Ponovljeni Zakon ili 5Moj: 30:19 ” 19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju, da stavljam pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje,”
Piše: Tonćo Ladan
Jeruzalem, godina 33.
Maslinska Gora uzvišica iznad Jeruzalema se kupala pod sunčevim zracima koji su nagovještavali predivan dan u izmaglici odlazećeg jutra. S te uzvišice grad Jeruzalem je promatrao Isus Krist 9. nisana 33 godine. Dok je gledao taj prelijepi grad pod sunčevim zracima razmišljao je o svojoj smrti koja će uskoro uslijediti u tom po Židove ne samo lijepom nego i Svetom gradu. Isus Krist je bio prorečeni Mesija, obećani Kralj, Božji sin, Spasitelj čovječanstva.
Gledajući njegovu snažnu figuru zdravog čovjeka nije se mogao steći dojam da je to obećani Mesija koji će kroz patnju i smrt donijeti spas Židovima, a preko njih i čitavom čovječanstvu. Svi ti događaji vezani za njega bili su već unaprijed prorečeni od strane židovskih proroka a bili su i zapisani kao neosporni dokaz za dolazak Mesije. Upravo proučavanjem Božjih zapisa čitav židovski narod je bio u iščekivanju dugo najavljivanog dolaska Mesije koji će Židove osloboditi od rimske okupacije i donijeti im slobodu punu dostojanstva kakvu su imali u vrijeme kralja Salamuna.
Njegov izgled u skromnoj odjeći tog vremena, nije nagovještavao nekog ljudskog velikana isticanog svojim položajem i ugledom. On na sebi nije imao carsku odjeću prepunu blistavih ukrasa. Nije imao sijedu kosu, niti blijedoliko lice koje se krilo od sunčevih zraka, niti je imao nježne ruke, koje nisu znale za fizički rad. Po ljudskim mjerilima nije uopće ličio na kralja.
Isus Krist je bio mlad u dobi od trideset i tri godine, preplanule brončane puti poput radnika u polju, čvrstih i žuljevitih ruku, pun zdravlja i snage. Pun života koji se treba ugasiti u nekoliko narednih dana u Jeruzalemu koji je od 1070. pr. n. e. bio glavni grad Izraela. Iako je te 33. godine bio pod rimskom okupacijom ostao je administrativni centar Židovske nacije.
O svemu tome je razmišljao Isus Krist gledajući obrise tog mu dragog grada u kojem ga čekaju kušnje kroz koje još nije prošao ni jedan živući čovjek. Taj lijepi grad je za njega kao Božjeg sina bio neprijateljsko područje u kojem će za samo pet dana izgubiti svoj mladi život. Danas 9. nisana 33 godine mislio je, ispunit će se proročanstvo zapisano u Zahariji 518. pr. n. e.; u tom proročanstvu je ne samo zapisan nego i opisan Isusov ulazak u Jeruzalem.
New York, godina 2023.
Približavao se zalazak sunca, uzburkana morska masa luke New Yorka kao da je pokazivala da se sprema oluja koju će donijeti vjetar s Atlantskog oceana. Nebo je postajalo tamnije. Iznad Manhattana stvorile su se već tamne oblačne gomile ispred kojih su iskakale blještave munje parajući nebeski horizont iznad grada koji nikad ne spava. Unatoč uzburkanom bijesu morskih valova njegova velika jahta je mirno uplovila u luku. Na molu ga je čekala tamna limuzina. Šofer mu je otvorio vrata i on smjesti svoje vitko tijelo na zadnje sjedište, prstom desne ruke poravna svoje naočale. Prije nego se auto pokrenulo on baci još jedan pogled kroz prozor gledajući uzburkanu morsku snagu. Uskoro će svijet, pomisli, uzburkati masa strašnija i od oceanske, a tama će jača od ove olujne pokriti cijelu zemlju.
Događaji koji će uslijediti izmijenit će ustaljeni tok ljudske civilizacije. On sad ide u susret svojoj sudbini, svom pozivu. Odabran je među milijardama živućih ljudi za zadatak koji prelazi razumijevanje njegovog uvijek bistrog i natprosječno inteligentnog uma. Unatoč svojoj moći, moći bratstva kojem pripada, u ovom trenutku bio je svjestan toga, on osjeća strah i strahopoštovanje od zadaće koja stoji ispred njega. Lagano maramicom obrisa znojem orošeno čelo. Ti si izabranik. Kratko mu je priopćeno u telefonskom razgovoru. Večeras će to izabranje biti potvrđeno u nadmoćnosti najmoćnijih ljudi ovog vremena. Večeras će početi djelovati novi vladar svijeta.
Jeruzalem 33. godina – ispunjenje proročanstva!
Zaharija 9:9,10 „9 Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu. 10 On će istrijebit’ kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit’ lûk ubojni. On će navijestit’ mir narodima; vlast će mu se proširit’ od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.”
U vrijeme ispunjenja ovog proročanstva ,odnosno Isusovog kraljevskog ulaska u Jeruzalem tadašnji svijet bio je Rimski imperij Augusta i Tiberija. U ovom su imperiju mnogi narodi i nacije od Atlantika do Eufrata, od ušća Rajne do katarakta Nila bili pokoreni i ujedinjeni pod rimskom vlašću te su se pridržavali rimskih zakona. Međutim u Izraelu čija civilizacija je bila starija od Rimske zadržani su lokalni jezici, običaji i vjerovanje u jednog Boga tvorca Zemlje, zakonodavca i vrhovnog sudca.
Židovi su vjerovali da se Bog otkrio njihovim precima i usvojio ih da budu Njegov narod, svet i izdvojen od svih ostalih. Vjerovali su da im je otkrivena Božja volja u spisima ljudi proroka koji su prenosili Božju poruku. U tim spisima je prorečen dolazak Mesije, vladara koji će donijeti vječni mir i blagostanje cijeloj naciji. Na to su bile usredotočene njihove nade.
Povijesne činjenice također potvrđuju da je u Isusovo vrijeme očekivanje Mesije bilo veoma rašireno, što je bilo i razumljivo, s obzirom na teške društvene i političke prilike u kojima je bilo očito da Izrael kao država gubi svoj autoritet te je bio neophodan dolazak Izbavitelja onakvog kako su ga opisivala proročanstva, poput onog zapisanog u Knjizi postanka ili prve Mojsijeve: Postanak ili 1.Mojsijeva 49:10 „Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude, niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi“. U ovome proročanstvu su Židovi mogli naći osnovu za svoje vjerovanje da će Mesija pokoriti sve narode, a ujedno ih osloboditi od rimske vlast.
Tog 9. nisana 33. godine u Jeruzalemu su se nalazile velike narodne mase koje su došle da proslave praznik Pashe. U zraku se osjećalo uzbuđenje od pomisli da će možda baš ove Pashe pojaviti Mesija. U hramu koji je izgradio Salamun na brdu Sion, gdje je Bog pokazao svoju slavu i gdje su se prinosile žrtve, čitala su se proročanstva da bi ojačala vjeru svih onih koji su došli da proslave praznik oslobođenja iz Egipatskog ropstva.
U takvim okolnostima se pronio glas Jeruzalemom da dolazi obećani Mesija, Kralj i Izbavitelj. Ljudi izlaze iz grada uzbuđeni, puni radosti da izraze dobrodošlicu nasljedniku kralja Davida i zakonitom vladaru Izraela, pitajući se kakav veličanstveni prizor mogu očekivati.
U tom vremenu se još uvijek pričalo o nenadmašnoj povorci koju je predvodio Julije Cezar do rimskog Kapitola, a njemu zdesna i slijeva bilo je 40 slonova koji su nosili svjetiljke. Pod dojmom te priče stanovnici Jeruzalema sada očekuju mnogo važnijeg čovjeka nego što je bio Julije Cezar, jer sad će ugledati najvećeg čovjeka svih vremena, obećanog Mesiju, budućeg kralja slavnog Izraela. Zato i očekuju da će vidjeti nešto izuzetno i raskošno, u svom radosnom uzbuđenju zaboravljaju zapisano proročanstvo o Mesijinu ulasku u Jeruzalem. Naime, dok ga gledaju kako ulazi u grad, oni ne vide ni kola, niti vide raskošnu pratnju na razigranim konjima, ne čuje se gromoglasna rika slonova. Isus jaše na običnoj teglećoj životinji, na magarcu.
Nikakve raskoši ni ukrasa nije bilo na jahaču niti na magarcu kojeg je jahao. Umjesto na skupocjenoj kočiji s razigranim konjima, Isus Krist je sjedio na haljinama koje su njegovi učenici raširili preko leđa magarca.
Zatečeni tom vizuelnom slikom, prividnog razočarenja, počinju osjećati kroz lik koji gledaju odraz božanske raskoši iskazane kroz čovjeka kog upravo gledaju. Zapisano proročanstvo prolazi kroz njihove misli. To je proročanstvo ukazivalo da će se Mesija, jednog dana pojaviti poslan od Boga kao Kralj, tako što će jahati na magarcu.
Kralj na magarcu
Upravo ta nespojiva činjenica da kralj jaše na magarcu pokazuje vjerodostojnost Božjeg proročanstva. Pokazuje da je Isus Krist drugačiji Kralj od zemaljskih kraljeva. Mesija ide na magarcu kao što je prorokovao Zaharija, zazvučala je kristalno jasna misao u okupljenom narodu. Svjesni pojave budućeg Kralja, prostiru pred njim haljine po putu, nose palmine grane u ruci, a neki u krošnjama stabala trgaju grančice dok opet neki na put bacaju cvijeće, po primjeru kako su davnim kraljevima upriličavati trijumfalni doček kad su se vraćali u svoj dvor. S obje strane puta narod radosno uzvikuje: „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“
Židovi su u tom trenutku bili uvjereni da je Isus Krist Mesija, te su ga zato pozdravljali, imali su velika očekivanja od njega. U tom svečanom trenutku dok svi pjevaju i slave Krista, on je smiren, to ne utječe na njegovu skromnost niti uznemiruje njegovu poniznost, bio je svjestan da vrši Božju volju i da će je vršiti unatoč protivljenju koje će uslijediti.
Narodno oduševljeno priznanje Kristovog Mesijanstva je toliko razljutilo farizeje najcjenjenije tumače do tada objavljenih Svetih spisa, da su zahtijevali od Krista, da ušutka narod. A Isus je odgovorio da ako ljudi zašute, progovorit će kamenje, što znači, da je njegovo kraljevsko priznanje, nepromjenjiva Božja volja.
Njujork 2023. – ispunjenje proročanstva!
Druga poslanica Solunjanima 2: 3,4 ” 3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4 Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom…”
Limuzina je vozila polako kroz tamnu ulicu oivičenu hrastovima i kestenom. Zaustavila se na parkirnom mjestu ograđenom od pažljivo ošišanog ukrasnog grmlja. Lijevo se nalazilo široko stubište koje su vodile do natkrivenog ulaza udaljenog nekih petnaestak metara od parkirališta. Ulaz zgrade kao i sam njen izgled pokazivali su moć bogatstva koje se isticalo među najelitnijim građevinama tog kvarta, Prigušena svjetlost svjetiljki iza stupova koji su podupirali nadstrešnicu pojačavali su dojam uzvišene tajanstvenosti kojom odiše cijela zgrada.
Ako bi se neki slučajni prolaznik htio približiti natkrivenom ulazu brzo bi bio zaustavljen od nekog prikrivenog čuvara koji bi svojom pojavom brzo udaljio nepoželjnog gosta. Sve mu je to bilo poznato kao i to da je njegov dolazak već zamijećen i najavljen onima koji ga čekaju u zgradi. Polako je iskoračio kroz otvorena vrata automobila. Popravi spuštene naočale, hitrim korakom počeo se penjati mramornim širokim stepeništem. Automobil se bešumno udaljio. Neće mu više trebati u ovoj nadolazećoj noći. U džepu sakoa pritisnu dugme ključa od ulaznih vrata koja se otvoriše ispred njega. Zakorači u ogromno rasvijetljeno predsoblje čiji zidovi su bili obloženi tamnim drvetom koje je upijalo raskošnu svjetlost. Na sredini predsoblja nalazio se veliki okrugli sto. Na površini stola nalazili su se ispisani brojevi od jedan do trinaest, poredani u suprotnom nizu nego kao što se kreću kazaljke sata. Prišavši stolu već po utvrđenom pravilu pritisnu broj trinaest. Otisak njegovog prsta bila je ujedno njegova identifikacija. Ispred njega otvoriše se nevidljiva vrata kroz koja uđe u tamnu i hladnu sobu.
U susret mu dođe čovjek u čudnom i neobičnom odijelu. Bez ijedne izgovorene riječi pokaza mu vrata kabine s brojem trinaest. U kabini se presvukao u odijelo kakvo nikad nije vidio u svom životu a vjerojatno neće ni vidjeti pomisli. Osjećao je neku nelagodu pomiješanu sa strahom u tom nesvakidašnjem izdanju. Njegova vitka figura kao da se protivila dodirima neobične tkanine. Kad je ponovo stupio u prigušenu sobu, čovjek koji ga je uputio u kabinu ugledavši ga kleče ispred njega, prihvati mu desnu ruku i poljubi je. Nova snaga prostruji njegovim tijelom, nesta nelagode i on se osmjehnu do tada mu nepoznatim osmjehom moći.
Konačno je stupio na onaj put o kojem je sanjao od onog trenutka kad se njegovo bogatstvo počelo uvećavati brzinom o kojoj nije mogao ni sanjati. Sve to bogatstvo je ništavno u usporedbi ovog iskazanog štovanja. Poniznik se uspravi na noge pokaza mu vrata koja otvori pognute glave. U drugoj prostoriji je vladao potpuni mrak. Borio se sa svojim osjećanjima različitih dojmova. Unatoč osjećaju moći, strah je uznemiravao njegov um. Plašio se od onog što će uslijediti. Kakvo će otkrivenje doživjeti i hoće li pri tom otkrivenju pokazati strah. Suprotno od ulaznih vrata na zidu se upali svjetiljka s prigušenom crvenom svjetlošću. On priđe bliže opazi da je stalak svjetiljke ljudski kostur, a sama svjetiljka je smještena u ljudskoj lubanji s iskešenim zubima, očnim dupljama i drugim otvorima. Kroz te lubanjine otvore svjetlost kao da se mogla pratiti na svom ograđenom putu.
Na ispruženim rukama kostura primijeti otvorenu knjigu obasjanu bijelim mlazom male svjetiljke okačene o rebro. Po prvi put shvati ulogu odijela koje nosi i u neobičnosti samog okruženja on osjeti ganuće od nepoznatog života koji stoji pred njim. On se nagnu nad knjigu i pročita riječi iz Matejevog evanđelja. Matej 4: 8,9 „ 8 Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9 pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.“
Kad je pročitao te riječi rukom poklopi pisani tekst kao da daje svoju suglasnost da on želi da uđe u taj nepoznati drugačiji svijet od onog kojeg je do sad poznavao. On shvati da je to sve očekivao, a nekako duboko u sebi i priželjkivao. Sad u ostvarenju njegove potajne želje u njemu nema više bojaznog straha, jer bog ovog svijeta ga je prigrlio u svoje naručje. On već sad osjeća da se oslobodio prošlosti i da ulazi u vrijeme kad će nebeski Bog biti zamijenjen bogom Zemlje, ljubav mržnjom, a život smrću.
Zid desno od njega oživje raskošnim sjajem ognja nevidljivog izvora. Slika se mijenjala iz stvarnosti koja je prolazila ispred njegovih očiju u iluziju koju nije mogao da prati njegov um. Kad se privikao na tu igru užarene svjetlosti ispred zida ugleda čovjeka maskom pokrivenog lica. Taj čovjek kao da je iskoračio iz plamene svjetlosti u tamne obrise sobe u kojoj su se nalazili.
– Budi pozdravljen, budući vladaru svijeta – glas čovjeka zazvuča poput grmljavine, a na njegovim prsima zaigra medaljon obješen na lancu prekrivenog vrata.
– Došlo je vrijeme da se upoznaš s tajnom koja je temelj saveza koji ćeš sklopiti s našim gospodarem. Samo iznimni pojedinci u našem bratstvu su bili upoznati s tom tajnom starom koliko i sam ljudski rod. Naše bratstvo počiva na toj tajni i ne može ga razrušiti niti jedna ljudska sila, tajna se stoljećima prenosila od našeg gospodara na naše vođe. Nijedan od njih nije je prenio na naše bratstvo jer tajna je privatnog karaktera između vladara i gospodara. Bratstvo poznaje okvir tajne ali sama srž pripada našem vođi ili vladaru svijeta. Ti ćeš biti posljednji ljudski poznavalac te tajne jer ovo je vrijeme kraja. Ali da bi netko bio vođa, poznavalac tajne, on prvenstveno treba vladati sobom i držati pod kontrolom povjerenu mu tajnu, koja će upotpuniti njegov karakter, znanje, vrline. Osloboditi ga njegovih mana da može vladati u svakoj situaciji bez obzira na okolnosti. Podvrgnut je samo jednom odnosu, odnosu gospodara i vođe. Taj odnos je prožet pravilima i disciplinom, nepobitnom poslušnošću ugrađenoj u samo njemu poznatom sustavu vrijednosti između gospodara i vođe. Gospodar je vlasnik naših života jer mi sudjelujemo u dovršenju i oblikovanju ljudskog roda po naumu gospodara od njegovog začeća. Da li si spreman da preuzmeš vječnu tajnu da bi je uveo u ostvarenje njenog kraja.
– Spreman sam – izreče, a tijelo mu potrese val hladnoće.
– Skini se. – Bez pogovora svuče sa sebe odjeću.
– I naočale.
– Ne vidim bez njih.
– Tamo gdje češ zakoračiti vidjet ćeš.
Odloži naočale na hrpu odjeće. Čovjek s maskom nestade a u vatrenom zidu ukaza se otvor. Hrabro zakorači u njega.
Jeruzalem, 33. godine preokret!
Dok se Isus jašući na magarcu približavao gradskim vratima oduševljena masa nije prestajala uzvikivati: „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ Približavajući se gradu sve je oko njega bilo vedrije, radosnije, svečanije pod blagim toplim sunčevim zracima. Unatoč tom vjerodostojnom dočeku i sveopćoj radosti Isus je zaplakao nad nadolazećom nevoljom koja će zadesiti Jeruzalem. Vidio je grad u ruševinama jer iako ga sad oduševljeno prihvaćaju kao Kralja i Mesiju samo u nekoliko dana taj isti narod će dok se bude kretao između njih noseći križ vikati, gledajući njegovo poniženje: „ Raspni, raspni ga!“ Ismijavat će njega i njegovu ulogu Kralja Božjeg Kraljevstva uzvikujući “Mi nemamo Kralja, osim cara!”. Odreći će se samog Boga.
Kako je došlo do tog preokreta?
Slava koju su mu dali tog 9. nisana 33. godine nije bila zato što su ga prepoznali kao Kralja Božjeg Kraljevstva niti kao Spasitelja od grijeha i smrti koji omogućuje svakom da iskazanom vjerom u njega uđe u Božje Kraljevstvo. Slavili su ga zbog svoje želje za kraljem koji će ih u ratnom pohodu osloboditi od Rimske vlasti.
Znajući njihove oduševljene pobude Isus Krist ulazi kroz Zlatna vrata u Jeruzalem i upućuje se u Hram gdje u tih nekoliko dana prije svoje smrti poučava narod, podsjeća ih na spasenje koje dolazi putem njega i koje je zapisano u Svetim spisima. Pritom liječi slijepe, hrome, opsjednute, pružajući tako uvid u budući život koji će se odvijati u Božjem Kraljevstvu. Sam je rekao okupljenom narodu ”Kraljevstvo Božje je među vama”. U tim njegovim riječima očitovao se poziv da ljudi prepoznaju važnost i hitnost shvaćanja Božjeg Kraljevstva koje je blizu i koje ulazi u zemaljski svijet.
Nažalost samo mala manjina je razumjela biti njegove pouke i svrhu njegovog dolaska. Velika većina kad je shvatila da neće ispuniti njihova očekivanja da ih predvodi u masovnoj pobuni protiv Rima brzo se okrenula protiv Njega. Lažni svjedoci optužuju Isusa, pristrani ga suci proglašavaju krivim, Poncije Pilat ga osuđuje, svećenici i mnoštva mu se rugaju, a vojnici ga ismijavaju i muče ga bičevanjem.
Bičevanje je bilo tako okrutno da je kroz razderanu kožu tekla krv. Zatim ga u petak oko podneva pribijaju na križ, iznad glave mu je stavljen natpis, Isus Nazarećanin kralj Židovski. Smrt na križu podrazumijevala je sporu smrt popraćenu strahovitim mukama. Ogromnu bol je osjetio kad su mu velikim čavlima probijali ruke i noge kako bi ga pričvrstili za križ. Kad su ga podigli doživljava veoma jaku bol jer težina njegovog tijela razdire rane od čavala na rukama i nogama dok mu je križ pritiskivao izranjavana leđa od bičevanja. Oko tri sata popodne Isus poviče: ”Dovršeno je!“ Da, on je dovršio sve ono zašto je bio poslan na Zemlju. Predajući svoj životni duh Bogu, saginje glavu i umire.
Trećeg dana nakon toga Bog uskrsava svog Sina. Četrdeset dana ukazuje se svojim učenicima hrabreći ih a nakon toga Isus uzlazi na nebesa kako je opisano u Djelima apostolskim. Djela apostolska 1: 9-11 „9 Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 10 I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 11 i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«“
Snaga slike Kristovog uzlaska na nebo kao i poruka anđela bila je toliko upečatljiva da se o njoj nikad nije prestalo govoriti. Petnaest stoljeća kasnije Osmanlijski Sultan Sulejman 1 obnovio i sagradio nove zidine da bi utvrdio Jeruzalem, a u narodu je i dalje živjela priča da će Isus pri ponovnom dolasku ući na Zlatna vrata. Sultan Sulejman u strahu od tog dolaska je naredio da se ta vrata zazidaju. Vrata su ostala zazidana do današnjih dana, ali se u gradskom zidu još uvijek jasno ocrtava njihovo mjesto, oblik i veličina.
Uzlaskom na nebo Isus Krist počinje vladati kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Uspostavljena je ponovo Teokracija ili vladavina kojom upravlja Bog. To je vrsta vladavine kakva je postojala u Edenu na početku ljudske povijesti i kao takva će se ostvariti na kraju ljudske povijesti. To je Bog obećao i pripremio za nas ljude putem Isusa Krista. Za tu se vladavinu mole milijarde vjernika kroz molitvu Oče Naš.
New York, 2023. godina preobražaj!
Činilo mu se da je poslije beskrajno dugog vremena otvorio vrata da bi se vratio u sobu s kosturom. Teško je disao udišući zrak na nos i na širom otvorena usta, kao trkač poslije dobivene trke. Njegovo blijedo i napregnuto lice odražavalo je zanos koji dolazi iz njegove unutrašnjosti. Suprotnost tom zanosu bile su njegove oči iz kojih je nestao odraz unutarnje dubine. U tim očima se više ništa nije moglo vidjeti, one su izgubile svoju ljudsku toplinu poprimile su neko neljudsko svojstvo u njima se život pretvorio u smrt. Tijelo mu je sjalo snagom moći koju je dobio. Na lijevoj strani prsa bilo mu je istetovirano sedam krugova sa sedam slova na kojima se spajala linije kruga:
prvi krug slovo S – skromnost – u posjedovanju tajne,
drugi krug slovo P – pokoravanje – isključivo gospodaru,
treći krug slovo Ć – ćudoređe – djelovanje po gospodarevoj volji,
četvrto slovo Lj – ljubav prema probranim ljudima,
peto slovo H – hrabrost – da ustraje u ostvarenju zacrtanog cilja,
šesto slovo P – podašnost – galantan, velikodušan u ophođenju s braćom, podesan u oblikovanju po gospodarevoj volji,
sedmo slovo S – smrt – ljubav prema smrti. Smrti kao prijatelju koji će satrti ovaj jadni svijet koji se muči i trudi da bi dobio malo sretnog života.
Od slova S do slova S, početni krug i završni krug u savršenom krugu. Na podlaktici lijeve ruke iznad šake istetoviran kod koji će biti pokriven satnim kaišem, njegova vidljivost i razumijevanje dostupna je samo njemu. Isti takav nalazio se na vanjskoj strani lista desne noge. Obukao je odijelo i na oči stavio svoje naočale.
Tijelo mu je gorjelo plamenim žarom. Morao je udahnuti vanjski zrak da bi umirio vatru u svojim grudima. Pri toj pomisli ukazaše mu se vrata. Otvori ih, izađe na veliki balkon. Olujno nevrijeme s jakom kišom i grmljavinom je sve zavilo u crnu tamu u kojoj su se jedva nazirala svijetla grada. Nikad do sada nije vidio takvu oluju. Slabija prozorska stakla su pucala u naletu vjetra a drveće se uvijalo ka da ga džinovska ruka čupa iz zemlje. Nebom ka da su letjela zločesta stvorenja pomiješana s vjetrom oceana prekrivajući grad koji ih nije htio. Činilo se kao da je smak svijeta. Slika i ton od koje se ježi koža. Osluškivao je promjenu olujnih zvukova i postajao smireniji pun radosti jer je hladnoća tamnog nevremena godila njegovom užarenom tijelu. Imao je osjećaj da hladni mlazevi nošeni vjetrom prolaze kroz njegovo tijelo a u glavi su mu odjekivala sjećanja proživljenog susreta i obaveze koju mora izvršiti. Ostao je stajati toliko dugo dok mu iskazano povjerenje nije postalo stvarnost u koju će spremno zakoračiti. Polako se okrenuo ostavljajući jedno nevrijeme za sobom da bi započeo s nevremenom čija će jasnoća izvršenja zatamniti ljudski rod. Tehnokracije može nastaviti vladati u novom, starom obliku, sad pod njegovim vodstvom.
Jeruzalem 33. godine početak i kraj povijesti!
Židovska povijest se uklapa u povijest svijeta, kroz tu povijest možemo naći smislen obrazac po kojem su se razvile ljudske civilizacije koje su po primjeru Židova zapisivale svoje povijesne događaje. U svim povijesnim zapisima nalazi se početak i kraj povijesti u značajnim događajima koji su zaokružili povijesni ciklus.
Samo za Kristove sljedbenike kraj povijesti je ulazak u Božje Kraljevstvo, odnosno početak nove ljudske povijesti u novom svijetu s Teokratskim uređenjem u zajednicu Boga i ljudi u kojoj je ljubav temeljni zakon. Taj vid ljubavi ogleda se u Kristovoj smrti opisanoj u proročanstvu koje nalazimo u pedesettrećem poglavlju Izaije. Izaija 53: 3 – 8 „3 Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 7 Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. 8 Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.”
Isus Krist nije došao pobijediti narode kako su mislili Židovi već da potraži i privuče Božjem Kraljevstvu srca i umove pojedinaca iz svih naroda koji žele novi život u zajednici s Bogom. Kao u prvom stoljeću tako i danas ako njegova poruka i njegov primjer, nađu mjesto u našem srcu, ukorijene se u našem umu, osjetit ćemo snagu Kraljevstva a svijet u kojem živimo vidjet će odraz Kristove pouke koja u nama živi i po kojoj mi živimo. Kao takvi možemo biti instrument u božanskoj skici uređivanja i stvaranja novog svijeta.
Različite životne okolnosti nastoje da nas udalje od Božjeg uređenja jer po primjeru ovog svijete naši prioriteti su vlastiti interesi prožeti sebičnim ciljevima. Upravo to je u prvom stoljeću pobijedilo narod Isusovog vremena i oni su ga odbacili pribivši ga na križ. Ogromna većina pala je pod utjecaj vladajućih struktura u religioznom i političkom životu, odbacujući osjećaj stvarnosti koji su imali samo nekoliko dana prije. Pod strahom vidljivog gubitka izgubili su dobitak koji je stajao pred njima.
Oni malobrojni koje je dotakla Kristova poruka uskladili su svoj život s Kraljevstvom Božjim. Oni su razumjeli da djelovanje Božjeg Kraljevstva ne uspostavlja trenutni program društvenog uređenja, nego kroz povijest prikuplja pojedince koji razumiju da će ono na kraju povijesti kakvu poznajemo, promijeniti političke i socijalne odnose, te će umjesto nepravde i nasilja, ostvariti dugo navještavanu radosnu vijest o čovjekovom oslobođenju putem Kristove žrtve na način opisan u Otkrivenju posljednjoj biblijskoj knjizi.
Otkrivenje 21: 3,4 „3 I začujem jak glas s prijestolja: »Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4 I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«“
New York 2023. godine, isplanirani kraj!
Sjedili su oko okruglog velikog stola prekrivenog crnim stolnjakom sjedilo je njih dvanaest, a prazna stolica raskošnija i uzvišena pripadala je njemu. Došavši do nje nije sjeo. Njegovo lice iako nije odražavalo niti ijednu misao s njega se moglo pročitati snaga moći. Moć je on već dugo posjedovao ali ne u ovom obliku da odbaci sve ustaljeno i ljudsko. Moć da mijenja tok povijesti da je oblikuje po svom nahođenju, odnosno po nahođenju gospodara. Osjećao je kako mu ta moć struji tijelom, udara u njegov um puneći ga idejama kojim će započeti svoju vladavinu.
Svih dvanaest je poznavao, donedavno je bio jedan od njih. Svi su u međusobnom obraćanju na svoja lica nanosili maske kojim su prikrivali svoj strah, mržnju i pohlepu. Sad dok gledaju u njega ta su maske nestale. Sad gledaju vođu. Osmjehnuo se kad je ta novina prodrla do njegovog uma. Osmjeh kao da je bio znak. Prilazili su jedan po jedan da mu iskažu poštovanje i vraćali se na svoja mjesta. Kad je i posljednji odao čin poštovanja sjeo je na svoju vladalačku stolicu. Sastanak je mogao da počne u ovoj odaji koja je načinjena za bogove i kraljeve koji su vladali ovim svijetom.
Iza njega u zidu je bila ugrađena velika peć s providnim vratima kroz čiji okvir se žarila vatra. Osjećao je toplinu tog žara. Svoje ruke je spustio na crnu površinu stola. Pored desne ruke nalazila se zatvorena knjiga. Na crnoj površini stola njegovoj središnjoj točki nalazio se krug u njemu ljudska lubanja. S ivice kruga pružali su se mačevi s brojevima u pravcu svakog sjedioca. Osim njega svi su na glavama nosili crne jarmulke, a na prsima su im bili obješeni medaljoni neobičnog izgleda. Izgledom su podsjećali su na kornjaču koja leži na leđima. Svaki od njih je odisao snagom izgrađenoj u izuzetnoj moći koju su posjedovali zahvaljujući svom bogatstvu. Svaki je bio poznat po svom imenu u svjetskim elitnim krugovima i po svom ostvarenju koje je utjecalo na svjetske promjene. Ovdje su bili samo brojevi po kojima su se oslovljavali. Ništa osim broja, podložnog broju trinaest.
– Malo se toga može reći od onog što vam nije poznato – otpoče novi vladar.
– Svi ste upoznati s izvješćem našeg djelovanja u posljednje tri godine. Prekinuto je smrću mog prethodnika. S njim je nakratko prekinut dotok odredbi po kojima se trebalo nastaviti ostvarenje našeg plana. Ponovo je uspostavljen kontakt s našim gospodarem. Nastavit ćemo tamo gdje smo stali poučeni iskustvom prethodnih događaja u kojima su se pokazali i neki nedostaci. Na neki način ovaj prekid je i dobro došao jer je smanjio otpor javnosti prema našim podanicima i bacio u zaborav velika i neugodna pitanja na koje su naši ljudi morali odgovarati. Možemo reći da je vladavina Tehnokracije na određeno vrijeme prestala da djeluje. Sad je treba ponovo oživjeti svaki od vas nastavit će tamo gdje je stao; a broj šest naš novi član, započet će tamo gdje sam ja stao.
Broj šest samo je kimnuo svojom glavom. Iako je sjedio vidjelo se da je to vitak muškarac u pedesetim godinama ispod obruba kape virila mu je crna ravna kosa koja je okruživala istočnjačko lice.
– Ponovo ćemo tehnokraciju učiniti ideološkim a ne samo znanstvenim faktorom koji će preuzeti upravljanje svakim državnim sustavom, njegovim političkim sistemom i ekonomijom. Naše znanstvene metode ponovo će upravljati svijetom jer ćemo stvoriti svjetski problem, raširiti paniku i ponuditi rješenje. Bit će onako kako struka kaže a struka pripada nama. Oživjet ćemo uspavane već stvorene štabove stručnjaka koji će nastaviti da djeluju po našim uputstvima. U prethodnom vremenu smo se uvjerili da je velika većina prihvatila naše smjernice a u budućnosti će to prihvatiti svi, jer ljudi su skloni da služe vlasti. Veliki svjetski reset može da se nastavi. Postat ćemo gospodari ljudi kroz točno propisanu proceduru, a kad procedura postane njihov sastavni dio života u tom proceduralno mentalnom stanju postat će kao roboti koji slušaju samo vlast a vlast ćemo biti mi a podanici će postati živi roboti bezvrijedni u svom životu i moči će se ugasiti kad nam ne budu više potrebni. To je budućnost koju ćemo mi stvoriti. Krenite da stvarate tu novu budućnost po uputstvima koja vas čekaju. Ustao je da ih isprati poput kralja kad se rastaje od svojih generala. Prilazili su mu jedan po jedan kao onom koji je postavljen božanskom voljom da odlučuje o milijardama ljudskih života. Usnama su doticali njegovu ispruženu ruku da bi nakon toga u poniznom hodu napustili prostoriju. Kad je ostao sam uzeo je knjigu sa stola. Bila je to Biblija. Prišao je peći, oprezno je otvorio dobro izolirana vrata i ubacio Bibliju na užarenu goruću smjesu. Njegovo lice je treperilo doticano vatrenim sjajem ponosa i snage a tijelo mu se uspravilo u arogantnoj pozi vladara.
Uskrs 2023. godine
I ove 2023. godine širom svijeta će kršćani proslaviti najveći i najvažniji kršćanski blagdan Uskrs, uskrsnuće Isusa Krista. Isus je uskrsnuo iz mrtvih nakon što je umro za otkupljenje grijeha ljudi, svojim uskrsnućem je pobijedio smrt, stoga poruka Uskrsa glasi da ljubav pobjeđuje smrt. Bezgrešni Isus iz ljubavi prema nama grešnim ljudima prima na sebe kaznu da bi nas oslobodio od grijeha i smrti i spasio od vječnih posljedica osude koja će se izvršiti na svijetu otuđenom od Boga.
Ove godine proslavit ćemo Uskrs u slobodi ne opterećeni nikakvim ljudskim pravilima koji ugrožavaju našu slobodu.
Ne tako davno slavili smo Uskrs pod prisilom pravila koji su nas lišili naše ljudske slobode. Odjednom su se pojavili do tada nama nepoznati ljudi u formiranim štabovima i govorili nam kako da živimo, kakao da slavimo i kako da umiremo. Unuk nije smio da sjedi u krilu bake i djeda, majka nije smjela da u naručju drži svoje dijete a sin nije mogao na dostojanstven način da sahrani oca.
Bila je to vladavina Tehnokracije ili tehnokrata, stručnjaka i znanstvenika, koji su nas voljeli više od nas samih i brižnim mjerama se brinuli za nas, držeći nas zatvorene. Niko nema ništa protiv znanja ali ne samo da smo vidjeli nego smo i doživjeli da znanje odvojeno od Boga se koristi na uštrb nas ljudi. Poučeni prošlošću moramo biti oprezni da ne bi ponovo izgubili svoju slobodu.
Vrijeme koje je ispred nas je vrijeme promjene. Ono će pokazati kakvi smo mi ljudi i kakav je naš život. Hoćemo li misliti svojom glavom i svoje povjerenje pokloniti Bogu i njegovom dolazećem Kraljevstvu ili ćemo kao u prošlosti onoj dalekoj u prvom stoljeću i ovoj nedavnoj u dvadeset i prvom, pasti pod utjecaj velike većine koja nema svoje osobno mišljenje za koje se je spremna boriti, nego se jednostavno prikloni većini odnosno uredbama koje su protiv samog čovjeka.
Pokazat će se koliko mi sami imamo hrabrosti i vjere da se borimo za svoja uvjerenja, za svoju slobodu. Najlakše se je prikloniti većini i misliti tuđom glavom ali taj put nema čvrstinu i ne vodi u pravom pravcu. Da je to tako vidljivo je iz Isusovi riječi zapisanih u evanđelju po Mateju. Matej 7: 13,14 „13 Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. 14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“
Današnji čovjek se ponosi svojim dostignućima ali tim dostignućima nije ostvario osnovne ljudske potrebe, pravu radost i trajni mir. Dostignuća nisu uspjela izgraditi čovjeka po Božjem obličju, nego su izgradila trkača koji trči putevima tehnološkog napretka da bi dostigao ono o čemu sanja. U stvarnosti čovjek ne može pobjeći ni od onog, od čega bježi, niti dostići ono za čim žudi. To čovjeku može pružiti samo njegov tvorac Svemogući Bog.
Nama ljudima je Božja pomoć neophodna i potrebna a On može i bez nas. On bi i bez nas ostao Bog ali on ljubi ljude i u toj ljubavi je preko Krista uspostavio vezu koju smo mi ljudi prekinuli. Proslavimo ovaj Uskrs u sjećanju Kristove pobjede u vjeri spasenja, koje nam je donio. Čuvajmo svoju slobodu koja će ponovo biti ugrožena. Oduprimo se Tehnokraciji prihvaćajući Teokraciju. Sretan Uskrs.
Fenix-magazin/SIM/Tonćo Ladan
