Glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (WMO) Petteri Taalas rekao je u intervju za Austrijsku novinsku agenciju APA kako više nema nade kada se radi o austrijskim ledenjacima.
Iz Beča piše: Snježana Herek
“Ta je igra već izgubljena”, istakao je. Napomenuo je kako će se, bez obzira na srčanu i svekoliku borbu protiv promjene klime, otapanje polarnog leda i ledenjaka “nastaviti još stoljećima”, a što znači da će razina mora sve više i više rasti.
Taalas je upozorio kako nekim gradovima, kao primjerice Londonu prijeti premještanje u pozadinu zbog navedenih razloga, a Nizozemskoj čak evakuacija.
“Moglo bi se dogoditi da nekoliko ljudi iz Nizozemske završi u Austriji”, cinična je ocjena Taalasa, kao moguće posljedice otapanja ledenjaka, navode domaći mediji. Dodao je kako su ne samo neke zemlje članice Europske unije zbog toga zdvojne, nego i Bangladeš ili otočne države u Pacifiku.
“Ali i mega – gradovi su u opasnosti, i to ne samo u Aziji, nego i kalifornijska metropola Los Angeles, London ili Kopenhagen”, tvrdi glavni tajnik WMO-a i ističe:
“Biti će potrebno veća prilagodba i razmiještanja, kako bi ti gradovi udaljavanjem od mora mogli opet funkcionirati”.
Osvrnuvši se na fatalno brzo topljenje ledenjaka, Taalas je rekao kako “do kraja stoljeća u Austriji neće više biti ledenjaka”. U švicarskij će navodno ostati negdje još oko pet posto ledenjačke mase. Ono na što je posebno upozorio je da će bez ledenjaka rijeke dobivati manje vode, što bi se moglo odraziti na opskrbu pitkom vodom i proizvodnju struje.
“Pitanje vode je najvažnije pitanje, dakle, hoće li biti dovoljno vode za poljoprivredu i ljude”, rekao je Taalas za APA-u. Napomenuo je kako rješenja ima, ali je “basnoslovno skupo”. Jedno od njih je “uklanjanje pepela iz stratosfere”, što bi, kako stručnjaci tvrde, teoretski bilo moguće hlađenjem planeta tako da se ih se stavlja u sjenu.
“Da, to bi bilo moguće. Ali za to je potrebno oko 10 milijardi dolara godišnje”, pojasnio je, konstatirajući da bi to bilo “vrlo rizično”, jer bi na cijelom svijetu bilo tamnije. Dakle, manje svjetla. A padale bi i kisele kiše, tvrdi Taalas. Ono što je također rješenje je da se iz atmosfere ukloni ugljični dioksid, a za to, kako je napomenuo, “nema dovoljno dobrih tehnoloških sredstava.”
Taalas je također istakao kako je problemom otapanja ledenjaka, a time i porastom razine ili vodostaja mora “posebno teško pogođeno Sredozemlje”. Dakle, prema svemu sudeći i hrvatski Jadran je u opasanosti. Ukazao je na prošlogodišnje paklene vrućine u Italije s rekordnim temperaturama zraka od 48,8 Celzijevih stupnjeva. Napomenuo je kako je u Africi i na Bliskom Istoku već sada “kritična situacija”.
Arapske države su uložile ogromne svote novaca u proizvodnju umjetne kiše, ali rezultat je bio vrlo oskudan”, rekao je glavni tajnik WMO-a. Pojasnio je kako je zbog velike suhoće zraka “praktički nemoguće proizvesti umjetnu kišu”.
Istakao je kako političari drže “velike govore” o zaštiti klime i okoliša, koji su na razini onih “Greenpeace- ovih još prije deset godina”. Izrazio je nadu u postizanje suglasja oko 1,5 stupnjeva zagrijavanja zemlje kao cilja kojem treba težiti, a o kojem će biti riječi na Konferenciji o zaštiti klime u Egiptu, u studenome ove godine.
Fenix-magazin/MD/Snježana Herek
