U izdanju Naklade Bošković (Split ,2014.) iz tiska je izišla još jedna nadasve zanimljiva i znanstveno intrigantna knjiga, koja će zasigurno izazvati dužni interes stručne i znanstvene, ali i šire kulturne javnosti. Riječ je o knjizi dr. sc. Igora Šipića “Zašto bi mogla… Atlantida?”, koja se pojavljuje poslije knjiga Ahilej u virovima Vrtoloma (Zadar, 2012), i Tajna Apolonova tronošca (Split, 2013.). napisanih i objavljenih u kooautorstvu s Tomislavom Marijanom Bilosnićem, ali i poslije Šipićeve knjige o Značaju lokacije Bosanske piramide.
Igor Šipić u svojoj Atlantidi, ovoga se puta donosi, kako i sam kaže, primarne rezultate istraživanje uloge i značenja pozicije gradova u širem sredozemnom kontekstu. Kao i u ranije objavljenim koautorskim knjigama Šipić i ovdje iznosi nove i originalne spoznaje s područja proučavanja uloge jadranskog, odnosno sredozemnoga geografskog prostora i njegovom utjecaju na zadani istraživački prostor, kao i utjecaju entiteta kroz povijest uopće na tradicionalne teoretske postavke kontinuiteta povijesne dijakronije i kulturne integracije zajednice europskih naroda. Ove spoznaje duboko mijenjaju ustaljena mišljenja o povijesnoj marginalizaciji i zapuštenosti kako hrvatskog geografskog prostora, tako i prostora u okolju, odnosno u susjednoj Bosni, u kontekstu drevnih i antičkih civilizacija i njihovih stečevina. Provjeravajući svoj sustav na izdvojenom geometrijsko-geografskom matriksu, odnosno na predantičkoj i antičkoj urbanoj mreži ubiciranjem nestalih gradova Sredozemlja, Crnog Mora i kontinentalne Europe; provjeravajući sustav u više različitih rekonstrukcija, kao što su Loretska legenda o prijenosu Svete kuće iz Nazareta preko Ilirika u Loreto, trojanskoj toponimiji, Apolonovom spjevu o Argonautima, trasi Jantarske ceste, l
okaciji Bosanske piramide i slično; dakle, svojevrsnoj metodi „čitanja“ zemljovida, odnosa prostora za koje u poznatoj povijesnoj znanosti postoji uporište u portulanskoj kartografiji,dr. sc. Igor Šipić izolirala ključne geografsko-geometrijske elemente, koji se odnose na gotovo tisuću toponima svih arheoloških slojeva i oko petsto kardinalnih geografskih objekata uzduž i šireg Sredozemlja, a kakvih sustavnih analiza u Hrvatskoj nikada nije bilo do ovoga slučaja, kaže, između ostalog Tomislav Marijan Bilosnić.
Igor Šipić u svojoj knjizi krcatoj povijesnih, arheoloških, geografskih, literarnih, i svih drugih mogućih podataka relevantnih za ovu jedinstvenu priču, dokazuje za što bi i mogla postojati Atlantida, bar kao tragičar historiografije. Hrvatski jadranski prostor, obala hrvatskog Jadrana, luke i gradovi na našoj obali, ovom su knjigom dobili novu valorizaciju, kao što je povijesno-geografska slika Sredozemlja dobila potpuno novi okvir, i to s pozlatom. Ove potpuno nove spoznaje s područja proučavanja uloge, ovdje prije svega hrvatskog (ali i širega geografskog) prostora zasigurno osporavaju periferizaciju i balkanizaciju ovog istog prostora, ističući njegov značaj u kontekstu drevnih i antičkih civilizacija, kao i ljepotu njegova akvatorija, razvedenost obale nekad najsigurnije za plovidbu Sredozemljem. Struka će, nadamo se, već prepoznati vrijednost Šipićeva pristupa ovoj materiji, u čemu ovaj autor nema uzora, pa vrijeme Atlantide zapravo tek dolazi! A zašto i ne bi…?
