U Freiburgu je, u četvrtak, 20. lipnja, u 65. godini života preminuo Stjepan Majdandžić, dugogodišnji član i igrač Kuglaškog kluba Croatia Freiburg, organizator brojnih kuglaških utakmica i čovjek koji je iz svega srca volio Hrvatsku i živio za nju.
Stjepan Majdandžić je rođen u Stratinskoj kod Bajna Luke, kao dijete je odselio u Novsku gdje je završio školu i zanat. Želja mu je bila studirati strojarstvo, ali se u to vrijeme nije moglo birati. Iako odlikaš, izjavio je za Večernji list, roditelji mu nisu bili podobni da dobije bilo kakvu stipendiju za daljnje školovanje.
Stjepan se bavio rukometom i atletikom u klubu Kutina s kojom je 1966. godine bio na republičkom prvenstvu u Zagrebu i ostvario veliki uspjeh.
U rujnu 1969. godine je došao u Freiburg gdje je sa suprugom Nevenkom, sinovima Borislavom i Davidom i kćerkom Magdalenom pronašao svoj drugi dom.
Kada se spomene Kuglaški klub Croatia Freiburg, pomisli se na Stjepanovo ime. Od osnivanja Kluba, Stjepan je Klubu davao cijelog sebe. Igrao je, organizirao utakmice, vodio statistiku, poslije svake utakmice detaljno zapisivao sve podatke i značajke, bio sretan kada je vidio interes mlađih Hrvata za Klub.
U slobodno vrijeme se Stjepan bavio slikanjem, poezijom, a pravio je i umjetničke figure od drveta. Jedna njegova slika je izložena u prostorijama kuglaškog Saveza Freiburg povodom 80-e godišnjice KSV Freiburg. Darovanu sliku je dao kopirati u više primjeraka koje je prodao, a novac od zarade je dao mlađim naraštajima kuglaša u Freiburgu. Njegovi kuglaši su često isticali kako Klub ne bi bio ono što jest bez Stjepana i njegove pomoći.
U siječnju 2010. godine je otišao u mirovinu iz tvrtke u kojoj je radio punih 40 godina. Tada je rekao: “Kada odem u mirovinu ići ću češće u Hrvatsku, podijeliti ću vrijeme između Njemačke gdje su mi djeca i Hrvatske gdje mi je dom. Važno je da nas služi zdravlje, tada nije niti važno gdje si”.
Ipak, niti onda kada je odlazio u Hrvatsku nije zaboravljao Večernji list koji je kupovao svaki dan još od kada je došao u Njemačku, ali ni FeniX Magazin, čiji je vjerni čitatelj postao od kada je Magazin počeo izlaziti.
Stjepan je volio napisati stih za svaki događaj koji ga se dojmio, za svaki važan trenutak, za ono što je smatrao da će biti od koristi njegovom narodu.
Napisao je pjesmu i za FeniX, koji je tom njegovom lijepom gestom, postao vjerojatno jedina novina sa samo svojom pjesmom. U znak zahvalnosti, objavljujemo je u cijelosti.
Piše: Blago Džajkić
www.hrvati-freiburg.de
Nakon izlaska prvog broja Fenixa, Stjepan Majdandžić je samoinicijativno napisao i poslao nam pjesmu za FeniX koju objavljujemo:
Pjesma za FeniX
Jedno krasno i jedno drago lice
sa Fenixove prve stranice.
Prvo krasno Valeriji majka je dala,
drugo drago je Ante generala.
S oba se Hrvatska sad ponosi,
Jer i jedno i drugo slavu joj pronosi.
Valerija sa svojim osmijehom i gracijom
Ante, lica zabrinutog za Kroacijom.
Svako lice na poseban način daje
pridonosi čast imenu naše Domaje.
Hrvatska je Zemlja dosta mala,
ali je mnogo slavnih imena dala.
Na sve četiri strane svijeta
Hrvatska mladost sad cvijeta.
Zato i FeniX kud krene i kuda putuje,
neka svuda susreće i za Hrvate čuje.
Zato Fenixe, do idućeg broja,
od sada postaješ novina moja.
Ja poštujem i sva druga lica
sa tvojih prvih tiskanih stranica.
U Freiburgu, 10. studenoga 2012.
Stjepan Majdandžić
