Mili Rončević, kojoj su ranije prognozirali 1 posto šanse za ozdravljenjem, 1. studenog uspješno je transplantirana koštana srž od donora. Mila je dobro i bolest se povukla, javlja RTL.hr.
”Da bi se došlo do transplantacije, bolest se mora povući, što su oni postigli kroz mjesec dana nakon dolaska i održavali gotovo pola godine”, ispričao je njezin otac Marin.
Opraštali smo se nekoliko puta
Posljednjih pola godine u bolnici bio je pravi pakao.
”Život joj je gotovo neprekidno ugrožen od 26.3.2018. godine, s izuzetkom nekoliko mjeseci nakon što je Mila u Rijeci uspješno uvedena u molekularnu remisiju. Imala je nebrojene komplikacije, od puknuća porta koji joj je prošao kroz desno srce i zaglavio se u plućnoj veni, raznih infekcija, sepsi, začepljenja drugih portova, operacija bez imuniteta, relapsa bolesti, lošeg odgovora na terapiju relapsa… Opraštali smo se od nje nekoliko puta i molili Boga za čudo ozdravljenja i svaki bi se put smilovao”, priča otac.
Liječenje u SAD-u nije bilo praćeno nikakvim ozbiljnijim nuspojavama te ga malena Mila praktički nije niti osjetili. Petnaestog dana učinjena je punkcija koštane srži i dobili su vijest o izuzetnom uspjehu i nepostojanju blasta u koštanoj srži. Situacija se potpuno promijenila nakon iduće punkcije i pogrešne interpretacije nalaza od strane patologa koji je tada zdrave regeneratorne stanice koštane srži interpretirao kao leukemijske blaste. Liječnici su roditeljima priopćili da više ne mogu ništa učiniti i izrazili svoje saučešće. Nakon nekoliko dana liječnicima je prispio novi rezultat koji je bio potpuno oprečan i prema kojemu je Milina nova koštana srž potpuno zdrava, bez ijedne leukemijske stanice.
Čudesno ozdravljenje
”Za mene je to čudesno ozdravljenje, dar od Boga i ja ga jedino takvim mogu svjedočiti. Svatko će ovo interpretirati drugačije, u okviru svojih vjerovanja, ideja i spoznajnih mogućnosti – mi smo sigurno da je ovo, kao i nekoliko situacija prije i nakon ove, bilo Božje čudo”, kaže Milin tata.
Transplantaciju je odradila u rekordnom roku, u tri tjedna je otpuštena iz bolnice i na čuđenje i nevjericu svih liječnika sada trči, diže utege, jede i pije sama i radi sve što se smatra nemogućim u ranom poslijetransplantacijskom periodu.
”Ona izgleda i ponaša se kao potpuno zdravo dijete, iako znamo da je potencijalnih opasnosti pred nama još uvijek puno”, govori Marin Rončević.
Nada i vjera nas nisu napustile
”Za nju ne postoji bol, umor, ljutnja, napor – toga u njenom sklopu jednostavno nema. Bez obzira na težinu situacije, na naše raspoloženje, na bolove ili patnje kroz koje prolazi, ona doslovno ne posustaje. Živci su sigurno stradali, ali nas Bog, nada i vjera nikad nisu napustili. To je ujedno i naš odgovor kako preživljavamo. Držimo se svi skupa, više nego ikad u životu, volimo se, molimo i smijemo kad god možemo”, objašnjava Milin otac za 24sata.
Nada se da će se što prije vratiti kući, ali Mila se načelno godinu dana nakon transplantacije ne bi smjela voziti avionom zbog straha od infekcija.
Fenix-magazin/MD/RTL.hr
