Odmah po dolasku u Berlin u rujnu prošle godine, hrvatski veleposlanik u Njemačkoj dr. sc. Gordan Grlić Radman obećao je kako će u Njemačkoj zastupati sve Hrvate bez obzira odakle dolazili.
Izrazio je želju posjetiti sve veće hrvatske zajednice u Njemačkoj, a potom svojim nastupom i prijemom u Veleposlanstvu oduševio predstavnike hrvatskih zajednica, udruga, klubova i katoličkih misija.
Uz sve to, želio se pobliže upoznati i sa svima onima koji posredstvom svojih udruga i klubova predstavljaju hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj. I to mu je donijelo veliki plus kod iseljenih Hrvata.
Nakon nekoliko mjeseci svog mandata u Berlinu, u razgovoru za Fenix Magazin veleposlanik dr. Grlić Radman govori o marljivosti i radišnosti te neposrednosti, otvorenosti i prodornosti Hrvata u Njemačkoj, tj. o onome po čemu nas mnogi Nijemci prepoznaju i cijene.
FM: U ovih nekoliko mjeseci koliko ste u Njemačkoj, kakvi su vam dojmovi o zemlji u koju ste došli?
U poslu kojim se bavimo pozitivni se dojmovi podrazumijevaju, jer se inače ne biste mogli baviti diplomacijom. Nema tu mjesta nekim uobičajenim, jednostavnim percepcijama. Prvi dan mandata mora vam biti kao i zadnji – profesionalno, jednakog aktivnog intenziteta. Mi eventualno možemo govoriti o tome koji vam je grad ljepši. Prije toga sam bio na mandatu u Budimpešti. No, kada predstavljate državu, onda ste u jednom posebnom psihološkom ozračju koje vas priprema na spremnost na suočavanja sa mnogobojnim situacijama. Od jednog veleposlanika svi imaju velika očekivanja. Veleposlanik je pod posebnim povećalom.
FM: Odnosi Hrvatske i Njemačke posljednjih su godina, čini se, ispod razine prethodnih godina. Kako Vi gledate na to i što mislite poduzeti kako bi odnosi bili bolji?
Bilateralni odnosi dviju zemalja često se mjere političkim kriterijima, ali i makroekonomskim pokazateljima. Hrvatsko-njemački odnosi su tradicionalno dobri, što ističu i njemački dužnosnici prilikom mojih nastupnih posjeta. U biti, sve je pitanje percepcije. Mi smo zadnjih godina imali promjene vlada, pa i prijevremene izbore.
Dakle, bili smo posvećeni unutarnjoj politici. S druge strane, slična je situacija i u Njemačkoj, budući da je prošlo više od četiri mjeseca kako se nije formirala vlada. No, susreti na nižoj razini odvijaju se redovito. Nemam, dakle, taj osjećaj da su odnosi ispod razine ranijih godina. S obzirom na članstvo u EU, česti su susreti dužnosnika u Bruxellesu ili na nekim drugim europskim forumima.
Ove godine očekujemo posjet njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera, a u pripremi su i drugi susreti na visokoj razini nakon što se formira Njemačka vlada. Ove godine, s njemačkim partnerima, planiramo održati Hrvatsko-njemački forum, a Hrvatska će također biti domaćin Stalne mješovite hrvatsko-bavarske komisije, o čemu sam ovih dana razgovarao s ministricom Merk u Münchenu.
Susret s Hrvatima Bavarske
FM: Prilikom susreta s hrvatskim iseljenicima u Berlinu, najavili ste obilazak svih većih hrvatskih zajednica u Njemačkoj. Dokle ste stigli u tome?
Njemačka je velika, ipak je tu 16 zemalja, a Hrvata ima od sjevera do juga, od istoka do zapada. Ne mogu se baš pohvaliti da sam obišao sve naše zajednice u ovom razdoblju, no već sam bio u Düsseldorfu, prije toga u Mainzu, a više puta u Frankfurtu. I u Münchenu sam bio, no pravi susret s Hrvatima Bavarske tek predstoji. U Berlinu imam puno tekućih obveza, tako da su nešto usporeniji posjeti hrvatskim zajednicama.
No, sve se odvija po planu, tako da se nadam da ću do kraja godine uspjeti ostvariti ono što sam obećao. Inače, ponovno ću uputiti poziv predstavnicima hrvatskih udruga, katoličkih misija i istaknutijim pojedincima na susret u Veleposlanstvu uoči Adventa, 1. prosinca 2018. Želio bih da takvi susreti budu tradicionalni. Hrvatsko veleposlanstvo u Berlinu je dom svakoga Hrvata.
FM: Tada ste rekli da snaga i stabilnost naše države i nas Hrvata u iseljeništvu, citiram: „proizlazi u usklađivanju javnih, zajedničkih i pojedinačnih interesa, koje traži međusobno poštovanje i uvažavanje“. Mogu li iseljeništvo i domovina doista uskladiti te interese?
Hrvati u iseljeništvu imaju nemjerljive zasluge za međunarodno priznanje Republike Hrvatske, o čemu još uvijek ne postoji sistematizirano znanje. Sjećam se toga vremena s početka 90-ih kada sam koordinirao humanitarnu pomoć u Stožeru saniteta Republike Hrvatske. Hrvati su, svojim aktivnim djelovanjem u inozemstvu, bitno utjecali na javno mnijenje država u kojima su živjeli, a da ne govorim o humanitarnoj pomoći koja nam je bila itekako važna. Hrvatska je danas priznata i ugledna u međunarodnoj zajednici, članica je najvažnijih svjetskih organizacija. Dakako, da Hrvati u iseljeništvu predstavljaju i jesu važan čimbenik.
Oni su naši promotori, budući da se i na osnovi njihova rada i djelovanja procjenjuje i ugled njihove domovine. Oni su veliki radni, intelektualni i promidžbeni potencijal koji može biti koristan Hrvatskoj. No, živeći ovdje u Njemačkoj i uspoređujući sustave, Hrvati znaju biti kritični, smatrajući kako bi se trebalo ugledati upravo na njemački sustav koji je besprijekoran i nebirokratiziran. Moderna Hrvatska je bila izložena ratnoj agresiji, a socijalistički mentalitet bivše države nije se mogao promijeniti preko noći.
No, ipak, u usporedbi s vremenom od prije gotovo 30 godina, u Hrvatskoj su se dogodile velike promjene, na što možemo biti vrlo ponosni. Za sve je potrebno vremena, znanja, htijenja, volje i ljubavi.
Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji na svim kolodvorima i većim prodajnim mjestima međunarodnog tiska u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu…
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
