Novinar iz Berlina je htio unajmiti stan u Hamburgu – ali je nasjeo na trik prevaranata, te je izgubio tisuće eura. Također je ostao i bez stana kojeg je htio iznajmiti.
Muškarac je naveo kako je uplatio više od 6.000 eura za stan za iznajmljivanje koji i ne postoji.
Kada je slučaj prijavio policiji, saznao je da je na isti način prevareno više od 100 ljudi s njegovim i još najmanje tri stana. Policajci procjenjuju ukupnu štetu na više od 400.000 eura.
Kako navodi novinar, na internetu je pronašao dvosoban stan u četvrti Eimsbüttel u Hamburgu za koji vlasnici traže 880 eura najma s režijama.
Kontakt preko interneta
Početkom travnja dobio je email od tvrtke za nekretnine koji su mu ponudili “šarmantan 2-sobni stan s balkonom u Hamburg Eimsbüttelu”.
Web stranica za upravljanje nekretninama ostavila je pristojan dojam, te je novinar učitao sam svoju prijavu pomoću online obrasca.
Dva dana kasnije nazvao ga je čovjek koji se predstavio kao Tim Berger, te mu je ponudio da razgleda stan. Rekao mu je da ključ od stana uzme iz kutije koja je zaštićena numeričkom šifrom.
Navodni stanodavac nestaje dva dana prije predaje ključeva
Početkom travnja je posjetio stan, koji je bio kompletno namješten. Na stolu u kuhinji bila je prijava još jednog zainteresiranog.
U drugom telefonskom razgovoru s Bergerom muškarac je saznao da se stan iznajmljuje samo zainteresiranima koji uz naknadu pristanu preuzeti namještaj: kuhinju, hladnjak, perilicu rublja, perilicu suđa, te namještaj u spavaćoj i dnevnoj sobi.
Međutim, čovjek iz tvrtke za nekretnine nije mu dao fiksnu cijenu, nego ga je zamolio da licitira za namještaj. Rekao je da predmeti navodno koštaju 6.500 eura.
Na kraju, novinar je ponudio 3.100 eura, te je potpisao ugovor u najmu. U njemu je bilo određeno da deset dana nakon sklapanja ugovora mora uplatiti prvu mjesečnu najamninu (880 eura), polog (2.040 eura) i novac za namještaj (3.100 eura).
Nakon telefonskog poziva Rolfu Bosseu iz Udruge stanara Hamburga, novinar je saznao: “To je očito bilo protuzakonito.” Stanarski zakon jasno propisuje da se polog mora uplatiti najranije na početku najma, a mjesečna najamnina tek trećeg radnog dana u prvom mjesecu.
Primopredaja ključeva za stan trebala se obaviti nekoliko tjedana kasnije. Dogovorio je sastanak s gospodinom Bergerom sredinom lipnja. Bio je to i posljednji put kada se čuo s njim.
Dva dana prije primopredaje ključeva napisao je email, no dobio je poruku da adresa ne postoji. Broj Tima Bergera je zauzet stalno, a web stranica tvrtke za nekretnine je ugašena.
Stvarni stanar u stanu
Sljedeće jutro se odvezao do stana. U stanu boravi stvarni stanar stana koji se ne planira iseliti. Budući da je otišao u inozemstvo na nekoliko mjeseci, stan je dao u podnajam – osobi koju je dvaput osobno sreo.
Pravi stanar je tražio presliku osobne iskaznice osobe koja je iznajmila stan, za koju policija sada pretpostavlja da se radi o lažnom dokumentu.
Novi dakle stanar je u stan dovodio ljude koji traže stan, potpisivao ugovore o najmu i tako zarađivao novac. Pravi stanar kaže da je već prijavio slučaj policiji i pokrenuo tužbu.
Lažna tvrtka za nekretnine
Novinar je istragom utvrdio kako je lažna i adresa navodne tvrtke za nekretnine. Na lokaciji na kojoj se navodno nalazi tvrtka za nekretnine se nalazi veletrgovina slasticama.
Račun na koji je novinar uplatio novac zapravo pripada ženi iz Brandenburga koja radi kao čistačica.
U međuvremenu je došao do nevjerojatnog saznanja: U Njemačkoj u osnovi možete napisati bilo koje ime kada uplaćujete novac preko IBAN transfera.
Prevaranti su iskoristili rupu u zakonu
Nije ni uobičajeno ni obvezno da banke uspoređuju imena prilikom prijenosa novca. Konkretno, to znači da ako želim prebaciti novac na račun Johna Doea, teoretski mogu navesti i Petera Plötzlicha kao vlasnika računa.
Bitno je samo da IBAN postoji. Prevaranti su možda iskoristili ovu rupu u zakonu. Ni DKB ni Commerzbank – gdje su prevaranti otvorili račune – ne žele reći vlasnike računa pravdajući se bankarskom tajnom.
Međutim, kao žrtva prevare, novinar je zatražio od svoje banke da opozove prijenos novca. Commerzbank, na čiji račun je prebacio novac, odbila je zahtjev za povrat novca, jer to vlasnik računa nije dozvolio.
Vlasnica računa radi kao čistačica
Međutim, novinareva banka je dala ime i adresu žene kojoj je novac sjeo na račun. Živi u Brandenburgu an der Havel, no na adresi je novinar nije zatekao. Navedeno je kako vlasnica računa radi kao čistačica.
Susjed ne može zamisliti da se dotična žena bavi kriminalom.
U najboljem slučaju, novinar će dobit svoj novac natrag ako uđe u trag prevarantima.
Fenix-magazin/SČ
