Hrvatsko iseljeništvo je oduvijek više vezano za Domovinu nego Domovina za iseljeništvo. Ali, iseljeništvo je najmoćnija hrvatska tvrtka – Vinko Sabljo
Vinko Sabljo, glavni tajnik Hrvatskog svjetskog kongresa, jedan je od najpoznatijih članova još iz doba osnivanja HSK. Kao bivši potpredsjednik HSK na svjetskoj razini, i dugogodišnji javni hrvatski djelatnik, u razgovoru za Fenix govori o stanju u Kongresu gdje jače nego itko dosad upozorava na maćehinski odnos Hrvatske i hrvatske politike prema svom iseljeništvu. U Hrvatskoj se i danas radi polukomunistički, a politika ničim ne pokušava demantirati i riješiti famu po kojoj je hrvatsko iseljeništvo i dalje „opasno“ za Hrvatsku.
FM: Nakon svih turbulencija i negativnosti koje su konačno i dovele do promjena u vodstvu HSK, kakvo je danas stanje u Kongresu?
Na svjetskoj razini nije bilo većih turbulencija i negativnosti koje bi imale za posljedicu znatne promjene u vodstvu Kongresa. Zadnja Godišnja skupština, koja je bila redovna i k tome joj i izborna, na kojoj je izabran novi predsjednik Stjepan Asić, koji je bio uvjerljiviji od svog prethodnika (Mije Marića, op.a.), te glavni tajnik. Ostali članovi Izvršnog odbora su potvrđeni. Znači, možemo govoriti o stvarnom kontinuitetu kad je u pitanju globalna razina.
Ima osoba koje znaju zalutati u HSK, pa im treba pokazati put za nazad!
Tu i tamo se javljaju problemi na nacionalnim razinama, kao što je to bio slučaj kod Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke. No, na sveopće zadovoljstvo, oni su to sami uspješno riješili i danas tamo imamo najaktivniji nacionalni Kongres koji mnogima može služiti za primjer kako se radi za dobrobit sviju. Naravno, nezadovoljnih je uvijek bilo i uvijek će biti. Oni uglavnom dižu prašinu tamo gdje ne bi trebalo.
FM: S obzirom na to da je HSK neprofitna organizacija u kojoj članovi sami plaćaju svoje troškove, jesu li negativnosti iskazane kroz aferu korištenja Kongresa i njegovu komercijalizaciju za vlastite interese (na)štetile ugledu HSK?
Istina, Kongres je neprofitna organizacija i svatko tko želi pomoći je dobrodošao. Ima osoba koje znaju zalutati u Kongres pa im treba pokazati put kojim su došli da se mogu vratit nazad. To se najbolje vidjelo na primjeru Kongresa u Njemačkoj. Srećom, kod toga nije bilo većih negativnih posljedica, već dapače, danas opet stvari protječu svojim pozitivnim i uhodanim tijekom.
FM: Kao glavni tajnik HSK nedavno ste nazočili Skupštini HSK Njemačke gdje je došlo do opoziva i isključivanja nekih članova Kongresa. Možete li to komentirati, a možda i pojasniti razloge isključenja, kao i ono što ste Vi u HSK poduzeli što se tiče tih članova?
Moramo biti vjerodostojni, a time ću samo reći kako onaj tko nema mjesta u Nacionalnom kongresu, ne može biti član ni Izvršnog odbora na svjetskoj razini. Nacionalni kongresi su autonomni i sami rješavaju svoje probleme.
FM: Kakav je, prema Vašem mišljenju, trenutni odnos hrvatskog iseljeništva prema domovini i obratno?
Iseljeništvo je uvijek više vezano za domovinu nego domovina za iseljeništvo. Naše hrvatsko iseljeništvo je najmoćnija hrvatska tvrtka. Prema našim spoznajama, mi godišnje pridonesemo više deviza nego cijeli hrvatski turizam. Te se činjenice zanemaruju.
Sramotno je da se natežemo oko načina glasovanja
Gledajte samo koliki su odlasci u domovinu, potrošnja, kupljene nekretnine, humanitarna davanja, pomoć najbližima, i tako dalje. Kad to sagledamo brzo ćemo doći do brojke od nekoliko milijardi eura. Sramotno je da se natežemo oko načina glasovanja. Kao da nekome odgovara da nas je što manje. Kad bi se uvelo pismeno glasovanje ili bar povećao broj glasačkih mjesta, bilo bi nas kud i kamo više. Isto je sramota da nacionalna televizija kodira Prvi program. Koja to zemlja još čini? Nekad su to radili komunistički sustavi, a ovi danas su vrlo slični, tj. na pola komunistički. Nikako da se riješe fame da je hrvatsko iseljeništvo politički po njih opasno, pa ispada „što više nesloge, lakše je vladati“. No, ima tu i pozitivnih stvari. Državni ured za iseljene Hrvate je institucija koja se sve više uvažava i uvijek nam je pri ruci. Šteta da to nije na razini ministarstva, jer bi mu nadležnosti bile kud i kamo veće.
Cijeli tekst u tiskanom izdanju magazina Fenix koji je u prodaji na kioscima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Luxemburgu
