Kazališni, televizijski i filmski glumac i kazališni pedagog Tonko Lonza umro je u nedjelju u 89. godini, prenose hrvatski mediji.
Tonko Lonza rodio se 28. rujna 1930. u Zatonu kraj Dubrovnika.
Gimnaziju je završio u Dubrovniku, te se potom aktivno bavio radio-amaterstvom i upisao studij strojarstva u Zagrebu. Međutim, iako u mladalačkoj dobi nije imao glumačkih ambicija, već se tijekom prvog semestra studija odlučio prebaciti na glumu.
Na Akademiji dramske umjetnosti (ADU) u Zagrebu diplomirao je 1955., nakon čega je angažiran u Dramskome kazalištu Gavelli (1953-68), zatim do 1978. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Od 1953. glumio je na Dubrovačkim ljetnim igrama. Od 1981. bio je profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Ostvario je niz zapaženih uloga u klasičnom i suvremenom repertoaru. Glavne uloge: Edip (Sofoklo: Kralj Edip), Aretej, Križovec i Ignjat Glembay (Miroslav Krleža: Aretej, U agoniji, Gospoda Glembajevi), Dundo Maroje (M. Držić), Peer Gynt (Henrik Ibsen), Orest (Johann Wolfgang Goethe: Ifigenija na Tauridi), Orsat i Gospar Lukša (Ivo Vojnović: Dubrovačka trilogija), Hasanaga (Milan Ogrizović: Hasanaginica). Glumio je između ostalih i u filmovima Novinar (1979) Fadila Hadžića, Glembajevi (1989) Antuna Vrdoljaka i Kontesa Dora (1993) Zvonimira Berkovića.
Često je nastupao i na radiju i televiziji. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1992.
Fenix-magazin/MD/Hina
