Državno odvjetništvo je tražilo kaznu tri godina oduzimanja slobode Antonu Schleckeru i po dvije i pol godine zatvora za kći i sina, inače i direktora logističkog odjela tvrtke koji su pred kraj i sami počeli preuzimati očevo posrnulo carstvo, piše Deutsche Welle.
Obrana je bila uvjerena kako je zatvorska kazna “previše” za Schleckera, ali Pokrajinski sud u Stuttgartu je bio drugačijeg mišljenja: Sam 73-godišnji Anton Schlecker je osuđen na dvije godine kazne zatvora uvjetno i na novčanu kaznu od 54.000 eura, ali njegovog sina Larsa (46 godina) je prvostupanjskom presudom kaznio s dvije godine i devet mjeseci zatvora, a njegova kći Meike (44 godina) je osuđena na dvije godine i osam mjeseci oduzimanja slobode. Oni su proglašeni krivim između ostalog za otezanje stečaja i pomoć u ciljanom bankrotu.
Sudski epilog ove „priče o uspjehu” vlasnika i obitelji nekoć najvećeg lanca drogerija u Europi u kojem je posao pronašao velik broj ljudi, doseljenika u Njemačku među kojima su i Hrvati, pogotovo prvi hrvatski iseljenici koji su nakon pada Schleckerovog carstva ostali nezaposleni, jedva da koga može ostaviti zadovoljnim.
„Ništa neće vratiti radna mjesta koja je uništio”, izjavila je Christel Hoffman. „Ali željela sam čuti barem jednu jedinu iskrenu ispriku gospodina Schleckera, ne tek prazne izjave žaljenja.”
Jer i nekadašnji tajkun i njegovi branitelji su upozoravali sud kako je on već dovoljno kažnjen: čitav imperij lanca drogerija zapravo nije bio upisan čak niti kao „društvo s ograničenom odgovornošću” što bi ga već sililo da objavljuje poslovne podatke, nego se tek Schlecker upisao kao „prijavljeni trgovac” – otprilike kao da je zanatlija gdje kao i jednostavan vodoinstalater onda jamči svim svojim imutkom za svoje poslovanje. I njegova obitelj uporno tvrdi kako Schlecker nije „otezao sa stečajnim postupkom”, nego da sve do kraja nije htio prihvatiti činjenicu da će od njegovog životnog djela ostati samo prah i pepeo, piše Deutsche Welle.
No postoje i dokazi i svjedočanstva da su Schlecker i njegova obitelj godinama prije proglašenja stečaja 2012. odlično znali da se bliži kraj. Zapravo se to slutilo već na vrhuncu Schleckera kada je 2007. njegovo ime nosilo preko 14 tisuća trgovina u 13 zemalja Europe i dok se promet mjerio još u milijardama eura, ali samo godinu kasnije tvrtka Schlecker počinje iskazivati gubitak. On je postajao sve veći tako da za radikalnu promjenu tvrke – uređenje prostora, novi image, kvalitetniju ponudu proizvoda – jednostavno više nije bilo novca. Ali upravo je to doba kad su sve više odgovornosti u tvrtki od oca preuzimali njegov sin i kći, što se sad pokazalo da će ih koštati većom kaznom nego što ju je dobio otac – i čak većom nego što je tražilo državno odvjetništvo.
Već u postupku suđenja koje se vuklo sve od ožujka ove godine je postalo jasno kako se Antona Schleckera i njegovu djecu uopće može optužiti samo za djelić nevolja koje su izazvali: za pronevjeru, „izvlačenje” novca poduzeća za upravo apsurdne troškove i „usluge” obitelji osnivača. Ali ne i za samu činjenicu da je svoj trgovački imperij doveo do propasti, a ujedno i oko 25 tisuća djelatnika i 22 tisuća vjerovnika koji su zatražili gotovo milijardu eura svog novca od stečajnog upravitelja.
Kazneno i sudski, ostala je prije svega optužba zbog neopravdivog transfera novca iz tvrtke Schlecker u džepove svoje obitelji. To su i sami uvidjeli pa su tako već u ožujku 2013. stečajnom upravitelju uplatili 10,1 milijun eura. Na primjer, bilo je jasno da je Anton Schlecker prije nego što je počela propast prebacio na ime svoje supruge i vilu, procijenjenu na 2 milijuna eura i to „darovanje” je stečajni upravitelj prijetio osporiti. No bilo je očito i da su ti milijuni tek dio onoga što je „stavljeno na stranu” – mediji procjenjuju da je to bilo barem oko 45 milijuna eura, tako da je obitelj uplatila još 4 milijuna eura, piše Deutsche Welle.
Pronevjera, krivotvorenje bilanci i otezanja postupka stečaja su ozbiljne optužbe, ali u pravilu su to djela gdje je ipak moguća nagodba s odvjetništvom i sudom. Tako je već u svibnju obustavljen postupak protiv supruge Antona Schleckera Christe – koja je i sama bila „šefica” u tvrtki i protiv revizora koji su bili optuženi za namjerno previđanje nepravilnosti u poslovanju, tako da su svi oni pristali platiti globu koju im je sud odredio i čija visina nije objavljena.
I nakon ove presude, sasvim teoretski, vjerovnici mogu također sudskim putem zatražiti svoj novac. Ubrzo počinje jedan takav stečajni postupak u Zwickauu, a tu je i postupak koji Antona Schleckera čeka u Austriji zbog poslovanja u tamošnjim poslovnicama. Doduše, većina vjerovnika je već prijavila svoja potraživanja pred stečajnim upraviteljem, ali tu nema mnogo nade da će im dugovi biti vraćeni. I državno odvjetništvo je pokušalo ući u trag gdje bi još moglo biti Schleckerovog novca i, kako tvrdi stečajni upravitelj Arnd Geiwitz, „tu nije ništa iskrslo“. A Anton Schlecker još od prvog dana tvrdi kako je „izgubio baš sve što je imao“.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
