Katolički blagdan koji se preobrazio u globalnu proslavu ˝irskog˝ načina života i dobre pive. Poznata izreka veli da svi požele biti Irci na dan Sv. Patrika, te se čini da je ta želja ne samo istinita, već i sve jača svake godine, piše Wish.hr
Ono što je isprva bila katolička svetkovina postala je irskim nacionalnim blagdanom, a on se pak danas pretvorio u globalnu proslavu svega ˝irskoga˝ – maniju koja nije zaobišla ni krajeve koje veze nemaju s irskom kulturom i kršćanstvom.
Tako ulice širom svijeta 17. ožujka preplave parade i proslave u čast ovom slavnom svecu, a kafići i pubovi (osobito, naravno, sveprisutni irski pubovi) ispune se zeleno odjevenim veseljacima koji irsku kulturu slave ispijajući Guinness za Guinnessom. Nijedna se druga država ne može pohvaliti tolikom omiljenošću među najrazličitijim kulturama diljem svijeta, te da je njezin najveći blagdan postao dan od svjetske važnosti. No, mali broj ljudi je zapravo upoznat s poviješću ovog popularnog blagdana te kadar odgovoriti na pitanje – tko je uopće bio sveti Patrik?
Prva činjenica koja će neke možda iznenaditi jest da sveti Patrik uopće nije bio Irac. Ako je vjerovati predaji, sveti Patrik rođen je na području današnje Britanije u petom stoljeću nakon Krista, no sa šesnaest godina je otet i doveden u Irsku kao rob. Nakon sedam godina sužanjstva uspio se osloboditi, no glas mu je rekao da se mora vratiti na ˝Smaragdni otok˝, gdje je čitav život proveo pokušavajući preobratiti Irce na kršćanstvo. Legenda kaže da je upravo iz tih napora rođen irski nacionalni simbol, djetelina – sveti Patrick se navodno koristio djetelinom kako bi vizualno dočarao Sveto Trojstvo, tj. trostrukost koja je istovremeno i jedinstvo.
Nakon njegove smrti sv. Patrik je uglavnom pao u zaborav, no s vremenom mu je život obavijen u mnoge mitove i legende – tako se do današnjeg dana malo toga o njemu može veliti sa sigurnošću. Blagdan svetog Patrika počeo se slaviti već u devetom ili desetom stoljeću, te je on isprva bio predstavljao jednodnevni odmor od Korizme tijekom kojeg je narod mogao do mile volje uživati u mesu i alkoholu. No, ubrzo nakon što je 1903. godine Dan sv. Patrika postao državnim praznikom, donesen je i zakon da pubovi moraju biti na taj dan zatvoren, budući da se narod ipak previše zanosio uživanjem u potonjem. Zabrana je ukinuta tek sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća!
Zanimljivo je da je boja koja se isprva vezivala uz sv. Patrika i njegov blagdan bila plava – zelena se smatrala omiljenom bojom vilenjaka, te se vjerovalo da nošenje zelene odjeće povećava vjerojatnost otmice od strane ovih magičnih bića! Tek je kasnije, u 17. stoljeću, zelena boja počela predstavljati sv. Patrika i njegovu svetkovinu, i to zbog asocijacija na prekrasna zelena brda Irske i njezin nacionalni simbol, djetelinu.
Također, prva parada u čast sv. Patriku nije se održala u Irskoj već u – SAD-u! Bilo je to 1737. godine u Bostonu, a parade u New Yorku započele su 1762. godine kada je grupa vojnika irskog podrijetla organizirala marš kroz grad. Ova dva američka grada i danas su poprište najvećih proslava Dana sv. Patrika, a parade se, osim u svakom gradu u Irskoj, danas organiziraju i u stotinama gradova diljem svijeta.
Chicago, pak, ide toliko daleko da već točno pedeset godina rijeku koja protječe kroz grad boji u – zeleno! I dok je u Irskoj neizostavni dio Dana sv. Patrika odlazak na misu, izvan svoje domovine najveći irski blagdan gotovo pa je postao sinonimom za pivo – izračunato je da se na taj dan popije gotovo trostruko više Guinnessa nego na prosječni dan u godini! Živjeli – ili, kao što bi Irci rekli – sláinte!, piše Wish.hr.
Ovome dodajmo tek da irski narod diljem svijeta 17. ožujak i blagdan sv. Patrika obilježava na doista poseban način. Obvezno nose nešto zeleno. Tradicija je i parada ulicama gradova u kojima žive Irci.
Fenix-magazin/MD/Silvia Vidović/Wish.hr
