Vjeran Ježek, hrvatski glazbenik iz Lepoglave, od listopada ove godine je predavač docent na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta “Ludwig Maximilian Univerzitet” u Münchenu.
Ježek ima dugogodišnje iskustvo kao glazbenik u profesionalnim orkestrima, solista, bio je i mentor međunarodnih seminara. Sad predaje na Sveučilištu kojeg su pohađali brojni nobelovci, među kojima su i Ian Fleming, Gustav Hertz, Rainer Maria Rilke, Sophie Scholl, Richard Strauss, Thomas Mann…
Papa Benedikt XVI. bio je i student i profesor ovom Sveučilištu u Münchenu koje se smatra jednim od najprestižnijih sveučilišta u Njemačkoj i svijetu kojeg su pohađali i brojni hrvatski studenti.
FM: Kakav je bio Vaš put do uspjeha s kojim se danas možete pohvaliti?
Prvo kao student u Innsbrucku i magisterij u Münchenu, nakon toga paralelni rad kao orkestralni glazbenik i solista, te pedagog. Moj rad bio je praćen i prepoznat na toj instituciji, koja mi je dodijelila mjesto docenta trube, a kako će se razviti kroz par godina, vidjet ćemo.
FM: Zašto ste odabrali Njemačku za rad u Vašoj struci?
Od trenutka kad sam kao učenik u Hrvatskoj slušao snimke njemačkih orkestara i soliste sa zapada, bila mi je velika želja biti dio te kolijevke klasične glazbene kulture. Boravio sam zbog posla u par drugih njemačkih gradova, te u Monacu, ali München je daleko najinspirativniji grad kojeg znam i nepresušno vrelo mogućnosti za klasične glazbenike.
FM: Na čemu se bazira Vaš metodičko – pedagoški rad na Univerzitetu?
Velika je prednost tome, da docent ili profesor ima slobodne ruke, odnosno dato mu je na povjerenje njegov individualni način rada i koncept programa, a zbog same karakteristike univerziteta kao jedan veliki istraživački motor, radimo mnogo na psihosomatskim istraživanjima i rješavanju “problema”, te ujedno preferiram kod studenata posebnu metodu za mentalnu snagu i koncentraciju, te za motoričku sposobnost i koordinaciju tijela i instrumenta.
FM: Kakvi su Vam budući životni planovi? Ostajete u Njemačkoj?
Kad ostvarim sve ciljeve, onda ću početi razmišljati o tome. Planovi postoje, ideje isto tako, ako sve realiziram, doći će samo od sebe ponovno nešto novo. Nema dugo, napisao sam školu za trubu, radim međunarodne seminare, sa gudačima Münhenske filharmonije pripremam solistički projekt s kojim u 2019. godini počinjemo s koncertima i uzbuđenja ne fali nimalo.
FM: Biste li pomogli u svojoj struci kad bi to netko tražio od Vas iz Hrvatske te biste li se vratili raditi u Hrvatsku?
Već godinama sam aktivan u Hrvatskoj, predajem na seminarima od Varaždina, Grožnjana, do Labina i dr. gradova, te ponekim koncertom, upoznajem i nove ljude i susrećem nekadašnje kolege te dolaze pitanja kako bi zajednički surađivali i nešto ozbiljnije pokrenuli i napravili, ali uvijek to negdje zastane i ne realizira se do kraja. No međutim, bez obzira na to, motivacija i želja ljudi u Hrvatskoj postoji da se napravi simbioza i suradnja sa zapadom, jer ipak Hrvatska je od uvijek tamo i pripadala.
FM Svojedobno ste bili i politički angažirani? Imate li još političkih ambicija?
Politika u tzv. iseljeništvu nema tu izvršnu snagu, da bi se mogao steći dojam kako je to stvarna politička stranka u inozemstvu. Zbog njemačkih zakona ne može kao takva ni djelovati, nego isključivo kao udruga koja prikuplja istomišljenike i radi na dobrobit građana u domovini i iseljeništvu.
Svatko u svom resoru pokušava pomoći na neki način, tako sam i ja nedugo sa bivšim ministrom obrazovanja imao projekt na stolu koji već 20. godima izvrsno funkcionira u svim zapadnim zemljama. Projekt je namijenjen osnovnim školama i kao jedini pokazao se uspješnim na znanstvenom nivou u spriječavanju, tj. da se drastično smanjilo nasilje u školama, obitelji i nasilje nad ženama, ali poslije toga novi kadar u ministarstvu nije pokazao do sada interesa za taj projekt. Štoviše, takav projekt državni proračun košta minimalan postotak u odnosu od ukupnih troškova.
Također, dao sam još jedan prijedlog kako da se zdravstveno i socijalno sami financiraju slobodni umjetnici, što u Njemačkoj izvrsno funkcionira, gdje sve državne institucije i umjetnici imaju koristi od toga, ali tu je sve i stalo.
Fenix-magazin/MD/SIM
