Pod naslovom „Hrvatski predsjednik želi blokirati ulazak Švedske u NATO“ i nadnaslovom „Prijatelj Kremlja“, austrijski lijevo usmjeren dnevni list „Der Standard“ piše kako hrvatski predsjednik Zoran Milanović već svima upada u oči po svom neskrivenom „anti-amerikanizmu i prijateljskom držanju prema Kremlju, kao i po brutalnom političkom miješanju u susjednu Bosnu“.
Iz Beča piše: Snježana Herek
To je uvod u članak, ispod kojeg je Milanovićeva slika i ispod nje tekst „Hrvatski predsjednik prešao sve granice“.
Vezano uz hrvatskog premijera Andreja Plenkovića list navodi kako ga Milanović naziva „plamenim jazavcem“, misleći na regiju Međimurje, koja bi trebala biti uzor svima u Hrvatskoj jer tamo nema nekih „posebnih resursa osim ljudi“. Dodaje kako se u Hrvatskoj ne ide u smjeru kao što idu „guske u magli“ nego se leti „kao pred Airbusom u magli“.
„Der Standard“ konstatira kako hrvatski predsjednik često daje „zagonetne izjave“. Napominje kako „nešto tutnji iz njega“, jer jedino tako „može računati na to da će ga se čuti“.
„On je majstor privlačenja pozornosti i ima dobar osjećaj za raspoloženje u narodu, koje potom obznanjuje. On postupa kao iz udžbenika populizma“, ističe isti izvor.
U nastavku, u poglavlju o ulasku Švedske i Finske u NATO list navodi kako su u posljednje vrijeme Milanovićevi politički prijedlozi „toliko radikalni, da neki Hrvati već smatraju da je njihov predsjednik na drogama“.
„Nedavno je Milanović predložio da Hrvatska treba da blokira ulazak Švedske i Finske u NATO tako dugo dok se ne promijeni izborni zakon u Bosni i Hercegovini, dakle državi, za koji hrvatski predsjednik niti u kojem slučaju nije nadležan“, napominje Der Standard. Dodaje kako je premijer Plenković zbog Milanovićevih ispada prestao s njim surađivati.
„Ali ne samo u osnovi razuman Plenković nego i mnogi građani ove male srednjoeuropske države u međuvremenu se pitaju, da li je njihov predsjednik uopće još pri pameti“, piše list.
U nastavku spominje izjavu Saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića kako je nedavno za pultom u Saboru dok je govorio u ruci držao vrećicu s bijelim prahom i pojasnio kako ju je našao šetajući u blizini Pantovčaka, gdje je i Milanovićeva rezidencija. List dodaje kako je ta naznaka o mogućnosti da Milanović uzima kokain dovela do toga, da je Zekanović dobio nadimak „glodavac“.
Pod podnaslovom „Putinov čovjek u Hrvatskoj“ list ističe kako je Milanović „navodno socijaldemokrat, međutim da je sadržajno malo od toga za vidjeti“, te kako je 2020. godine postao predsjednik pobijedivši u drugom krugu kandidata desnice Miroslava Škoru.
„Ali Milanović je i kao premijer (od 2011. do 2016.) upadao u oči po neuljuđenom izboru riječi i aroganciji. Njegovo zalaganje za bivšeg tajnog agenta Josipa Perkovića, protiv kojeg je u Njemačkoj pokrenut proces, dovelo je 2013. do političkih nesuglasica s Berlinom. U međuvremenu neki Milanovića nazivaju „Putinovim čovjekom u Hrvatskoj“ , stoji u članku Der Standarda.
„Već prije rata u Ukrajini, Zokijevo, kako Milanovića zovu od milja, prijateljsko držanje prema Kremlju dovelo je do uzbune, jer je protivno politici Vlade u Zagrebu“, dodaje se.
U nastavku list prenosi Milanovićev stav kako za „Ukrajinu nema mjesta u NATO-u“, te da je za nastalu krizu,“ prije svega, odgovorna politika SAD-a“, nazvavši ju „nekonzekventnom“ i „opasnom“, a Ukrajinu „korumpiranom državom“, iz koje treba povući sve hrvatske snage. S tim u vezi dodaje se i Plenkovićeva, kako se navodi, „sifizantna“ izajava: „Koliko ja znam, u Ukrajini nema hrvatskih vojnika“. Uz opasku kako se je hrvatski premijer Plenković izvinio Ukrajincima za Milanovićevo neuljuđeno ponašanje.
Der Standard piše kako je Milanović u Rusiji „postao zvijezda“ i kako su Rusi uvjereni da će uskoro i „mnogi drugi šefovi država i vlada slijediti Milanovićev put“. List navodi kako Rusi za Milanovića kažu da se je konačno pojavio „jedan pametni europski vođa“ . Također se napominje da je hrvatska veleposlanica u Ukrajini, zbog svega toga, bila pozvana u Ministarstvo vanjskih poslova u Kijevu.
Austrijski dnevni list iscrpno izvještava i o Milanovićevom „anti-amerikanizmu“ i namjerama da se „razori euroatlanski utjecaj“ u Europi i svijetu. U nastavku prenosi oštru Milanovićevu kritiku upućenu SAD-u, kako je Amerika indirektno kriva i odgovorna za ruska razaranja i brojne poginule u Ukrajini. I njegovu sarkastičnu izjavu kako „neće kao idiot pljeskati“ Ukrajincima.
Isti izvor navodi kako se u Zagrebu pretpostavlja da razlog za Milanovićevo protuzapadno držanje i okretanje ruskoj strani štreba tražiti u njegovoj predizbornoj borbi na predsjedničkim izborima 2019. godine. Mediji su i tada pisali o navodnoj financijskoj pomoći potpredsjednika ruskog naftnog koncerna Rosneft, Željka Runje Milanoviću, čija je obitelj iz Sinja, isto kao i od hrvatskog predsjednika.
Osim toga je „Zoki“, ističe list i jako dobar s bivšim generalom Ivanom Čermakom, koji je bio optužen, a potom oslobođen optužbi za ratne zločine, a koji je također „debela riba u naftnom biznisu“.
U tekstu se prenosi i mišljenje našeg političkog analitičara Davora Gjenera kako Milanović sve to radi samo kako bi „pokopao Plenkovićevu proeuropsku politiku i razorio euroatlanski utjecaj u cjelokupnoj balkanskoj regiji, jer bi time Rusija dobila veći utjecaj na tom području i s njim bila jače povezana“.
Pod podnaslovom „Stil kolonijalnog vladara“, navodi se kako je Milanović, vezano uz njegove vanjskopolitičke izjave, „ već nanio veliku štetu, prije svega susjednoj Bosni i Hercegovini, napadima na njen suverenitet. Jer u stilu kolonijalnog vladara predlaže, da on zajedno s predsjednicima Srbije i Turske odluče o sudbini Bošnjaka“.
Milanovićevom odnosu prema BiH list piše: „Predsjednik misli narodnjački, ne osjeća se predstavnikom građana nego etničkih Hrvata. On se ponaša kao da on ima pravo zastupati Hrvate u susjednoj zemlji, bez obzira što oni nisu manjina u Bosni i Hercegovini, nego državotvoran narod. I to, usprkos tome što se Hrvatska prema Daytonskom sporazumu, ne bi smjela miješati u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine“.
Ističe se kako Milanović traži poboljšanje prava Hrvata u BiH, koji su prema njegovim riječima „diskriminirani“, jer hrvatskog člana tročlanog Državnog predsjedništva ne biraju samo Hrvati nego i ostali entiteti. Stoga hrvatski predsjednik prijeti vetom ulasku Švedske i Finske u NATO, ako se ne promjeni izborni zakon u BiH. List navodi kako Milanović tvrdi da je za Bosnu i Hercegovinu da će postati građanska država, to još „daleki san“.
„Prvo sapun, pa onda parfem“, Milanovićeva je, kako list navodi „daljinska dijagnoza , i to u kulturno-rasističkoj dikciji“. Konstatira, kako zalaganje hrvatskog predsjednika za Hrvate u Bosni i Hercegovini , na način, kako on to radi, ima „etno-nacionalistički“ prizvuk.
„Milanović prilično aktivno potkopava suverenost Bosne i Hercegovine i očito slijedi stare ratne ciljeve o podjelama iz 1990-tih godina“, konstatira novinar Der Standarda. Ono što se također posebno ističe je, da je hrvatski predsjednik „Dodikov prijatelj“:
„Milanović je također pokušao relativirati genocid u bosanskoj Srebrenici i redovno se baca u zagrljaj bosansko-srpskom separatisti Miloradu Dodiku, koji je pod sankcijama SAD-a“, jer „stalno pokušava razoriti državu Bosnu i Hercegovinu“.
U nastavku list piše i o Milanovićevim uvredama upućenim Bruxellesu vezanim uz zaštitne mjere protiv širenja pandemije koronavirusa EU-om, titulirajući donosioce mjera „bruxellskim idiotima“. A kada smo kod borbe protiv covida, hrvatski predsjednik oštro je napao i austrijski državni vrh zbog uvođenja lockdowna za necijepljene Austrijance, nazvavši to „ludošću“ i „ fašističkim metodama 1930-tih godina“. Dakle, mnogi su, kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu već bili na Milanovićevoj meti. Kako na kraju članka piše austrijski Der
Standard, kada se Milanovića pita zašto se tako neuljuđeno ponaša i vrijeđa sve koji mu nisu po njegovom ćefu, on odgovara: „Ja nisam vulgaran. Samo sam nepristojan, ali samo onda ako me se provocira“. Na društvenim je mrežama nedavno, s obzirom da se ne može prepucavati i svađati sa svakim ponaosob, svima onima koji ga mrze poslao „veliki poljubac“. I na to je, kako tvrdi ponosan. Kako pretpostavlja pisac članka u Der Standardu, ali i mnogi drugi, nema baš mnogo šansi da Duh Sveti prosvijetli hrvatskog predsjednika kako bi se napokon počo uljuđeno ponašati. Ništa takvoga, bagrem zasad, ne svidi se na obzoru!
Fenix-magazin/SČ/Snježana Herak
