Jedni su upadljivo žuti, drugi crni poput ugljena, treći plavo-sivi, četvrti jarko ljubičasti. Vrste kruha u Njemačkoj postaju sve šarenije – zahvaljujući kurkumi, tinti od sipe, borovnicama ili orasima. A i ono što se u kruh miješa sve je neobičnije: krvenica s rabarbarom, kriške rajčice, kajsije, feferoni i jestivi cvjetovi. „njemački potrošači vole raznolikost i otvoreni su za takve ‘fancy-kruhove’ (engl. fancy=neobičan, maštovit)“, objašnjava Bernd Kütscher povodom Svjetskog dana kruha (16. listopada), piše DW.
Ovaj 52-godišnjak vodi njemački Institut za kruh u Weinheimu i njemu priključenu Akademiju za dodatno obrazovanje. Kaže: „Nije slučajno da je njemačkim potrošačima teško odlučiti se s obzirom na više od 3.200 vrsta unesenih u registar kruha.“ A broj vrsta automatski raste s obzirom na to da kod svakog majstorskog ispita apsolvent mora predstaviti vlastitu kreaciju s pregnantnim razlikama u odnosu na već postojeće vrste kruha.
Ali, i u zemlji kruha Njemačkoj pekare je pogodila korona-kriza. Za vrijeme lockdowna većina poduzeća je imala jak pad prometa, neka i do 80 posto. Promet pekara se nakon toga tek djelomice uspio oporaviti, kako navodi Središnji savez njemačkih pekarskih obrtnika. Hitne potpore i druge vrste pomoći zasad su spriječile val propadanja pekara.
Po navodima Središnjeg saveza pekara svako kućanstvo je prošle godine konzumiralo 56,5 kilograma kruha i peciva. S rekordnim prometom od 15,22 milijarde eura kao u 2019. gotovo 10.500 pekarskih poduzeća ne mogu računati u ovoj godini. Pa ipak, predsjednik Saveza Michael Wippler kaže: „Ukupno gledano pekarski obrtnici bi u usporedbi s drugim branšama zacijelo krizu mogli prebroditi s malom štetom.”
Otvorenost za nove neobične kreacije zacijelo je tipično njemačka osobina. U većini drugih zemalja se potrošače ne može tako privući, uočio je stručnjak za kruh Kütscher.
„Francuzi se drže croissanta i baguettea, Talijani i Španjolci vole pšenične kruhove.“ Na čiste pšenične kruhove (izuzevši toast) u Njemačkoj otpada samo malo manje od osam posto prometa. Najviše se prodaju kruhovi i toast od miješanog brašna, na koje otpada po četvrtina tržišta. Na kruhove sa sjemenkama otpada 16 posto, crne kruhove 12 posto. Raženi kruh od fino mljevenog brašna uspijeva privući samo šest posto potrošača.
Raznolikost kruha u Njemačkoj UNESCO je priznao kao nematerijalno kulturno dobro, a većina Nijemaca shvati to tek kad otputuje nekud u inozemstvo. Na pitanje, što Vam najviše nedostaje u inozemstvu, mnogi kažu: „Naš domaći kruh.“
Fenix-magazin/IM/DW
