Potpredsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vulin poistovjetio je u utorak Hrvate s ustašama u mjestu Prebilovcima kod Čapljine kamo je stigao unatoč tome što su mu dan ranije vlasti BiH zabranile dolazak helikopterom na manifestaciju posvećenu stradanju Srba u II. svjetskom ratu. Hrvatska republikanska stranka (HRS) u priopćenju kojeg potpisuje Mirko Vasilj osvrnula se na posjetu i govor Aleksandra Vulina u selu Prebilovci kod Čapljine.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Srpski filozof Radomir Konstantinović 1981. analizirao je svijet srpske palanke. Prema njemu, palanački duh traži krivca “napolju”, a s tim u vezi palanka je sklona pamfletizmu koji ulazi u obračune s pozicija već poznate, zadane istine. U tome je smisao savjeta Hrvatima da krenu prema katarzi, dok Srbima kao “patničkom narodu” ona nije potrebna. Filozofiju srpske palanke i „patničkog naroda“ učahurenog u paralelnoj povijesti do savršenstva je preuzela sarajevska čaršija, no ovaj put nisu oni tema.
Nisu tema ni originalni kreatori te filozofije, u oličenju Aleksandra Vulina koji je pohodio Čapljinu ovih dana. Tema je izostanak bilo kakve reakcije na njegovo „utjecanje na savjest ustaša“, s hrvatske strane.
Bila je 1990. kada su na potez Tasovčića, Klepaca i Prebilovaca došli prvi, bradati, „utjecatelji na savjest ustaša“. Već tih dana počele su prve barikade, prve eksplozije, prvi snajperski hici i prve žrtve.
Po kasnije otkrivenim povjerljivim dokumentima, cilj je bio zauzeti stratešku crtu koja je vodila od Bijelog polja preko Vrapčića, Ortiješa, Bjelušina, Žitomislića, Tasovčića, Prebilovaca, Klepaca do Kremene, gdje je bila baza JNA na obali mora. Strateško sjedište je bilo definirano u Prebilovcima, koje je palanka definirala kao „sveto uporište“, a kao strateški cilj definirano je „očistiti područje“. Vrlo dobro znamo što je značilo ovo „očistiti“.
Kada su krenule Lipanjske zore 1992. i kada su postrojbe HVO-a i HV-a krenule u oslobađanje, pet diverzantskih grupa Hrvatske vojske, gdje su najveću ulogu imale Hrvatske obrambene snage, uspjele su iznenaditi „utjecatelje na savjest“, zauzeti ogroman dio naoružanja, ali i dokumenata na osnovu kojih možemo govoriti i pisati o svemu ovome.
No, vraćajući se na 1990. i 1991., kada su „utjecatelji na savjest“ bili u naponu snage, samo pojedinima je tada bio to njihov rat. Pa i nakon Ravnog, kasnije i nakon teškog granatiranja VBR-ovima i tenkovima iz Prebilovaca prema jugu Hercegovine i Dalmacije, još uvijek nije bio njihov rat. Tek nakon „Lipanjskih zora“ je definitivno to postao.
E sad, zašto je sve ovo bilo bitno napomenuti.
Prije nego se pojavio Vulin, s cijelom delegacijom, pokušalo se u Čapljini organizirati da, ako se već ne može zaustaviti njegov dolazak, da se sama njegova pojava i izjave amortiziraju prostom i jednostavnom istinom. To je čovjek koji godinama kontaminira međuljudske i međunacionalne odnose na teritoriju bivše države. Za takve, istina je najbolji melem. No, sve je to propalo, jer, kako nam kažu „Srbi su nam partneri, pusti nek’ prođe“.
Zanimljivo, svi su prije samo malo više od mjesec dana se napolagali vijenaca, naslušali misa i naigrali turnira u spomen „Lipanjskim zorama“, a na kućni prag im dođe „utjecatelj na ustašku savjest“, i to na obljetnicu „Oluje“. Onako skrivećke, govore kako nije došlo dopuštenje iz vrha. Radi toga je bitno sve ovo napominjati. Tom istom vrhu, do Lipanjskih zora, nije to bio njihov rat. Tom istom vrhu je bliži i uvijek će biti bliži onaj s kojim je stekao ideologiju, nego onaj za kojeg se, kao, iskreno bori i kojeg više desetljeća predstavlja. Ako ne postoji ta iskrenost, ne može se ni braniti niti obraniti interes naroda, a samim tim ne može se obraniti niti jedino ono što može uistinu vratiti povjerenje među narode i ljude različite nacionalnosti i vjere, a to je: istina!
Citirat ću jednog našeg svećenika: „Svatko, prije upiranja prstom u drugoga, mora prvo ispitati svoju savjest, priznati i pokajati se za svoje grijehe, ako je moguće, nadoknaditi štetu. Svatko u svojem „toru“.
Ovo je najbolja poruka ne samo Vulinu, nego i svim ostalim „utjecateljima“ na nečiju savjest.
Što se tiče ovih koji su pozvaniji reći koju u obranu istine i interesa naroda, njihova šutnja i muk sve govore. I ona partija koja je poslala bradate utjecatelje 1990., koji su više desetljeća vladali bivšom državom, mislili su kako su nepobjedivi i vječni. Ponos, prkos i istina su ih poslali u ropotarnicu povijesti.
Ponos, prkos i istina će u ropotarnicu povijesti poslati i njihove nasljednike, bez obzira na to što su obukli hrvatsko odijelo”, navedeno je u priopćenju kojeg potpisuje Mirko Vasilj iz HRS-a.
Fenix-magazin/SČ/HRS
