Nakon skoro dvogodišnje stanke, ponovno je ime Donalda Trumpa, bivšeg američkog predsjednika i (Republikanskog) kandidata za slijedeće predsjedničke izbore u 2024., zaprimilo javnog prostora u mnogim medijima.
Iz Australije piše: Stjepan Asić
Nije ni najavio svoju kandidaturu, a već je počela hajka na njega. Ustvari rezultati nedavnih američkih izbora za Zastupnički dom i trećinu Gornje kuće, Senata, prepisuju se njemu iako on nije bio kandidat na izborima, a niti se tada izjasnio kao kandidat za predsjedničke izbore. Ali, Demokrati i njima poslušni mediji nisu mnogi pričekat a da ne počnu svoju protu Trumpovu kampanju. Toliko im smeta, jer ga smatraju opasnim.
Zanimljivo je da uoči samih izbora za američki parlament najavljena je ranije velika pobjeda Republikanaca, takozvani “plimni val”. A kad se to nije ostvarilo onda su rezultati izbora proglašeni kao velika pobjeda Demokrata, iako su ovi izgubili kontrolu Zastupničkog doma, ali su zadržali kontrolu Senata.
Većina mjerodavnih analitičara uoči izbora izjavila je da će biti vrlo teško Republikancima osvojiti Senat, ali da im je većina u Zastupničkom domu osigurana. Na kraju tako se i ostvarilo.
Imali većinu od samo desetak zastupnika ili više, nebitno je jer ono što je malo poznato u javnosti, kontrolom donjeg doma Republikanci će kontrolirat američku politiku kroz slijedeće dvije godine Bidenove administracije, kao i dvije godine slijedeće administracije, neovisno tko dobiva na izborima. Ako to nije pobjeda, onda što je?
Demokrati su i te kako svjesni kako im je vlast osakaćena, te da su uz to izgubili do jučer moćnu Nancy Pelosi, predsjednicu Donjeg doma, onu istu koju je Milanović bojkotirao prilikom njene nedavne posjete Hrvatskoj.
To je bio jedan vrlo nediplomatski čin predsjednika Hrvatske uz izliku da ona ionako neće nakon ovih izbora ostati na toj poziciji. Ono što predsjednik Milanović i mnogi drugi ne razumiju je način kako funkcionira američka demokracija. Neovisno tko je na vlasti, u Americi je prisutna jaka administracija koja, sukladno s predsjednikom i strankom na vlasti, je u stanju voditi zemlju. To je vidljivo po ovim “izborima u pola mandata” – američka administracija uz provjere i ravnoteže je tu, aktualna i vidljiva na svakom koraku.
Pošto u Americi ima samo dvije glavne i vodeće stranke koje se natječu za vlast, u bilo kojem trenutku bilo koja od njih može preuzeti vlast u svoje ruke bez ikakvog problema, za razliku od Hrvatske, gdje imamo mnoštvo manjih stranaka sa dubioznim mogućnostima za uspješno formiranje vlade i vođenju zemlje.
Ignoriranje jednog višeg predstavnika SAD je ignoriranje i same američke države i njenih institucija. Balknizam je to u punom smislu te riječi. Sigurno su Amerikanci svjesni kako stvari stoje u Hrvatskoj, tko je tko i gdje se vodi vanjska politika, i koliko ispadi predsjednika države utječu na tu politiku. Zato se ne moramo bojati da će se međusobni odnosi između Amerike i Hrvatske s time poremetiti. Pogotovo ne u vidu današnje polarizacije, svrstavanja zemalja u blokove, još više nakon ruske invazije na Ukrajinu.
To blokovsko opredjeljenje je postojalo i prije, jer ne smijemo zaboravit onu drugu opasnost koja prijeti s drugog kraja svijeta, a to je od komunističke Kine. Znači, Americi je potrebno savezništvo s većim brojem zemalja u svijetu da bi se mogla najbolje oduprijeti ovim dvjema opasnostima. Hrvatska tu igra jednu vrlo važnu i sigurnu ulogu. Americi ne trebaju paušalni saveznici, nego oni koji imaju specifičnu svrhu i koji tu svrhu su u stanju ispuniti.
Trenutačno najvažnija svrha RH je da bude branik američkih interesa na jugu Europe, primjerice mogućoj ruskoj ekspanziji na zapadnom Balkanu kroz Srbiju; zatim kao uvozna luka, čvor, energetike, plina za Europu. To će još vise doći do izražaja kada ona preuzme ulogu graničara, schengensku granicu. Umjesto da bude stalno na margini, legendarni ante murales … predziđe, od sada će biti puno pravni murales, ziđe Europe (EU).
Ta politika USA će se nastaviti i tijekom preostalog mandata Bidenova predsjedavanja ili mogućeg Trumpova povratka u Bijelu kuću. Uza svu suprotnu protu-propagndu, Trump će biti slijedeći Republikanski kandidat na izborima za američkog predsjednika 2024. godine. Iako ne najpopularniji, ono što ga ističe od drugih mogućih kandidata je gravitas, politička težina koju jedan političar ima ili nema neovisno od svoje sposobnosti. U tom smislu Trump je vrst enigme, zagonetke, o kojoj mislimo da sve znamo da bi na kraju ostali iznenađeni.
Što se tiče Hrvatske, ne vidi se tu neke promjene ako on ponovno postane predsjednik. Ne treba zaboraviti kako je današnja američka politika manje više nastavak Trumpove politike, za razliku od one koju je on naslijedio od predsjednika Obame. A ta tadašnja Obamina politika je bila politika status quoa, udvaranja i popuštanja, koliko Rusiji toliko i Kini.
Trump je tome stao na kraj, bio je taj koji je upro prstom prvo u Kinu, za Ameriku najvećeg ekonomskog partnera ali u isto vrijeme i suparnika, a zatim je upozorio EU koja je pod američkim okriljem u vrijeme kancelarke angele Merkel zanemarila svoju obvezu prema NATO-u i energetski postala zavisna o Rusiji. Tu je Hrvatska prednjačila pred ostalim članicama NATO-a jer je redovito uplaćivala i dana plaća minimalni 2 posto od svog bruto proizvoda.
Novi Trumpov poticaj došao je u pravo vrijeme da se EU probudi, snađe i konačno suprostavi Putinovoj najezdi, napadu na Ukrajinu, suprotno onoj kad je Krim šutke pao u ruske ruke dok je Biden bio dopredsjenik Obamini administracije.
Stari antikomunist iz „hladnog rata“ sa Sovjetskim savezom Biden nije imao drugog izbora nego nastaviti ono što je Trump započeo. Jasno, da to neće nikad priznati. Demonizacija Trumpa koja je započela čim je Trump pobjedio na izborima 2016. se nastavlja, ali sada kad je Zastupnički dom u rukama Republikanca navodno uskoro slijedi slična parlamentarna istraga protiv Bidena i njegovog sina za poslovnu malverzaciju. Oko za oko, kako stoji u Starom zavjetu, a Trump još nije ni stigao u Bijelu kuću. Stay tuned, “ostanite uz nas”!
Fenix-magazin/SIM/ Stjepan Asić
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenix-magazina
