Uoči dodijele prestižne iseljeničke nagrade najuspješnijim hrvatskim iseljenicima u Bad Homburgu, popularne Večernjakove domovnice, dubrovačka televizija Libertas TV susrela je izaslanstvo 2. gardijske brigade Gromovi na Domovnici, koje su činili: Ivan Krupec, Tonći Soža, Željko Ćubela, Nenad Bužanić i Dario Holenda, te napravila prilog u kojem su sudionici iznijeli sjećanja iz ratnog Dubrovnika.
Dubrovnik je danas biser hrvatskog turizma, grad koji iz godine u godinu bilježi pozitivne prihode od turizma, no bilo je i vremena kada je Gradu bilo teško, kada su povijesne stare gradske zidine trpjele žestoke udare srpsko-crnogorske artiljerije, kada se slavni Orlandov kip morao zaštititi drvenom građom kako bi bio sačuvan za buduće generacije i kada je budućnost grada i njegovih stanovnika ovisila o nitima hrabrosti hrvatskih vojnika.
Slučaj je htio, ali i naša monografija “2. gardijska brigada Gromovi”, koju smo uručili prije koju godinu uredniku inozmenog izdanja Večernjeg lista g. Stipi Puđi, da su Gromovi ove godine u Bad Homburgu na Domovnici i na to smo posebno ponosni, kazao je predsjednik Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Ivan Krupec.
Inače, pukovnik u miru Ivan Krupec sudionik je obrane i deblokade Dubrovnika koji je na dubrovačkom ratištu dva puta ranjavan i tijekom rehabilitiacije u bolnici upoznao je svoju dugogodišnju suprugu s kojom ima kćer.
Svoje svjedočenje o ratnom Dubrovniku iznio je i ratni liječnik 2. gardijske brigade dr.Tonći Soža.
“Bilo je jako teško, znate kakva je konfiguracija terena u Dubrovniku. Ja sam znao po šest sati spuštiti ranjenika do makadama, onda možete misliti gdje sam bio”, kazao je dr.Tonći Soža.
“Na intervenicje je izlazio tim: doktor, tehničar i vozač i neprijatelj je tukao po nama, oni nisu vodili brigu je li to sanitet. Neprijatelj je najviše tukao po nama s Brgata prema Ivanjici raketama tipa “maljutka”, to je bilo jako teško jer su nam u prvim danima uništili desetak automobila”, posvjedočio je Tonći Soža.
Na pitanje novinara kako je bilo raditi u ratnim uvjetima, Tonći Soža je kazao kako su oni bili gardijska postrojba koja je mogla šest mjeseci funkcionirati na terenu bez popune ali je dodao kako su imali potporu iz bolnice Medarevo. “To je bilo rađeno po zapovjedi generala Janka Bobetka”, zaključio je Tonći Soža.
Fenix-magazin/Dario Holenda
