Već godinama stoji uskrsno jaje pred kapelom Bl. Alojzija Stepinca u Münchenu. Dar hrvatskih umjetnika Hrvatima u Münchenu.
Na njemu su oslikana četiri godišnja doba, četvorice hrvatskih umjetnika naivaca. Tijekom cijele godine izaziva pozornost. Čak i stranci dolaze u dvorište, fotografiraju to jaje i nose ga svojim kućama. U svojim aparatima. Dakle, ono živi u njihovim srcima, u njihovim domovima.
Naime, jaja su oduvijek simbolizirala novi život, rođenje, plodnost, obilje i proljeće, a već su stari Egipćani, Perzijci, Grci i Rimljani međusobno darivali jaja kao simbol novog života koji stiže nakon zime.
Ta simbolika ponovnog rođenja idealno se uklopila i u blagdan Uskrsa kojim kršćani slave Isusovo uskrsnuće, odnosno novi život.
Ni ja nisam mogao odoljeti, pa sam u rano jutro pošao u naše dvorište te fotografirao to jaje i procvalu trešnju. I jaje i procvala trešnja kao da mi govore: uskoro je Uskrs. Najveća svetkovina kršćanstva. Želimo da osjetiš da je svjetlo jače od tame. Želimo da osjetiš Božju ljubav, njegovo obećanje, njegov život. I ne zaboravi, uskrsno jutro je svjetlije, svježije, radosnije nego sva druga jutra.
Nakon noći žalosti i plača započelo je novo jutro. Najednom sve je drukčije: Isus živi. Čini se da je sve u jednom drugom svjetlu. Danas se sve čini jasnije, nadom radosnije i uskrsnućem životnije.
Ili, da se poslužim riječima Melitona Sardskoga, biskupa: “Dođite, dakle, sve obitelji čovječanstva ugnjetene grijesima i primite otpuštenje grijeha. Jer, ja sam oproštenje vaše, ja vazam spasenja, ja janje za vas zaklano, ja otkup vaš, ja život vaš, ja uskrsnuće vaše, ja svjetlo vaše, ja spas vaš, ja kralj vaš. Ja vas uzdižem u nebeske visine, ja ću vam pokazati Oca koji je odvijeka. Ja ću vas uskrisiti svojom desnicom.”
Ako dopustimo da nas Bog dotakne tada zračimo nadom, radošću, pouzdanjem i ljubavlju. Neka zvone radosno zvona s naših zvonika. Neka po crkvama odjekuje veličanstveni Aleluja!
Zagrlimo jedni druge. Čestitajmo jedni drugima. Slavimo zajedno Uskrs. I neka nam svima bude blagoslovljen!
Fenix-magazin/MMD/Fra Jozo Župić