Jutros, na Veliki četvrtak, 17. travnja 2025. bio sam očaran ljepotom nekoliko stabala u našem dvorištu u Münchenu. Čarolija bi bila još ljepša da je granulo sunce koje se očito jutros sakrilo iza oblaka. Nisam mogao odoljeti, uzeo sam u ruke foto aparat i fotografirao rascvjetane krošnje.
Piše: Fra Jozo Župić
Nijemci imaju riječ za Veliki četvrtak. Ona glasi Gründonnerstag. Malo sam se potrudio i potražio na Internetu koje bi bilo pravo značenje te njemačke riječi. Pronašao sam zanimljivo tumačenje. Naime, ta riječ ne potječe od zelene boje, već vjerojatno od starovisokonjemačkog “grunen”, što znači “plakati ili cviliti”.
Možda i ova rascvjetana stabla već u sebi plaču što će za koji dan nestati te prekrasne čarolije, a možda plaču i zbog Isusova posljednjeg oproštaja što ga je imao na današnji dan sa svojim učenicima u dvorani Posljednje večere kad im je oprao noge i ostavio im spomen svoje muke pod prilikama kruha i vina nad kojima je izrekao riječi: Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv! Nakon toga će poći u Maslinski vrt u kojem će se krvavo znojiti, biti uhvaćen i odveden u Pilatov dvor i biti osuđen na sramotnu smrt na križu.
Isus, koji je prošao zemljom čineći dobro i oživljavajući ljude na novi život, da budu poput rascvjetanih stabala, zaplakat će nad njihovim sudbinama na križu i moliti Oca da im se smiluje, jer ne znaju što čine.
Možda nas i ova rascvjetana stabla pozivaju da je nakon plača, boli i smrti blizu Uskrs, proslava života nad smrću, jer ljubav ne umire, ona je vječna!
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
