Njemica Petra Kallenbach iz Hamburga se odselila u Bugarsku jer u Njemačkoj nije mogla preživjeti s mirovinom od 700 eura. U Bugarskoj je, kaže, život puno jeftiniji, piše Deutsche Welle.
O Petri Kallenbach govori dokumentarni film “Bugarski san” bosanskohercegovačkog redatelja i producenta Srđana Šarenca. Petra međutim nije usamljeni slučaj, ona je primjer siromaštva u starijoj životnoj dobi u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.
Umirovljenica ne poznaje jezik zemlje u koju odlazi, nema prijatelje u toj zemlji, ali se ipak odlučuje na ovu promjenu. Scenarij je ovo koji je poznat stotinama tisuća ljudi, različitih životnih dobi, koji sanjaju da bolji život ostvare u Njemačkoj.
Petra Kallenbach u svojoj 65. godini odluči kako želi kvalitetniji život jer ima mjesečnu mirovinu od 700 eura i kada plati stan 500 eura mjesečno i ostale troškove,njoj ostane nekih 20 eura na raspolaganju. Ona želi puno više od života i smatra da treća životna dob nije prilika za čekanje smrti, nego prilika za početak nekog novog života.
U Njemačkoj onaj tko ima primanja manja od 917 eura mjesečno slovi za siromašnu osobu. No, u Bugarskoj je ipak doživljavaju kao bogatu Njemicu. Ona u Bugarskoj sa svojih 700 eura može kvalitetno živjeti. Iznajmljivanje stana u Hamburgu ju je koštalo 500 eura mjesečno, u Bugarskoj stan plaća 155 eura mjesečno. Njoj preostane puno više novca kada plati stan nego u Njemačkoj i ona zapravo živi puno kvalitetniji život gdje sebi može priuštiti i odlazak u kazalište i u kino, može otići na večeru,… Dakle sve ono što si u Njemačkoj nije mogla priuštiti iako je rođena Njemica i iako je tamo provela cijeli životni vijek i zaradila njemačku mirovinu.
Šarenac kaže kako su je Bugari prihvatili odlično. “Prvi dan kada je došla upoznala je susjedu Stanku koja živi u istoj zgradi i one su počele komunicirati. Budući da ne govore ni jedan zajednički jezik, Stanka ne priča njemački ni engleski, a Petra ne priča bugarski onda njih dvije sjednu pored kompjutera i koriste google translate i zahvaljujući tome se sporazumijevaju. I onda kada ode na tržnicu ili negdje drugdje ona se uvijek sporazumijeva uz pomoć google translator-a ili traduke, a vrlo česte su scene kada ona priča na njemačkom, a oni na bugarskom i savršeno se razumiju”, govori Šarenac.
Petra je živjela sama u Hamburgu i kada se preselila u Bugarsku ona je više okružena ljudima koji žive u njenoj zgradi i koji mogu pričati s njom i koji su također umirovljenici. Sada živi već šest godina u Bugarskoj. Ona je i dalje u gradiću Kavarni gdje je otvorila umjetničku galeriju i gdje izlaže svoje slike.
“Kada sam snimao „Bugarski san” meni je zapravo cilj bio da razbijam neke predrasude. Iz pozicije Balkana mi zapravo gledamo na Njemačku kao na savršenu zemlju, najbogatiju zemlju EU-a i mislimo da tamo teče med i mlijeko. Ja sam zapravo svojim filmom htio razbiti taj stereotip i pokazati da u Njemačkoj postoje i siromašni slojevi stanovništva kao što su njemački umirovljenici. Mnogi od njih su svoj cijeli radni vijek proveli u Njemačkoj, radili 35-40 godina da bi na kraju završili s mirovinom od 700-800 eura s kojom oni teško, teško preživljavaju. Ja također pokazujem ne samo ljudima s Balkana da u Njemačkoj ne teče med i mlijeko nego ja zapravo želim pokazati i njemačkim i drugim umirovljenicima da ako u svojoj zemlji ne mogu preživjeti sa svojom mirovinom ipak postoji izlaz, da ne trebaju biti očajni”, rekao je Šarenac za Deutsche Welle.
Podatci govore da je ne samo broj siromašnih umirovljenika u Njemačkoj od 2006. godine do danas porastao za 50 posto, nego i da će u sljedećih 20 godina doći do povećanja broja siromašnih umirovljenika.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
