U posljednjih pedesetak godina kod nas u Hrvatskoj i u svijetu se puno toga promijenilo.
Piše: Dr. Jure Burić
Da sam kojim slučajem kao student medicine u Zagrebu tamo negdje početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća na ispitu iz Neuropsihatrije (tada su bila ova dva danas odvojena predmeta u jednom) odgovorio kako je homoseksualizam i lezbijstvo izbor, a ne bolest, pao bi na ispitu, a možda i izgubio godinu.
Na upit što je homoseksualizam i lezbijstvo, danas bi na isti odgovor vjerojatno dobio koju godinu zatvora ili priličnu novčanu kaznu.
E, sad hoću li još i dočekati da će današnji pojam pedofilije biti izbrisan kao nešto nastrano i kažnjivo, te to nenormalno postati normalno – ne znam.
Ne daj Bože da se to dogodi, radije bih prije toga dragom Bogu “na račune”.
Kako sada stvari stoje, te kako se Svjetska zdravstvena organizacija i UN ponašaju, potpomognuti novcima sa strane, sve je moguće. Naime, neki već ozbiljno žele seksualizirati djecu u vrtičkoj dobi do četiri godine, a onu stariju podučavati masturbaciji i homoseksualnim sklonostima.
Razuman čovjek se mora upitati kako se s tim zlom uhvatiti u koštac, kako pokrenuti normalno ljudsko ponašanje, kako te nenormalnosti eliminirati dok one ne eliminiraju nas?
Kako će se naša Crkva ponašati? Hoće li već jednom Vatikan dignuti svoj glas ili će zašutjeti kao što je zašutio i na usvajanje Istambulske deklaracije?
Vjerujem kako na svijetu još uvijek ima dovoljno normalnih ljudi koji na ovakve pokušaje neće ostati “skrštenih ruku” i koji će pravodobno nešto poduzeti kako čovječanstvo ne bi završili u sotonskom zagrljaju.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
