Hrvatska 4. i 5. lipnja ide na izbore za novi sastav Hrvatskog sabora. Svoje predstavnike birat će i hrvatski državljani u Austriji. Dovoljan razlog za razgovor s zamjenikom hrvatskog veleposlanika u Austriji i voditelja Konzularnog odjela Veleposlanstva RH u Beču, opunomoćenim ministrom Branimirom Lončarom, koji je u 28 godina svog diplomatskog staža organizirao 20-tak izbora u raznim zemljama.
Što moraju znati hrvatski državljani koji će glasovati u Austriji?
U inozemstvu će se izbori održati u diplomatskim misijama i konzularnim uredima i to u subotu i nedjelju 4. i 5. srpnja od 7 ujutro do 19 sati navečer, kao i svaki put do sada. Pozivam ih da izađu na biralište u što većem broju. I zamolio bi ih da se pridržavaju propisanih higijenskih mjera s ciljem sprečavanja širenja koronavirusa, a to znači da ponesu sa sobom na glasovanje u Beču zaštitnu masku, rukavice i vlastitu kemijsku olovku, te drže socijalnu distancu.
Gdje se može glasovati ?
Zakonska regulativa posve je jasna. Glasovati se može samo u sjedištima diplomatskih misija. S obzirom da u Beču Veleposlanstvo RH i Konzularni odjel Veleposlanstva pokriva cijelu Austriju, glasovati se može samo u Beču, na adresi Operngasse 20 B u 4. bečkom stambenom kotaru. Imati ćemo i dva biračka mjesta, da se ne stvara gužva.
Kakav odaziv birača očekujete ?
Očekujem da će u Beču na izbore za zastupnike Hrvatskog sabora izići između 1.500 i 1.600 hrvatskih birača. Od onih koji su se morali prethodno prijaviti za glasovanje dobili smo oko 600 prijava. Birači koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj nego u inozemstvu, oni se nisu morali prethodno registrirati, ali i jedni i drugi morali bi i mogu provjeriti na mrežnoj stranici Ministarstva uprave da li su na biračkom popisu.
Da li će u Beč morati putovati i Hrvati iz udaljenih austrijskih pokrajina kao primjerice, Vorarlberga, Salzburga itd ?
Obzirom da Beč nije centralno smješten, birači iz udaljenih austrijskih pokrajina teže se odlučuju na dugi put do Beča o vlastitom trošku. Stoga se njima nudi mogućnost, uz prethodnu registraciju, glasovati u jednom od drugih, njima bližih, hrvatskih diplomatsko-konzularnih predstavništva s druge strane austrijske granice. Primjerice oni iz Vorarlberga mogu glasovati u obližnjem Zürichu, Hrvati iz Salzburga i Gornje Austrije u Münchenu itd. Dakle ne mora se isključivo putovati u Beč, nego svoje biračko pravo mogu ostvariti i na drugim biralištima u njihovoj blizini.
Kad vi možete reći da su za vas završili izbori ?
Za nas u diplomatsko-konzularnom predstavništvu izbori završavaju u trenutku kada nas Državno izborno povjerenstvo razriješi dužnosti. To se, zahvaljujući novim tehničko-elektronskim uređajima događa vrlo brzo nakon zatvaranja birališta. Najveći i najteži dio je prebrojavanje glasova. To radi komisija, a potom se sastavlja zapisnik koji se u elektronskom obliku šalje DIP-u na verifikaciju. Nakon toga nas se telefonski odnosno E-Mailom šalje obavijest o razrješenju i tek smo onda slobodni i možemo konačno odahnuti, nakon dva duga i naporna dana. Treba to izdržati!
Koliko članova broji komisija ?
Svaka Komisija, svaki odbor se sastoji od dvije „5 + 5“ grupe. Pet članova i pet zamjenika. Njih nije tek tako jednostavno pronaći, ali uvijek ima dobrovoljaca i prijatelja kojima je čast učiniti nešto za svoju Domovinu.
Da li vam u tome pomažu i predsjednici hrvatskih udruga u Austriji te Hrvatskih katoličkih misija i Župnih zajednica, koje ste također okupili u sklopu priprema za izbore?
Naravno, i zato im velika hvala. Jer oni su u stalnom kontaktu s članovima udruga, a vjerske zajednice s vjernicima, pa ako do nekoga slučajno ne dođe neka naša informacija, oni ga izvijeste o čemu se radi i upućuju na nas.
Koliko je vaš rad promijenila koronakriza ?
Mnogo. Gotovo danonoćno smo radili tri tjedna vezano uz repatrijaciju hrvatskih državljana u Hrvatsku iz područja Austrije pod karantenom zbog koronavirusa. To je bila prva repatrijacija Naradili smo se kao nikada do tada. Rad svaki dan do 22 sata navečer, a često i do 4 sata ujutro. I to i subotu i nedjelju. Ali znali smo da radimo važnu stvar za naše ljude i da im treba pomoći. Unatoč toga dobili smo od nekih ovdje ružne i neugodne primjedbe. No, ja im ne zamjeram, jer je u pitanju njihova ignorancija i neznanje. Očito nisu svjesni što sve stoji iza takovog posla i misle da netko može poslati autobus u karantensku zonu i reći pošaljite nam 30 ljudi. To je bila njihova percepcija i površno gledanje na taj zahtjevan posao. A kada se to još namjerno plasira preko medija, stvara se loša slika o diplomatskim predstavnicima. No, mi ne ulazimo u sporove s takovim ljudima. Mi predstavljamo državu i nismo ovdje privatno te se ne želimo spuštati na razinu trača i omalovažavanja nečijeg rada. Zato tim ljudima preporučamo prvo jednu dobru edukaciju da nauče kako država funkcionira.
Korona vam je napravila još jedan problem. Zbog zatvaranja granica zatrpani ste putovnicama
To je bio problem u svim hrvatskim diplomatskim predstavništvima u inozemstvu, a ne samo kod nas. Mi smo u jednom trenutku imali čak 1.000 putovnica u našim trezorima, koje je trebalo podijeliti. I to uz stroge epidemiološke mjere, zakazivanjem pojedinačnih termina. Telefoni su zvonili sa svih strana, na pet ili sedam linija. A nas nema ovdje sedmero da svatko može preuzeti telefonsku komunikaciju. Spas smo našli u E-Mailu i tako sada komuniciramo. Dežurni telefon čuvamo samo za hitne slučajeve i životno ugrožene situacije. Ovom prilikom apeliram na sve naše građane da imaju za to razumijevanje.
Fenix-magazin/Snježana Herek
