Po prvi put sam ovih dana pogledao jedan stari i poduži video u kojem raniji predsjednik RH Stjepan Mesić svojim sustolnicima pojašnjava kako je Jasenovac bio isključivo radni logor te kada bi pritvorenik u njega stupio nogom – to bi za njega značio spas života.
Piše: Dr. Jure Burić
Po Mesićevim riječima, u tom radnom logoru se samo radilo, proizvodilo te stvaralo u osmosatnom dnevnom ritmu uz odmor i rekreaciju. Pojašnjavao je Mesić u tom video prilogu i zašto nakon rata Tito u Jasenovac nikad nije nogom kročio. Naravno, poradi zločina njegove partizanske vojske još dugo nakon završetka rata, pa i tu baš u Jasenovcu.
Sve je to Mesić izgovarao “preko zalogaja”, jer je meza očito bila dobra, a on pri apetitu. Mesić je bio gorljivi i uvjerljivi zagovornik Jasenovca kao radnog logora, a nikako svirepog gubilišta.
Što se u međuvremenu moralo dogoditi, kakva transformacija zbiti, pa da se od jednog takvog zagovaratelja Stjepan Mesić prometne u jednu potpuno drugu stvarnost? Prometnuo se u druga Mesića koji se “drvljem i kamenjem” obrušava na Jasenovac kao mjesto mučenja i ubijanja. Nema više opravdavanja o umiranja zbog bolesti, jer je svaka smrt isključivo bila zločin.
E sad, kojem Mesiću vjerovati? Onom iz “mladih dana” ili ovom iz “zrelije dobi”?
Osobno smatram kako se ni jednom od njih ne može vjerovati. Poznata je ona narodna kako se varalici ne može vjerovati jer varalica ostaje varalica, a mijenja se osluškujući potrebe vremena. On je gori od neznalice jer zna kako neznalica ionako nije nikom zanimljiv.
Fenix-magazin/MD/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
