U subotu, 3. kolovoza, u Biogradu na Moru, vjenčali su se Lovre Uzelac i Ivona Pandžić. Oboje iz Švicarske, i oboje puni ljubavi i strasti prema svojoj domovini Hrvatskoj i krajevima gdje su rođeni njihovi roditelji. Kumovi su im bili Domagoj Baran i Matija Mikulić.
Piše: Marijana Dokoza
Lovre je podrijetlom iz ravnokotarskog sela Radovin koje se nalazi u podnožju Ražanca, a Ivonini roditelji su iz Biograda na Moru i Sikova. Lovre živi u Zürichu, a Ivona je do udaje živjela u Aargau. I kad bi netko neupućen sa strane promatrao mladence, rekao bi kako se ne razlikuju puno od ostalih mladih i zaljubljenih parova na početku svog bračnog života.
No, ipak nije tako. Lovre i Ivona svojim djelima pa čak i samim vjenčanjem dokazuju kako im tradicijska i vjerska baština itekako igra važnu ulogu u životu.
Ivona je 2016. godine proglašena prvom pratiljom najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji. U Švicarskoj njeguje tradicijske običaje, između ostalog, i zadarskoga kraja, a za svog životnog suputnika je odabrala Lovru Uzelca, mladića koji je već dugi niz godina član Kulturno-umjetničkog društva Radovin, društva koje publiku po cijeloj Europi oduševljava izvođenjem svojih izvornih napjeva i plesanjem tzv. “Nijemog kola”, Posebnost KUD-a Radovin je starohrvatsko glagoljaško pjevanje koje članovi njeguju i čuvaju.
Stoga ne čudi što je vjenčanje Ivone i Lovre bilo divan spoj tradicije i modernog kojim su oduševili svoje uzvanike. Budući da je među uzvanicima bilo i Švicaraca, a kum Domagoj je Slavonac, glazba je bila prilagođena tako da zadovolji svačiji ukus.
No, ono što je zanimljivo jest da je svadbena kolona u kojoj su bili mladoženjini svatovi, krenula iz Radovina i prošla kroz nekoliko sela, a jedno od sela je bilo i Lovinac odakle je Lovrina majka Nediljka. Nju i svatove njezina sina mještani sela su dočekali, a kako drugačije, nego dobrim vinom. Kolona vozila se zaustavljala nekoliko puta kako bi ih mještani Lovinca počastili i okrijepili vinom.
Svojoj Ivoni je mladoženja donio i “čurek”, koji se nekada donosio na dar mladenki, dok je sam mladoženja dobivao janje. Značenje tog običaja koji datira iz 19. stoljeća pojasnio je Ivica Dundović, voditelj KUD-a Radovin i uzvanik na vjenčanju.
-Čurek je slatki kruh koji se nosio mladoj, a ovaj put ga je donijela Martina Tolja iz Neviđana na otoku Pašmanu. Ona se u studenom udaje za Niku, našeg čuvara tradicije iz Ražanca i ovo joj je svojevrsna priprema, nasmijao se Ivica Dundović.
Ivica kaže, uz čurek, mlada je dobivala i ručne radove, posteljinu, kuhinjske krpe, sve ono što je jednoj ženi potrebno u kućanstvu. Uz pečeno janje, mladoženja je dobivao pletene čarape, košulju, muške odjevne predmete koje pripadaju muškarcu.
– Ovi običaji nas ponovno vežu kao narod. U mnogim krajevima koji imaju različite običaje naći će se jedna ovakva tradicijska poveznica. Kad gledamo unatrag u povijest, naći ćemo sigurno neku tradicijsku poveznicu. One nas vode jedne drugima. Ako istražujemo, doći ćemo do crvene tradicijske kape, čureka i običaja koje čine jedan narod, rekao je Ivica Dundović.
Nakon što je Lovre došao po svoju Ivonu, te je isprosio od brata, a kum za to sve “platio”, mladenci su se vjenčali u crkvi sv. Stošije u Biogradu na Moru.
Crkva se nalazi na najvišoj uzvisini biogradskoga poluotoka, u samom središtu grada i posvećena je 1761. godine.
Vjenčani obred predvodio je fra Antonio Šakota iz Hrvatske katoličke misije Zürich koji je za ovu prigodu stigao u Biograd na Moru baš kao i časna sestra Zora Jažo. Svojim pjevanjem sv. misu su uveličali članovi zbora mladih iz HKM Zürich i KUD Radovin.
Nakon vjenčanog obreda, slavlje se nastavilo u konobi Berekin gdje je mladence svojom izvedbom počastio i KUD Sv. Šime Rtina koji je mladencima izveo “svadbenu pismu” te ih darivao prigodnim darovima.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
