Za blagdan Tijelova Dubrovnik je svake godine pun turista, stranih i domaćih, koji bezbrižno šetaju Stradunom, posjećuju crkve i muzeje, penju se na Dubrovačke zidine i dive se skladu kamena, neba i mora, a pod toplinom sunca hrvatskog juga.
U dubrovačkoj staroj Gradskoj luci uvijek je bilo mnoštvo malih barki i brodova koji bi vozili turiste i, kako bi Dubrovčani kazali, „domaću čeljad“, na otok Lokrum i na krstarenje do Elafitskih otoka ili predivnog Bukovčeva „Cavtat grada“.
Ove je godine u korona krizi, koja trese cijeli svije, slika Dubrovnika posve izmijenjena.
Dubrovačke ulice su gotovo prazne, bez uobičajene gužve i šušura koji prati Grad čiji je nebeski zaštitnik Sveti Vlaho.
Unatoč tome, Dubrovnik nije izgubio ništa na svojoj ljepoti i privlačnosti.
Pokazuju to i slike te današnji video prilog snimljen u dubrovačkoj Gradskoj luci u kojem se vidi prepoznatljivi dijelovi Grad od kamena, more i plavetnilo našeg neba.
Hrvatima u iseljeništvu koji žude za ponovnim susretom sa svojom Domovinom često na um pada refren pjesme: Hamburška luko, baltičke zore, zbogom ja idem na svoje more.
Da, i ove godine svi idemo u Dubrovnik ili bilo gdje na naše hrvatsko more, a koje nas željno iščekuje u svoj svojoj ljepoti, čistoći i privlačnosti.
Fenix-magazin/SIM/ Foto i video: Dora Puđa
