Predivna Imotska Krajina bi bila zanimljiva turistička destinacija da nije puna divljih deponija koje upravo stvaraju sami mještani, a pri tome sanjaju o turizmu. No, ima i drugih ekoloških problema. U Glavini Donjoj kod Imotskog mještani su dana 28. listopada održali mirni prosvjed zbog ugroze pitke vode i nepravilnostima u objavljanju radova aglomeracije Imotski, a nakon punude riješenja nastalog probleme i sastanka na licu mjesta sa članovima platforme “Javno je Dobro” najavljeni su i veliki prosvjedi. Stoga smo razgovarali s dugogodišnjim ekološkim i pravaškim aktivistom, vijećnikom HSP-a u Gradskom vijeću grada Kaštela te članom gradskog odbora za zaštitu okoliša i jednim od članova platforme “Javno je Dobro” Željanom Jurlinom.
Možete li nam nešto reći o vašoj platformi JJD te osobnom ekološkom i javno društvenom aktivizmu?
Ekologija je po mom shvaćanju prvorazredno nacionalno pitanje i uvijek ću rado „zagrebati“, odazvati se i dati svoj skromni doprinos tamo gdje vjerujem da postoji opravdani razlog ili interes lokalne zajednice. Bez obzira radilo se u okvirima županije i na državnoj razini. Uostalom platforma zahvaća brojne samostalne i neovisne udruge kao i pojedince koji rade s istim ciljem,a isto tako surađujemo sa svim drugim ekološkim platformama koje su fokusu svog djelovanja imaju očuvanja i zaštitu javnog i općeg dobra.
Imate li kakvih uspjeha u svom djelovanju i možete li nam istaknuti neke pozitivne primjere?
Uspjesi su kao i neuspjesi vezani isključivo za lokalne sredine ali od usješnijih primjera bih svakako izdvojio problem Peruče i borbu za čistu Cetinu. To je neosporno bila ekološki ne samo štetna već pogubna, energetski besmislena, ekonomski neisplativa i strateški opasna namjera. Radi se projektu Vis Viva (KKPE Peruća i RH Vrdovo). Dakle, ugroza Cetine kao najvećeg rezervoara pitke vode ( 570 milijardi litara) kao i preuzimanju kompletnog elektroenergetskog sektora u privatne ruke odnosno u stopostotnom vlasništvu interesnih grupacija. Izdvojio bih i problem suspaljivanja opasnog otpada i smaća iz cijele Europe. Smećarski turizam odnosno ono što je Čačić nazivao strateškim razvojnim polugama hrvatskog gospodarastva. Tu je još frakiranje i bušenje Jadrana i zadnje na čemu sam osobno radio su problemi vjetroelektrana, što sam recimo detaljnije opisao u članku pod nazivom „Prijeti li Dalmaciji devastacija i ekocid od strane ekološke mafije?“
Što vas je ovaj put posebno zainteresiralo za lokaciju Glavinje Donje i problematiku aglomeracije grada Imotskog?
Kao predstavnik platforme Javno Je Dobro, zajedno s županijskim vijećnikom Ivicom Kukavicom i predstavnikom mještana Nikicom Mendešom obišli smo zaseoke Mendeše, Grančiće, Lončare, Veiće i Vučkoviće gdje se trenutno odvijaju radovi aglomeracije Imotski. Mještani su tamo 28. listopada zbog ugroze pitke vode te nepravilnosti i nesuradnje s JLS, napravili manje prosvjede, a najavili su i velike prosvjede. Uz to su također ponudili i jednostavno rješenje nastalog problema.
Možete li nam reći nešto o tome?
Mještani svakako podržavaju projekt aglomeracije i rješavanja septičkih jama ali problem je u kolektoru odnosno blizini deponija fekalija i lokalnih vrela. Nažalost prosvjed nije donio nikakvih rezultata pa ćemo moguće morati ići prema institucijama. Počevši od
inspektorata tj. općine, županije i ministarstva, a po potrebi i institucijama EU. Da apsurd bude veći ovaj se projekt sufinancira sredstvima EU pod nazivom „Čuvajmo prirodni okoliš! “ i „Voda je život – čuvajmo je!“ Navesti samo izvor Veića vrelo, koje je primjer povezanosti glavnog izvora pitke vode izravno povezanog s Modrim jezerom, jer kada voda dođe do određene razine u Modrom jezeru onda prodire pitka voda u svim vrilima, a tu je onda još i endemska vrsta Gavica. Recimo i to da je udaljenost spomenutih vrela od Modrog jezera otprilike 2 kilometra.
Vidite li vi i predstavnici navedenih zaseoka grada Imotskog izlaz iz toga problema i kakvo je zapravo rješenje?
U prikazu započetih radova i iskopa je jama, na mjestu gdje bi trebao biti glavni kolektor. Problem je lokacija i minimalna udaljenost deponije gdje bi se trebale dovoziti fekalije, i to u kraškom terenu, vapnencu i tlu koje je porozno. Po navodima samih stanovnika nije čak provedena ni Studija utjecaja na okoliš. Nije odobreno, niti je o istome raspravljano na Gradskom vijeću Grada Imotskog, a niti su, kako to mještani tvrde, projektanti uopće izašli
na teren. Dapače, odabrana lokacija, kao i cijeli postupak, određen je i naložen izravno u ministarstvu. Nažalost, projektanti usprkos opravdanom nezadovoljstvu stanovnika Imotskog, kao i svim, očito protuzakonitim radnjama žure, a zašto? Prema svjedočenju prosvjednika vjerojatno zato što se projekt sufinancira sredstvima EU, a postupak proglašavanja Modrog jezera zaštićenim parkom prirode je u tijeku. Zaštitom od strane UNESCO-a Modro jezero, kao i svi pritoci odnosno slivni bunari, koji se prelijevaju u imotskim vrelima, postaju time zaštićeni. I to očito nekome predstavlja problem. Napomenuti kako se ovdje radi o pitkoj vodi tekućici i primjeru da mještani u ovom i okolnim naseljima nikada nisu imali potrebe za bunarima ili čatrnjama jer su od davnina vodu za sve svoje životne potrebe uzimali upravo iz tih vrela. Opstojnost prirodnih vrela kada se napune i pitke vode tekućice, čija se rječica tada ulijeva u Vrliku i to na području između Zmijavaca i Runovića, ovim je potpuno nerazumnim planom, a vjerujem i protuzakonitim radnjama, dovedena u pitanje. Umjesto da se prihvati rješenje koje predlažu sami mještani, predlažući izmiještanje deponija samo 100 metara dalje južno, gdje recimo nije kraški teren, a gdje je zemljište općinsko, nitko ne reagira. Stoga će se to pitanje pokrenuti već na idućoj sjednici Županijskog vijeća, a po svemu sudeći i državnom inspektoratu ili po potrebi i tijelima EU koje kao što vidimo finaciraju ovaj projekt. Nadam se da će prevladati razum i da do toga ipak neće doći.
Fenix-magazin/I.L./SIM
