Hrvatska katolička župa München svečano je proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, u nedjelju, 9. veljače.
Misno slavlje u isusovačkoj crkvi St. Michael u staroj jezgri grada Münchena predvodio je prof. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik đakovačko-osječke nadbiskupije i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Đakovo.
Za svetkovinu su se župljani pripremali trodnevnom duhovnom obnovom koju je također predvodio dr. vlč. Josip Bošnjaković. Duhovna se obnova odvijala pod motom „Stepinac – blaženik sve do mučeništva”, a privukla je veliki broj hrvatskih vjernika iz bavarske metropole koji su sve tri večeri kroz molitvu krunice, duhovni nagovor i sudjelovanje na sv. misi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom promišljali kako u svom životu pronaći put do Boga i slijediti njegove staze u današnjem svijetu po svetačkom primjeru bl. Alojzija Stepinca.
Prvi dan, 6. veljače, duhovna obnova je održana u Kapeli bl. Alojzija Stepinca (Schwanthalerstr. 96), a 7. i 8. veljače u crkvi St. Paul na Theresienwiese.
Teme triju večeri duhovne obnove su bile: 1) Biti radostan usprkos izazova i poteškoća – Živjeti blaženstva u svakodnevnom životu; 2) Blago velikodušnim osobama – oni su razlog naše nade i života ispunjenog smislom; 3) Sretni li su oni koji grade mir u sebi i oko sebe – sijati sjeme mira u vremenima nemira. Tijekom obnove ispovijedali su svećenici iz HKŽ München. Treću večer duhovne obnove mlada pjevačica i kantautorica duhovne glazbe Vanessa Mioč održala je duhovni koncert u crkvi svetog Pavla.
Središnje slavlje Stepinčeva proslavljeno je svečanom euharistijom u crkvi St. Michael na kojem se okupilo preko 2.000 hrvatskih vjernika glavnog bavarskog grada i okolice. Misno je slavlje predslovio prof. dr. sc. Josip Bošnjaković, predvoditelj trodnevnice. U koncelebraciji su sudjelovali: župnik Hrvatske katoličke župe München fra Petar Klapež, fra Dario Mican (T.O.R.) i domaći svećenici fra Jozo Župić, fra Franjo Milanović Litre, fra Slaven Čeko i fra Josip Jurić Šolto kao i redoviti đakon gospodin Ivica Visković. Sveta misa je započela procesijom u kojoj su nošene relikvije kardinala i blaženika koje se od 2007. godine čuvaju u ovoj velikoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. U procesiji su sudjelovali folkloraši i ministranti sa svećenicima. Misno slavlje su uljepšali članovi mješovitog crkvenog zbora i orkestra mladih pod ravnanjem s. Nikoline Bilić. Čestitku za dan župe na početku misnog slavlja uputio je i sve prisutne pozdravio rektor crkve St. Michael i poglavar tamošnje isusovačke zajednice, p. Martin Stark.
Tumačeći evanđeoski ulomak (Lk 5,1-11) čudesni ribolov, vjeru Šimuna Petra i ostalih učenika dr. vlč. Bošnjaković je u svojoj propovijedi između ostaloga rekao: “Djela vitezova i djela svetaca (a mi se danas spominjemo blaženog Alojzija, našeg viteza i blaženika, kao i njegovih djela), nesumnjivo su prethodila pripovijestima o njima, ali pripovijesti su ono što im daje njihov pustolovni oblik: upravo pred ognjištem, za onih večeri u kojima ih baka prepričava, u srcu djece rađa se želja da izvrše slavna djela. Skromno ognjište kraj kojega velike oči i male uši slušaju lijepe priče klica je svih budućih divota. (Fabrice Hadjadj, Slava meni – 2024, 34). – To je kršćanstvo – spomenčin Isusa Krista, a u Kristu se prisjećamo i blaženoga Alojzija Stepinca, koji je na sutrašnji dan, prije točno 65 godina preminuo, to jest 10. veljače 1960. godine. Želimo otvoriti naše oči i uši kako bi u nama rasla klica Evanđelja.
Događaj iz današnjeg evanđelja odvija se na obalama Genezaretskog jezera. Luka je pažljivo napisao ovu scenu. Mnoštvo je okružilo Isusa i osluškuju njegovu riječ. Duboko u nama čeznemo za Božjom Riječju, za Božjim glasom, jer on može utišati našu žeđ. I danas smo mi došli ovdje, guramo se ovdje kako bi čuli Božju riječ, jer od nje živimo, a u blaženom Alojziju gledamo primjer kako se Božja riječ može divno ostvariti, kao što je to vjerujem i u našim životima. Mi častimo Boga u blaženom Alojziju Viktoru, kardinalu Stepincu.
Isus vidi (Božja inicijativa – Bog prema nama uvijek ima inicijativu – Bog je čovjekotražitelj) dvije lađe što stoje uz obalu. Ribari su ispirali mreže, što je jedan od najdosadnijih poslova. Može biti da su i lošeg raspoloženja jer nisu ništa ulovili.
Događaj koji Luka opisuje dogodio se u svakodnevnici njihovog života i tu su susreli Krista. To je poruka i za nas, da u našoj svakodnevici možemo susresti Krista. I ne samo da je svakodnevnica, nego u trenutku kada ništa nisu ulovili. To je naš Bog – kada nam se čini da je kraj Bog je tu.
Tko su ovi ljudi? To su učenici Isusovi jer je Isus ozdravio Petrovu punicu, ali nije dosta biti učenik, nije sreća biti formalno kršćanin nego živjeti kao kršćanin. I Petar, Andrija, Jakov i Ivan su bili učenici, ali to nije bilo dovoljno. Isus daje novi prijedlog, novu priliku učenicima.
Oni ne pripadaju mnoštvu, poznaju Isusa, ali to nije dovoljno da bi se čovjek ostvario. Učenik je onaj koji uči i nastoji to primijeniti u svom životu. To za Isusa nije dovoljno i to je središnja poruka današnjeg evanđelja. Što Isus čini? Ide k njima, i moli Šimuna da se otisne od kraja. Petar stavlja na raspolaganje svoju barku za Isusa. Petar je često u trenucima kada treba donijeti neku odluku.
Kardinal Alojzije Stepinac živio je u vremenima zahtjevnih odluka – no za sve nas život je pun situacija u kojima smo pozvani donositi važne odluke, u skladu s evanđeljem, s Božjom voljom.
Lađa u kojoj je Petar jest ona s koje Isus naviješta evanđelje i danas. Lađa predstavlja zajednicu kršćana. Isus je iz lađe, sjedeći poučavao mnoštvo. Ne radi se o kronološkom događaju, jer nije baš ugodno sjedeći govoriti mnoštvu iz lađe. Scena je zapravo parabola, i želi nam reći što se događa u zajednici kršćana iz koje izlazi Božja riječ, riječ koja zahvaća širu zajednicu. Šimun stavlja na raspolaganje svoju lađu. Staviti svoj život na raspolaganje Bogu – to je put i za nas danas.”
Govoreći nadalje o Petrovu poslanju i zadaći koja je povjerena svima nama dr. vlč. Bošnjaković je rekao: ” Lađa je Crkva, krhka, šibana valovima, pozvana ići tamo gdje su duboke vode. Htjeli ili ne htjeli nalazimo se u dubokim vodama. Crkva je doživjela razne oluje tijekom povijesti no uspijeva ih prevladati kada je vodi Učitelj. Učenici bacaju mreže kako bi uhvatili ribe. No Šimun govori: ‘Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.’ Ne radi se o ulovu riba nego nam Luka nešto želi poručiti. U polovini dana smo i ribe su u dubokoj vodi. Nema smisla bacati mreže, jer je uopće nelogično bacati mreže u pol bijela dana.
Isus govori učenicima – zadatak koji Vam povjeravam može se nekada činiti apsurdan ali vjerovati u Isusa donosi ploda. Ljudskom logikom ne bi imalo smisla baciti mreže, no Petar govori – Na tvoju riječ bacit ću mrežu. Ponekada nam logika ovoga svijeta govori kako nešto nema smisla ali ako se pouzdajemo u evanđelje događa se čudo. Evanđelje nas poziva na besplatnu ljubav. Nekada se pitamo ima li smisla besplatno i velikodušno ljubiti? No ako nas Gospodin na to poziva onda se isplati, onda će donijeti ploda.”
Nadalje je vlč. Bošnjaković govorio o opraštanju i bezuvjetnoj ljubavi prema braći i sestrama na koje nas poziva evanđelje. Citirao je riječi kardinala Stepinca: “Katolička vjera ne dopušta nikakvu mržnju, pa ni prema neprijateljima. Mi se ne borimo protiv nikoga, nego za Boga, za duše, za dostojanstvo čovjeka i za svetost braka.”
Istaknuo je da se na drugu nedjelju veljače obilježava svjetski dan braka, posvećen bračnim parovima, muževima i ženama kao stupovima obitelji, koja je temelj i Crkve i društva. Naša domovinska Crkva želi proslaviti i vrednovati sakrament braka, naglasiti ljepotu bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu.
“U malim koracima svakidašnjeg života – biti heroji, junaci i junakinje svakodnevice – to je ljepota života, u malom krugu velikih ljudi, u malom krugu naše obitelji. Tu počinjemo živjeti našu vjeru. Vjerom u Isusa učenici su vidjeli čudesne događaje. Čuda se događaju kada se vjeruje evanđelju. Ako ne vidimo čuda to je zato jer se pouzdajemo u naša uvjerenja, egoizme i imamo poteškoću vjerovati onome na što nas poziva Gospodin.
Kada se uzdajemo u evanđelje događaju se čudesa. Isus poziva učenike ne ribariti nego pozivati u život ljude, izvlačiti ljude iz voda smrti. Slika Genezaretskog jezera jest simbol zla, sila koje vuku u propast. To su vode smrti, ovisnosti, moralno siromaštvo, korupcije, osveta, zlodjela itd.. Treba oslobađati ljude od ovih dubina, gušenja, smrti, ratova, egoističnosti. To je zadatak zajednice.
Na prvoj proslavi Stepinčeva u Hrvatskoj katoličkoj misiji Köln, kölnski nadbiskup kardinal Joachim Meisner predvodio je u veljači 1999., svečanu svetu misu sa hrvatskim svećenicima u Minoritenkirchen u Kölnu, nakon što je papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. godine proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim, koji je odavno zaštitnik te hrvatske zajednice. U propovijedi je tada kölnski nadbiskup istaknuo kako je blaženi Stepinac najdragocjeniji dar Crkvi u Hrvata i općoj Katoličkoj Crkvi. Kardinal se prisjetio kako je kao mladi svećenik pratio suđenje Stepincu u Erfurthu i kako je iznad kreveta imao sliku kardinala Stepinca pred komunističkom sudom. Kardinal Meisner je rekao, između ostalog: ‘Stepinac je radije otišao u zatvor i smrt, a nije htio izdati vjeru i Crkvu, niti praviti jalove kompromise s korumpiranom komunističkom vlašću. U kardinalu Stepincu hrvatski su katolici imali uzor i zagovornika, koji je cijelom narodu davao orijentaciju u najtežim vremenima, kako za vrijeme fašizma, tako i komunizma. Stepinac je na sudu rekao Da Bogu i Rimskoj Crkvi, Da ljubavi i istini, a Ne laži i mržnji. On je vjerovao da će ga istina osloboditi, kako je to navijestio Isus.’ – Izvlačiti ljude iz mora zla.”
Profesor je zaključio propovijed riječima: “Stanimo uz bok Stepincu i ne dajmo niti mi da nas netko natkrili u ljubavi prema domu, Domovini, braći i sestrama, prema svim ljudima. Jedino naše Svjetlo koje nas natkriljuje jest Dobri i Lijepi Bog. Pozvani smo kao ljudi služiti jedni drugima i to je naša slava. Ne dajmo se niti mi natkriliti od drugih Svjetala, osim od Božjeg svjetla, uz našeg brata u vjeri, blaženog Alojzija. Alojzije je muško ime francuskog porijekla. Nastalo od francuskog imena Louis, od latinskog Ludovicus. Alojzije označava “onoga koji se proslavio u borbi”, “borac za slavu”. Drugo njegovo ime je Viktor, nastalo od latinske riječi victorius što znači pobjeda. Ime je sinonim za pobjednika, ratnika. Alojzije Viktor – netko tko s Bogom pobjeđuje – biti i ranjiv.
Nalazimo se u Svetoj godini 2025. čije je geslo Hodočasnici nade. Ohrabrite se i budite jaki u vjeri, koju očevi vaši ispovijedaju već 1300 godina! Ostanite vjerni Bogu i njegovu zakonu, da uđete jednom u zemlju živih i da postignete krunu vječnoga života, koju je Bog obećao onima, koji budu vjerni do smrti njemu, Stvoritelju i Gospodaru svijeta.”
Na kraju euharistijskog slavlja voditelj HKŽ München fra Petar Klapež obratio se svim prisutnim vjernicima i čestitao im blagdan zaštitnika župe te se zahvalio dr. vlč. Bošnjakoviću na spremnosti predvoditi duhovnu obnovu i proslavu zaštitnika župe blaženog Alojzija Stepinca. Također se zahvalio rektoru crkve St. Mihaela, p. Martinu Starku što svake nedjelje smijemo slaviti svetu misu na svome materinjem jeziku u ovoj prekrasnoj renesansno-gotičkoj crkvi, svim nazočnim svećenicima, đakonu, časnim sestrama, članovima župnog vijeća, ministrantima, folklorašima i crkvenom zboru te svima zajedno zaželio da u svom životu nasljeduju primjer bl. Alojzija Stepinca.
Fenix-magazin/MMD/s. Nikolina Bilić
