U 553. emisiji Sporta nedjeljom tema je košarka i stanje u Hrvatskoj košarci uz goste: Josipa Vrankovića glavnog tajnika HKS-a, Veljka Mršića sportskog direktora KK Cedevita, Josipa Sesara trenera KK Gorica i Dražena Brajdića novinara Večernjeg lista, izjave i komentar Davora Užbinca direktora KK Cedevita, Jadrana Popovića bivšeg košarkaša, Gordana Zadrovca bivšeg košarkaša i Milana Vojvodića košarkaškog trenera……Zaokružili smo jedan od najtužnijih ciklusa hrvatske reprezentativne košarke.
U kvalifikacijama za SP iz Kini , u skupini koju nikako ne bi mogli okarakterizirati kao teška grupa, završili smo predzadnji s omjerom 4-pobjede 8 poraza..iza nas je samo Nizozemska.
Dosta se pisalo, puno se tinte troši ovih dana…i neka!
Samo analizom, pravim, konstruktivnim pričama možda možemo pronaći ono malo svjetlosti prema izlazu iz ovoga mračnog tunela.
Ipak, Hrvatska ne bi bila Hrvatska, da u teškim trenucima prljavo rublje ne izbacuju oni, koji su u stvari, svatko svojim obolom doveli do ovoga stanja..
Od bivšeg kapetana Ukića, do člana Hall of famea Dina Rađe…I kao da svaki njihov komentar, koji naravno nije intoniran u pozitivi, ne ubode ravno u srce svakoga koji i malo baštini ovaj sveti sport. Taštine i ega…ubiše nam košarku.
Neven Spahija je jasno rekao da se ne treba vraćati 20 godina u nazad, dijelom se slažemo, ali ako nismo dobro analizirali gdje su nam se puste generacije mladih pogubile svih ovih godina, onda pravi zaključak sigurno za buduće naraštaje nećemo donijeti.
Velika trojka, Stojko Vranković, Dino Rađa i Josip Vranković već su nekoliko sezona u vrhu saveza…dovoljno da donosimo zaključak? Neki će reći, dovoljno.
Ajmo onda naglasiti ono, rezultatski najvažnije…U tom periodu nosimo , s ovog rakursa, nevjerojatno 5 mjesto s Olimpijskih igara u Riju, , godinu poslije 1/8 finala EuroBasketa i poraza tada od Rusije, zatim, povijesnu srebrnu medalju na Eurosmotri za košarkaše do 20 godina, i zlato na Europskom prvenstvu za košarkaše do 16 godina.
Naravno, ovome treba dodati brojne administrativne odluke koje bi trebale ozdraviti, revitalizirati domaću košarku s naglaskom na 1. HT premijer ligu.
Ipak, javnost je ljuta…imamo li pravo tražiti više od naše košarke kojoj smo svi mi jednostavno dozvolili da se ponaša raskalašeno…da igrači, čast iznimkama, biraju dolazak ili ne dolazak pod hrvatski stijeg..da reprezentativci na daljinski upravljač diktiraju izbor šefa struke?!
Naravno, da je važno što kaže Bogdanović ili Šarić, što kaže Modrić u nogometu, ali ne zaboravimo isti ti igrači uglavnom gledaju sebe. Ne zaklinjimo se baš toliko da oni , eto , žele uspjeh s reprezentacijom, ali , eto, trener je kriv..jer da je bio netko drugi tko zna…..
Mi nismo u reprezentaciji stvorili ime koje će bez pogovorno, kao nekada Dražen činiti kult reprezentacije većim…i koji će ako treba za uho kolegu i reći mu..ili igraj..ili da te ne vidim više…
Nije problem izgubiti, nije problem izostati s natjecanja, …problem je kada nemamo viziju, rješenje i problem je kada se godinama vrtimo u začarani krug međusobnih optužbi koji bi se dogodili i u ovoj emisiji da se kojim slučajem u istoj prostoriji našao Dino Rađa i Aco Petrović..
Jedan nije za vrijeme emitiranja emisije u Zagrebu, druge bez njegova sudjelovanja ne želi više ni riječi kazati o hrvatskoj košarci.
Aco Petrović kao jedinog i isključivog krivca za ne odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kinu drži predsjednika Stručne komisije Dina Rađu..jer je mišljenja da se ova skupina mogla itekako proći da nije bilo egoizma i ne znanja.
Uglavnom, imamo ovo što imamo…,mlade igrače koji dolaze, ali s kojima isto tako treba znati što napraviti da se ne izgube kao u seniorima kao brojni prije njih. Imamo javnost koja traži krivca, ali ne zaboravimo…svi ovi ljudi u Savezu rade volonterski…znači, nemaju materijalnu korist…o njihovim imenima, snazi ne treba pričati, no znaju li voditi savez?
Dok se ne pojavi neko s pametnim planom i programom, jasnom vizijom, tražiti smjenu vodstva HKS-a bilo bi tipično HRVATSKI i pogrešno.
SP će biti bez Hrvatske, a olimpijske igre u Tokiju 2020? načelno ni to nećemo vidjeti osim ako se FIBA na osnovu rankinga reprezentacije ne odluči nam dati pozivnicu kao i za Olimpijske igre u Riju…je li to nada? I ima li smisla o tome pričati kad prljavo rublje leti našim košarkaškim arenama!!?
Fenix-magazin/MD/Vlado Turković
