika spriječiti jači utjecaj islama.
Pritisak na srpske političare
Usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane Ujedinjenih Naroda, otvara se prostor za pritisak na srpske političare koji govore o secesiji. Zapadna politika će u slučaju pokušaja secesije upozoriti Srbiju i Republiku Srpsku da oni koji su izvršili genocid u Srebrenici ne pripadaju svemircima nego jednom zemaljskom narodu, koji se od vremena do vremena smatra nebeskim.
Pa ipak to upozoravanje secesionista i unitarista od strane zapadne politike neće imati neke koristi, ukoliko se BiH ne uredi tako da u njoj budu zadovoljan sva tri konstitutivna naroda. To je jedini način da mladi ljudi prestanu odlaziti iz BiH. Ako se ovaj tragikomični proces političkog natezanja u BiH i dalje nastavi, a zapadna politika bude težila za stvaranjem onoga što je u BiH nemoguće, moguće je ponovno otvaranje Pandorine kutije iz koje bi izašlo ono zlo koje je u devedesetim godinama donijelo toliko razaranja i patnje.
Istina, ono najdestruktivnije zlo iz rata devedesetih je u Daytonu ponovno potisnuto u Pandorinu kutiju. Nažalost, nitko ne može garantirati da se neće nekako izvući iz nje i djelovati destruktivno na sva tri konstitutivna naroda.
Da ponovno ne izađe iz nje može ga spriječiti samo istinski dogovor tri konstitutivna naroda, dogovor koji ne bi bio utemeljen na idejama unitarizma i separatizma, nego na onom uređenju koje odgovara narodima i građanima u BiH.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
