Marija Paro pripadala je onoj generaciji glumaca koja je vlastitim radom sudjelovala u stvaranju novih kazališnih poetika, ali je istodobno ostala trajno vezana uz ansambl i instituciju kao prostor umjetničke odgovornosti i kontinuiteta. Bila je supruga velikoga kazališnog redatelja i intendanta Georgija Para, kažu u HNK.

Rođena 13. ožujka 1936. u Baošiću u Boki kotorskoj, glumačku je akademiju završila u Sarajevu, gdje već 1954. započinje profesionalnu karijeru u Narodnom pozorištu. Ubrzo postaje i jednom od suosnivačica Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, zajedno s Jurislavom Korenićem i prvim ansamblom koji je tražio nov, avangardan i suvremen kazališni izraz.

U Zagreb dolazi 1958. i postaje članica Drame HNK, kojem ostaje vjerna sve do umirovljenja 1995. Bila je stalno i prepoznatljivo lice nacionalnog teatra, ostvarivši iznimno širok repertoar, od klasika svjetske dramske književnosti do suvremenih tekstova, od velikih ansambl-predstava do komornih i eksperimentalnih projekata.

Njezin glumački temperament i smisao za otkrivanje bitnih karakternih značajki scenskog lika došao je do izražaja u tumačenju Susanne (Beaumarchais, Figarova svadba), Amélie (Feydeau, Pobrini se za Ameliju), Irine (Čehov, Tri sestre). Tumačila je Krležine likove u Gospodi Glembajevima (Sestra Angelica), Ledi (Prva dama) i Banketu u Blitvi (Karina Michelson), Shakespeareove junakinje u Kralju Learu i Snu ivanjske noći te uloge u djelima Ogrizovića, Šnajdera, Dostojevskog i brojnih drugih autoira.

Surađivala je s redateljima koji su obilježili našu kazališnu povijest druge polovice 20. stoljeća: Georgijem Parom, Petrom Šarčevićem, Joškom Juvančićem, Dinom Radojevićem, Božidarom Violićem…

Glumila je i na filmu i televiziji, od Belanova filma Pod sumnjom i Škubonjine Izgubljene olovke do Zafranovićeve Okupacije u 26 slika. Na Televiziji Zagreb sudjelovala je u nizu antologijskih drama i adaptacija prema Štivičiću, Krleži i Beaumarchaisu, često u suradnji s redateljem Mariom Fanellijem, dok je njezin glas ostao zabilježen i u radiodramama Trećeg programa Radio Zagreba.

“Marija Paro pripadala je generaciji glumica koje su karijeru gradile na trajnoj, tihoj i predanoj prisutnosti u ansamblu, na pouzdanosti, preciznosti i dubokom razumijevanju scenske cjeline. Bila je glumica ansambla u najplemenitijem smislu te riječi, umjetnica koja je znala mjeru vlastite uloge, ali i njezinu važnost u ukupnoj strukturi predstave.

Odlaskom Marije Paro hrvatsko kazalište gubi važnu svjedokinju i sudionicu jednog iznimno plodnog razdoblja kazališne povijesti. Iza nje ostaje bogat opus uloga i trajni trag u kazališnoj umjetnosti ovoga prostora”, ističe HNK u Zagrebu.

Fenix-magazin/SČ/Hina