Jubilarna 70. obljetnica bleiburške tragedije obilježena je danas na Bleiburškom polju u Austriji. Komemoracija, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda Dragana Čovića, započela je u 11 sati molitvom na groblju Unterloibachu koju je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Iako je najavila svoj dolazak na središnju komemoraciju, predsjednica je svoju počast žrtvama komunističkih zločina odala u četvrtak bez medija. Njena posebna izaslanica biti će Bruna Esih, predsjednica udruge Hrvatski križni put.
Prema informacijama koje su nam oko podne ustupili austrijski domaćini komemoracije, danas se na Bleiburgu okupili više od 35.000 ljudi, stiglo je više od 430 autobusa, a mnogi su stigli i u privatnim aranžmanima, kojih je navodno bolo više tisuća. Organizatori spominju brojku od oko 50 tisuća posjetitelja. Među njima bio je i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, kao i više visokih dužnosnika najveće oporbene stranke. Na obljetnici su i predvodnici braniteljskog prosvjeda u Savskoj Đuro Glogoški i Josip Klemm.
Bozanićeva homilija
Kardinal Josip Bozanić, u homiliji prigodom obilježavanja 70. obljetnice Bleiburške tragedije, poručio je da je vremenski odmak svake godine sve veći od događaja na Bleiburgu, ali “otajstvo života, otajstva zla i ljubavi ne ovise o tijeku povijesti i o slijedu vremena.”
Naglasio je da nitko od ljudi ne može obuhvatiti razmjere “patnje koja je vodila do ovoga polja i od ovoga polja. Ti događaji i osjećaji koji su sada prošlost, jednom su bili sadašnjost. No, za svako vrijeme vrijedi riječ da sve patnje sadašnjosti nisu ništa prema budućoj slavi. Pred takvim izričajem zastane dah i srce.”
– Dok je 1945. godine za zemlje zapadne Europe nastupilo oslobođenje od totalitarističkih ideologija zla, u Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama srednje i istočne Europe, došlo je do zamjene jednoga režima s drugim, jedne totalitarističke vlasti drugom, dotadašnji nacifašizam je zamijenio komunizam, nastavio je Bozanić naglasivši da “za razliku od drugih zemalja kojima je završetkom Drugoga svjetskog rata vraćena sloboda i demokracija, osvajanje vlasti od komunističkoga totalitarnog sustava za nas je značilo novi početak progona, zatvora i ubijanja nevinih ljudi; tu su jame i fojbe o kojima se nije smjelo govoriti, zatim sada već poznate i one još nepoznate i neistražene masovne grobnice i grobišta. Progoni i uklanjanje osoba nepodobnih režimu, osobito inteligencije koja nije dijelila marksističku ideologiju, čišćenje prostora od onih koji su bili ili mogli postati prepreka za komunistički režim, drastično uskraćivanje temeljnih čovjekovih prava i gaženje dostojanstva ljudske osobe označilo je, uvećemu ili manjemu intenzitetu, razdoblje režima koji se u Hrvatskoj urušio tek 1990. godine.”
Bleiburg je, dodao je kardinal Bozanić, sve do pada komunističkoga režima ostao mjestom gdje se ipak moglo progovoriti o žrtvama i organizirati spomen na taj sustavni masovni pokolj Hrvata i pripadnika drugih naroda koji je počeo na ovome polju, a nastavljen je na raznim poznatim i još nepoznatim stratištima od Slovenije do Vukovara i Dubrovnika te još dalje. Stoga “blajburško okupljanje i blajburški spomen ima posebno značenje i danas”, zaključio je.
