U Berlinu je sinoć, u četvrtak uvečer 19. ožujka, u Kunsthaus Dahlem, u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti iz Zagreba (NMMU), otvorena izložba pod naslovom „Estetika kao politička strategija 1945-1960“ (“Ästhetik als politische Strategie 1945–1960“
Izložba uključuje skulpture, slike, radove na papiru, kao i medalje i efemerne predmete iz kolekcije Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba.
Izložena su djela iz muzejske zbirke nastala od 1945. do 1960. godine, a kojima se, kako je navedeno u najavi izložbe, nastojalo prikazati kako „sudar politike i estetske evolucije može rezultirati važnim umjetničkim ostvarenjima“.
Od realizma do apstrakcije
Autor koncepcije izložbe, koja će u Berlinu biti otvorena do 21.lipnja 2026. je Branko Franceschi, ravnatelj NMMU iz Zagreba koji je zajedno sa Martom Radman kustos izložbe. Među izlošcima dominira brončana stojeća figura Tita maršala, rad kipara Antuna Augustinčića koji je bio jedan od najvažnijih monumentalnih kipara socijalističke Jugoslavije, a od 1946. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Skulptura, koja je naručena 1948. za Titovo rodno selo Kumrovec, je postala jedan od najraširenijih spomenika u Jugoslaviji.
U opisu izložbe navedeno je kako je između 1945. i 1960. godine, socijalistička Jugoslavija doživjela značajan pomak u umjetničkoj imaginaciji i sadržaju – od socijalističkog realizma do apstrakcije i egzistencijalističke figuracije.
UMJETNOST IZMEĐU TITA I ZAPADA Velika izložba NMMU-a u Berlinu o sudaru politike i estetike
Također se navodi kako osim estetske dimenzije, izložba osvjetljava političke stvarnosti koje su oblikovale ovaj proces i pokazuje kako velike kulturne transformacije mogu biti ukorijenjene i u represiji i potiskivanju drugačijih mišljenja.
Veličanje Tita i propale Jugoslavije
Posjetitelji koji su bili na otvaranju izložbe ne slažu se sa takvom konstataciju i kažu kako se u pozadini te hrvatske izložbe u Berlinu krije veličanje Josip Broz Tito i njegova propala tvorevina SFRJ u kojoj nije bilo ni umjetničke, a ni svake druge slobode. Oni stariji koji su živjeli u to doba znaju kako u SFRJ nije bila ni slobodna ni demokratska, te da nije bilo ni slobode, a ni umjetničkog liberalizma. Vladao je strogi komunistički režim, diktatura i strah neistomišljenika i protivnika komunizma.
Iako se tom izložbom navodno “željelo staviti u prvi plan političku stvarnost”, kako to da ta „hrvatska“ izložba u Berlinu nije ukazala primjerice na komunističke progone, mučenja i zatvaranja na Golom otoku, progoni i ubojstva političkih neistomišljenika, ubojstva hrvatskih ali i drugih emigranata, … te na bar dio onoga zbog čega se ta umjetna Titova komunistička tvorevina raspala u krvi.
Bez službenika veleposlanstva
Što službena hrvatska politika mislio toj izložbi dalo bi se iščitati iz činjenice da, koliko je poznato, nitko od službenih predstavnika vlasti Republike Hrvatske, kao ni nitko iz Veleposlanstva RH u Berlinu nije nazočio otvaranju izložbe u Kunsthaus Dahlem.
Za kraj navedimo kako je berlinski muzej Kunsthaus Dahlem, u kojem se održava izložba, izgrađen u vrijeme nacizma, a nalazi u jednom od najljepših rezidencijalnih dijelova Berlina, na adresi Käuzchensteig 12, 14195 Berlin.
Fenix-magazin/SIM/Ivan Matić
