Voditelj Hrvatske katoličke misije Ludwigshafen fra Slavko Antunović je putem video snimke vjernicama poručio kako mu nedostaje druženje s njima i nedjeljna misna slavlja. Istaknuo je kako boravi u kući, u izolaciji je, ne zbog virusa već se osjeća izoliranim jer je bez vjernika.
” Zdrav sam i bez virusa, ali u izolaciji sam jer sam bez vas, bez vaše djece, bez slobodnog kretanja. Kad bi ovo dugo potrajalo, pitao bih se koji je smisao ovdje biti. No, nadam se, kao i vi, da ovo zlo neće dugo trajati i da ćemo se opet slobodno kretati, družiti se i slobodno nedjeljom zajedno slaviti Gospodina. Sve mi to nedostaje, a vjerujem i vama”, rekao je fra Slavko Antunović.
Što je još rekao, poslušajte u video prilogu ispod teksta.
Fra Slavko Antunović je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Jedan je od franjevaca koji je bio u srpskim koncentracijskim logorima zajedno s brojnim Vukovarcima. Župa sv. Filipa i Jakova Vukovar je na svojoj web stranici objavila i svjedočenja vukovarskih franjevaca koji su bili u srpskim logorima.
U srpskim koncentracijskim logorima bili su vukovarski franjevci: fra Branimir Stjepan Kosec, fra Slavko Antunović, fra Ivan Mikić i fra Ante Perković. Fra Martina Ostrognaja su zbog starosti pustili, dok je fra Smiljan Berišić na čudesan način s bolesnicima u autobusu došao u Hrvatsku 21. studenoga 1991. godine. Fra Branimir, fra Ivan i fra Ante pušteni su iz logorskog zatočeništva 9. prosinca 1991., dok je fra Slavko te godine Božić dočekao u logoru, a pušten je tek 16. siječnja 1992. godine.
U svom svjedočenju fra Slavko Antunović je napisao:
Ujutro, 19. studenoga slavili smo misu u podrumu ne znajući da će to biti naša posljednja misa u Vukovaru (…) Zatim smo cijelo dopodne gasili vatru na krovu crkve. Gorjele su grede. Plamen smo pogasili, ali vatra je prodrla kroz pukotine duboko u grede i skrivala se našim očima. Prije nego što smo je uspjeli posve ugasiti, dođoše oko 11 sati nekoliko vojnika i pozovu nas da svi uzmemo zimsku odjeću i pođemo s njima; prema njihovim riječima vratit ćemo se za dan ili dva. Neki od nas već su prije bili spremili najnužnije u torbu, a drugi su sada uzeli ono što im je bilo pri ruci. Fra Branimir je preuzeo brigu o pričesti, zatim je vodom ugasio vatru u peći i zaključao dvorišna vrata samostana. Bila su to jedina neoštećena vrata; ostala smo zatvorili iznutra podupirajući ih pokućstvom. Gvardijan je htio dati ključ od tih vratiju vođi vojne jedinice kako ne bi vojska razvaljivala vrata kad bude ulazila u samostan, ali je to ovaj odbio riječima da će nam ključ trebati kad se budemo vratili. U međuvremenu će, po njegovim riječima, vojska čuvati samostan i crkvu”.
Fenix-magazin/MD
