Tatjana (23) je prije pet godina skrivila prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi; 61-godišnjak i njegova 61-godišnja partnerica. Muškarac je preminuo na mjestu nesreće, a žena je odvezena u bolnicu gdje je preminula.
Kad se nesreća dogodila, Tatjana je imala samo 18 godina. U emisiji “Die Frage” je ispričala kako se danas osjeća i kako se osjećala u vrijeme nesreće. Zajedno s novinarom Frankom je otišla na mjesto nesreće, na seosku cestu između gradova Aitrang i Friesenrieda u Bavarskoj.
Frank joj je kazao kako je jako hrabro od nje što je pristala ispričati svoju priču, a ona je rekla kako je to učinila zbog svih ljudi poput nje, jer nije lako skriviti nečiju smrt i nastaviti sa životom. Rekla je kako želi da ljudi znaju da je to dio njezinog života, kako joj nije lako, i da i danas u njenom životu ima loših dana.
– Bio je posve običan dan. Super vrijeme, bila sam nekoliko sati s prijateljima na jezeru. Nesreća se dogodila na seoskoj cesti kad sam vozila svoj auto ( VW Polo) vraćajući se kući – rekla je mlada djevojka.
Bila je sama u svom automobilu, izgubila kontrolu nad vozilom u jednoj krivini, pokušala je izbjeći šljunčani dio i izlazak s ceste i prešla u drugi trak ceste u trenutku kad je iz suprotnog smjera nailazio motocikl s tri kotača na kojem su bili muškarac i njegova partnerica. Udarila je u njih i izgubila svijest.
– Nekoliko trenutaka mi je sve bilo crno. Kasnije sam vidjela moje prijatelje, hitnu, htjeli su mi pomoći, ali samo sam mislila što je s tim ljudima u koje sam udarila. Stalno sam u vozilu hitne pomoći pitala što je s njima, kao su, ali tek sam u bolnici doznala da nisu preživjeli. Prva mi je pomisao bila zašto ja nisam umrla, a oni preživjeli – kaže Tatjana.
Dok je još bila u bolnici, Tatjana je napisala pismo obitelji poginulih i nedugo zatim sin poginulog muškarca ju je nazvao.
– Prilikom telefonskog razgovora smo oboje plakali. Rekao mi je da me ne krivi. Mislio je da je bilo hrabro od mene što sam napisala pismo. Rekao je da bi me rado sreo, ali tad još nije bio spreman. Nije mu bilo dobro i nije želio oboje izlagati toj situaciji. Njegov poziv mi je pomogao – rekla je Tatjana.
No, nakon nesreće, nije znala kako dalje nastaviti sa životom. Otišla je u inozemstvo i neko vrijeme provela sama na Novom Zelandu. Kad se vratila suočila se i s kaznom, sud joj je dodijelio 5 mjeseci i 200 sati dobrovoljnog rada, te zabranu vožnje bilo kojeg motornog vozila u trajanju jednog mjeseca. Ali, ona kaže, ne može se izreći dovoljna kazna za oduzimanje života. Ona je kažnjena svaki dan jer s tim mora živjeti. Na internetu je pronašla jednu grupu u kojoj se nalaze osobe koje su skrivile nečiju nesreću i smrt. Razgovor s njima joj, kaže, puno pomaže.
Kad joj je najteže, uzme bilježnicu i zapisuje svoje osjećaje. I tako već pet godina.
U video snimci pogledajte cijelu Tatjaninu ispovijest…
Fenix-magazin/MD
