Search
Close this search box.
Search
Saška Domić / Foto: Fenix (Privatni arhiv)

(VIDEO) SAŠKA DOMIĆ: Hrvatska glazbenica iz Njemačke otkriva zašto Nijemci vole njezinu glazbu

Iako se ne čini tako, glazba nije uvijek transparentno tržište u kojem uvijek uspijevaju kvalitetniji i bolji. Zapravo, vjerojatno nema društvenog područja u kojem je dovoljno imati kvalitetu pa da ne treba postavljati uvijek isto pitanje o svojoj održivosti.

 

Kao i svugdje pa tako i u glazbi, potrebno je imati cijelu „mašineriju“ iza sebe, ili biti u pravom trenutku na pravom mjestu. Ipak, kako kažu naši stari: „Ono što je suđeno, dogodit će se“. Hrvatskoj glazbenici Saški Domić iz Pforzheima bilo je suđeno da je Nijemci zavole, i to u njezinim 40-tim godinama.

Saška Domić nedavno je izdala svoj singl „Jutarnja šansona“, a glazba na stihove poput „Vitar puše, bala more, zvukovi jutra, rana zora je…“, svidjela se i njemačkoj publici. Danas se ova 50-godišnja hrvatska pjevačica može pohvaliti brojnim nastupima pred njemačkom publikom u kojima pjeva na hrvatskom jeziku, k tome još u dalmatinskom narječju. Osim na hrvatskom, Saška pjeva i na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

– Najbolje se osjećam kad pjevam na našem jeziku. Tad su osjećaji najdublji, mada mi je jako ugodno pjevati na engleskom jeziku zbog fonetike. No, kad pjevam na našem jeziku, to je kao da pričam priču iz svoje duše, kao neko priznanje – iskrena je Saška.

More je moja inspiracija i mir

Saska Domic 1Saška je rođena u Splitu, ali je odrasla u njemačkom Pforzheimu. Samo 10 dana po rođenju, došla je s roditeljima u Njemačku. No, poput većine hrvatskih iseljenika te generacije, i njezini su roditelji u Njemačku došli raditi kako bi zaradili i vratili se kući, a kako bi im to lakše i brže uspjelo, djecu su privremeno ostavljali s bakama i djedovima u domovini. Tako je i Saška puno vremena provela s bakom i djedom u Splitu i malom ribarskom mjestu Slatine na otoku Čiovu.

– Iz tog vremena imam najljepša sjećanja. Sjećam se kako sam s bakom svaki dan prolazila kroz pazar u spizu i usput didu noseći marendu. On je radio u jednom kiosku. Vikende smo obvezno provodili u Slatinama. Sjećam se kako sam skakala po škrapama i kao slučajno „upala“ u more, samo da mi se noge smoče. Obožavala sam, a i danas obožavam more, to se nikad neće promijeniti. Bila sam još dijete, a more me i tad fasciniralo i smirivalo. Danas me inspirira za stihove – otkriva Saška.

Glazba, ljubav i sin

Iako je u djetinjstvu svirala klavijature, znala je kako je njezina ljubav pjevanje. No, to je došlo puno kasnije. U Njemačkoj se školovala i profesionalno radila kao fizioterapeut, zatim kao menadžer, a kasnije se zaposlila u glazbenoj videoprodukciji. Iz Pforzheima se na neko vrijeme preselila u Berlin gdje je radila kao producent u filmskoj industriji. Zatim se vraća u Pforzheim i potpuno mijenja svoj život. Zaposlila se u Međunarodnoj organizaciji za socijalni rad. No, prije dvije godine, trenutak u jednoj trgovini promijenio je njezin život.

– Šećući trgovinom slušala sam glazbu koja je dopirala iz zvučnika i glasno pjevala. Na trenutak sam zaboravila gdje sam, a onda sam primijetila kako me ljudi čudno promatraju, ali su također i uživali. Dok sam kasnije sjedila u automobilu, uhvatila me neka čudna tuga i spoznaja da u stvari u životu ne radim to što mi je oduvijek u srcu, i što me jedino čini sretnom. Jer od ljubavi prema glazbi, jača je samo ljubav prema mom 17-godišnjem sinu. I tako sam odlučila to promijeniti – govori Saška, otkrivajući kako ne može zamisliti život bez glazbe, ljubavi i svog sina.

Publika osjeća ono što ja osjećam u tom trenutku

Sve svoje osjećaje pretače u dalmatinske šansone. Otkriva kako je tako lako osvojila Nijemce nečime što zapravo ne razumiju. Jer, prije pandemije koronavirusa, Saška je gotovo svaki mjesec imala nekoliko nastupa u poznatim njemačkim kafićma, klubovima, a također je zovu i na koncerte…

Na koncertima pričam priču, opisujem osjećaj ili neku sliku, spoznaju ili atmosferu, želju… Bilo što i što u stvari svi dijelimo, bez obzira koje smo nacionalnosti. S time uvedem publiku u pjesmu, a oni u biti samo osjećaju moje osjećaje koje prenosim dok pjevam. Zanimljivo je kako doživljavam da u takvim trenucima, nacionalnost i jezik zapravo ne igraju nikakvu ulogu. Publika jednostavno osjeća to što ja osjećam u tom trenutku – govori Saška.

Tako je i s „Jutarnjom šansonom“ koja je, otkriva Saška, nastala jednoga ranog jutra ispred njezine kuće u Slatinama.

Saska Domic 2– Ispijala sam kavu i čekala da sunce izađe. Kad sam u Slatinama, volim ustati rano ujutro i gledati izlazak sunca. Poseban je trenutak vidjeti kako sunce najednom obasja cijelu prirodu preslikavajući se u moru. Tog je jutra puhala bura, neki vole buru, ali meni bura mrsi i kosu i misli. No, to jutro je bilo posebno, more je plesalo, smokva se gibala, čuli su se glasni krikovi galebova… i stihovi pjesme su naprosto krenuli iz mene. Zapravo sam u pjesmi samo prepričala svoje misli iz toga jutra – govori Saška.

Otkriva kako je i inače inspirira čežnja za morem, za hrvatskim domom, inspirira je ljubav koja stoji iza svake pjesme. O svemu tome, prije izvođenja pjesme, priča svojoj njemačkog publici.

– Imam osjećaj da to publici jako puno znači, sviđa im se. Pažljivo slušaju, neki put čak razmjenjujemo iskustva, ponekad mi kažu kako su kroz moju pjesmu „vidjeli“ more, ili osjetili toplinu. Nijemci baš vole Hrvatsku, naravno najviše more, i uvijek im je drago slušati o Dalmaciji i moru, pa čak i u pjesmi – kaže Saška.

Saška nastavlja osvajati njemačku glazbenu pjesmu. Surađuje s glazbenicima iz Freiburga Enzom Catarinom i Katharinom Mlitz-Hussain iz Strasbourga Christophom Lichtenbergom, a na zadnjem koncertu im se pridružio i jedan kolega iz Pforzheima.

– Suradnja s glazbenicima nastaje spontano. Voljela bih surađivati i s hrvatskim glazbenicima, ali ih još nisam upoznala u Njemačkoj. Možda mi se jednog dana ostvari želja i sretnem ih baš doma na moru – kaže Saška.

Fenix-magazin/Marijana Dokoza

Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina

Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409

ili putem linka ONLINE PRETPLATA

Povezano

JESTE LI ZA SLADOLED? Mnogi će odustati od kupovine kada vide cijenu kuglice sladoleda ove godine u Njemačkoj
Nino Raspudić
RASPUDIĆ: Ustavni sud je parapolitičko tijelo, treba ga ukinuti
BUDIMIR SE OPORAVLJA: Hvala navijačima Osasune i Hrvatske, jedinstveni ste
PONOSNI SU: Brazilski dječaci dobili nove hrvatske dresove
struja
GOTOVO IH SVATKO IMA KOD KUĆE: Nikada ne biste trebali isključiti tri uređaja iz struje
BiH: EU osuđuje političare iz RS, podsjeća da je genocid u Srebrenici činjenica