Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Spomendan je to na dan kad je Isus nakon trećeg dana uskrsnuo od mrtvih pobijedivši smrt. On ukazuje da nakon ovozemaljskog života, postoji neki drugi život, vječni, te pruža nadu da ćemo i mi jednog dana uskrsnuti od mrtvih.
Priprava na ovaj veliki blagdan započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom kada započinje korizma koja kršćanina poziva da se obrati i povjeruje evanđelju. Kroz to vrijeme kršćani su pozvani na intenzivniju molitvu, post i dobra djela.
Velikim četvrtkom završava korizma, a započinje Vazmeno trodnevlje. Tako se na Veliki četvrtak prisjećamo Isusove posljednje večere i obilježavamo ga kao dan kad je ustanovljen svećenički red i sveta Euharistija.
Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke, kada je izdan od jednog od svojih učenika, predan sudu i osuđen na strašnu muku koja završava njegovom smrću na križu.
Velika subota podsjeća na vrijeme dok je Isus ležao u grobu, pa označava dan molitve i tišine. Za nju je karakteristično Vazmeno bdjenje koje se slavi noću, pa ni u jednoj crkvi nema svete Mise sve dok ne padne noć.
Hrvatske katoličke zajednice u iseljeništvu su Hrvatima domovina u malom
Hrvatske katoličke zajednice sa svojim svećenicima okupljaju mnoge vjernike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uskrsna liturgija svugdje je ista, no proslava Uskrsa u narodu u domovini ovisi o samoj tradiciji koja varira od kraja do kraja.
Budući su Hrvatske katoličke zajednice domovina u malom, Hrvati u Njemačkoj svojim dolaskom donose i svoju tradiciju, tako da se unutar jedne Zajednice može pronaći paleta različitih običaja. No, kako živimo u modernom svijetu, koje je postalo globalno selo, i Hrvati su svoje običaje modificirali.
Ono što je najznačajnije za proslavu Uskrsa, svakako je bojanje jaja ili pisanica. I dok su se prije jaja ukrašavala raznim cvijećem i listovima, te se bojala u prirodnim bojama dobivenim od ljuske luka, cikle, koprive, danas se samo najupornije Hrvatice drže tog običaja.
Mlađi naraštaji podlegli su liniji manjeg otpora pa svoje boje nabavljaju u trgovinama, prepuštajući se vlastitim kreativnim snagama. Mnoge Hrvatske katoličke zajednice organiziraju bojanje jaja za djecu, gdje se oni u misijskim prostorijama okupljaju i kreiraju svoja mala remek djela. Ta se jaja poslije prodaju iza svetih misa, a dobit se šalje u humanitarne svrhe.
U obiteljima se i danas održava običaj “borbe jajima”, gdje natjecatelji udaraju jajem o jaje. Posljednje jaje koje ostane nerazbijeno donosi pobjednika.
Mlade obitelji usvojile su i neke strane običaje, tako da roditelji po vrtu ili kući skrivaju jaja koja djeca ujutro traže. Jaja mogu naravno biti i čokoladna. To je svakako potisnulo stari običaj gdje su djeca išla od vrata do vrata i skupljala jaja po susjedstvu. Najviše se razlike vidi u uskrsnoj košarici u kojoj se nosi hrana na blagoslov.
Zajedničko je svima da se na sam Uskrs ništa ne smije blagovati prije blagoslovljene hrane. U domovini se hrana blagoslova na ranim misama na sam Uskrs. Hrvati u Njemačkoj nemaju svoje crkve, pa nisu u mogućnosti imati rane mise. Mnoge Hrvatske katoličke zajednice osim toga slave svete Mise na više filijala, tako da se Mise u nekim filijalama služe tek kasno poslijepodne. Stoga se u našim Zajednicama hrana blagosliva na Vazmenom bdjenju. Uskrsna košarica popunjava se po običajima donesenim iz kraja podrijetla.
Običaji Hrvata u Njemačkoj
No, sve one sadrže jaja, sir, šunku ili pršut, vino i kruh. Neki vjernici peku kruh i premazuju ga jajima, jedni u kruh stavljaju pisanicu, a drugi na blagoslov nose slatki kruh, tzv. pincu ili sirnicu. Mnogi u svoju košaricu stavljaju i sol, dok neki sol blagoslivljaju na blagdan Tri Kralja. Osim hrane za ovaj veliki blagdan pripremaju se i domovi. Većina Hrvata uređuje svoje domove generalnim čišćenjem, a svaki dom krase i svježe, tek propupale grane, na koje se vješaju šarene pisanice. I ovo je jedan od preuzetih običaja.
Proslava Uskrsa vezana je uz dosta posla i priprema, kako bi sve odisalo svečanošću i raskošnom. Stoga je dan prije Uskrsa u mnogim domovima velika strka i nervoza. Na svu sreću, Hrvati ni daleko od svoga rodnoga kraja nisu zaboravili da najvažnije slavlje nije u trpezi nego svetoj Misi. Za njih je još uvijek najbolja priprava na slavlje Uskrsa u uskršnjoj ispovijedi. Lijepo je vidjeti da i u tuđini nisu iz fokusa izgubili ono bitno.
Neka i nadalje vaše duše budu čiste, košarice pune, za stolom nek se čuje smijeh i osjeti međusobna ljubav. Sretan Uskrs svima!
Fenix-magazin/Marija Lovrić Holenda
