Hrvatski premijer Andrej Plenković u petak je na početku sjednice Vlade RH govorio o 75. Obljetnici Blajburške tragedije te o onome što se događalo nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Pritom je spomenuo masovne komunističke zločini, progone, uhićenja tzv. “klasnih neprijatelja” i neistomišljenika, te represalije prema Katoličkoj crkvi, a što je sve, kako je rekao, izazavalo nemir i strah kod velikog dijela hrvatskog naroda. ,
Premijerovo obraćanje s početka sjednice o 75. Obljetnici Bleiburške tragedije prenosimo u cijelosti, a jednako tako premijerovo obraćanje možete pogledati i u video zapisu ispod ovog teksta.
– Prošli smo tjedan, u Hrvatskoj i diljem Europe, obilježili 75. obljetnicu kraja Drugog svjetskog rata i pobjede nad fašizmom.
U zapadnoj Europi, pobjeda nad fašizmom bila je ključna za uspostavu demokratskih poretka koji su u poratnim godinama krenuli put pomirenja, gospodarskog oporavka i ujedinjenja, kako bi se Europi donio trajan mir i onemogućio bilo kakav budući sukob.
U srednjoj i istočnoj Europi, kraj Drugog svjetskog rata donio je poraz fašističkog terora i ratnih strahota, ali nažalost nije donio demokraciju.
Naprotiv, donio je novi totalitarizam, odnosno komunizam, koji je doživio svoj slom tek padom Berlinskog zida. Takva je sudbina 1945., nakon sloma NDH, snašla i Hrvatsku, koja je još gotovo pola stoljeća bila lišena slobode i demokracije.
Usto dok je konac Drugog svjetskog rata u zapadnoj Europi označio kraj neviđenim ratnim strahotama i fašističkim zločinima, u kojima posebno mjesto ima Holokaust, u Hrvatskoj je svibanj 1945. nažalost i sinonim za strašne poratne komunističke zločine.
Tada su deseci tisuća ljudi – razoružanih vojnika poraženih snaga ali i velik broj civila koji su bježali od uspostave komunističkog režima – od Bleiburga preko Tezna i duž Križnog puta odnosno kolona smrti, pobijeni bez suda i zakapani bez groba.
Sve to događalo se nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Taj je masovni zločin, kao i progoni, uhićenja tzv. “klasnih neprijatelja” i neistomišljenika, te represalije prema Katoličkoj crkvi – izazvao nemir i strah kod velikog dijela hrvatskog naroda.
Poratni montirani proces protiv blaženog kardinala Alojzija Stepinca, premda je u brojnim navratima glasno ustao protiv svih diskriminacija i osobno spasio brojne Židove i Srbe, dodatno je kompromitirao tadašnju vlast i proklamirana načela pravde.
I to je razlog zbog kojeg je dan-danas u Hrvatskoj odnos prema tom bremenitom i slojevitom razdoblju hrvatske povijesti izuzetno bolno i traumatično, iako je jasno da je zahvaljujući antifašističkom pokretu i otporu nacizmu Hrvatska iz Drugog svjetskog rata izišla kao pobjednica.
Danas, tri četvrt stoljeća kasnije, prisjećamo se tog teškog poglavlja hrvatske povijesti te se sjećamo svih žrtava.
Za suvremenu Hrvatsku, koja sazdana na slozi i jedinstvu hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu, to je danas moralna obveza.
Samo trezvenim pogledom na traume iz prošlosti i pijetetom prema svakoj žrtvi, moći ćemo izgraditi uistinu tolerantno društvo.
To je uostalom bila i jedna od glavnih političkih oporuka prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, koji je i sam bio sudionikom hrvatskog antifašističkog pokreta.
Na nama je danas da na tim temeljima zajedno gradimo europsku Hrvatsku utemeljenu na demokratskim vrijednostima.
Na nama je da zajedno izgrađujemo društvo u kojem promičemo kulturu sjećanja, toleranciju i međusobno poštovanje.
To prije svega dugujemo sebi, a osobito našim mladima, kako bismo staloženim pogledom na prošlosti s optimizmom prema budućnosti, neopterećeni mogli graditi još bolju Hrvatsku, poručio je premijer.
Fenix-magazin/SIM/S.I.Mandić
