Njemački učitelj Jonas Schreiber izazvao je veliku pozornost nakon što je u intervjuu za “Welt” otvoreno progovorio o teškim problemima u školama. Kaže kako svoj posao voli, ali da bi ga stanje u obrazovnom sustavu moglo “slomiti” ako se nastavi razvijati u istom smjeru.
– Volim svoj posao, ali ako ovako potraje još 40 godina, neću izdržati, priznaje 31-godišnji učitelj. Najviše ga brine sve manja motivacija i nezainteresiranost među učenicima.
Učenici otvoreno poručuju kako ih nastava ne zanima
Schreiber tvrdi da mu učenici bez zadrške kažu da ih nastava ne zanima i da neće slušati. U predmetu ekonomije više učenika nije došlo ni na jedan termin pripreme za prezentaciju – radije su si svjesno uzeli najnižu ocjenu.
Isto se događa i na tjelesnom odgoju, gdje djeca radije prihvaćaju lošu ocjenu nego da igraju nogomet ili trče.
“Što će ta mlada generacija raditi kasnije?”
Učitelj upozorava da učenici smatraju kako se u suvremenom društvu može “nekako proći” i bez truda. – Djeca vide da radnici s minimalcem nemaju mnogo više od primatelja socijalne pomoći. To onda prenose i na školu, kaže Schreiber.
Neki mu učenici otvoreno govore da žele primati građansku naknadu (Bürgergeld) nakon škole. – Mnogima je potpuno svejedno što će biti poslije. To me ozbiljno zabrinjava, kaže.
Velike poteškoće s čitanjem: – Tri retka teksta im predstavljaju problem”
Sve više učenika ima velike poteškoće s čitanjem i razumijevanjem osnovnog teksta. Kolegica iz njemačkog čak je uvela bilježnicu za vokabular jer djeca ne znaju značenje jednostavnih riječi.
“Čitanje, razumijevanje i pisanje – prava katastrofa, kaže učitelj.
Identitet i strah od deportacije: Učenici rođeni u Njemačkoj, ali se ne osjećaju Nijemcima
Schreiber navodi da su identitet i pripadnost ogromni problemi u učionicama. Učenica s migrantskim podrijetlom došla je uplakana jer se bojala deportacije, iako je rođena u Njemačkoj.
Strah je nastao zbog pogrešnog tumačenja političkih vijesti od strane druge učiteljice.
Još jedan problem je što djeca rođena u Njemačkoj, koja imaju njemačke putovnice, često ne osjećaju pripadnost zemlji u kojoj žive.
– Vide se kao Sirijci, Afganistanci ili Albanci, čak i ako nikada nisu bili u tim državama, objašnjava.
Schreiber redovito razgovara s njima i pokušava im objasniti da su dio njemačkog društva i da njihovi roditelji žive u Njemačkoj upravo zato što im je tamo bolje i sigurnije.
Neki su učenici nakon tih razgovora počeli prihvaćati identitet “Nijemaca s migrantskim podrijetlom”.
Hitno su potrebne promjene u obrazovanju
Učitelj Jonas Schreiber upozorava da je riječ o ozbiljnim, duboko ukorijenjenim problemima koji se neće riješiti sami od sebe. Nedostatak motivacije, slaba pismenost i kriza identiteta predstavljaju izazov ne samo za škole, nego i za cijelo društvo.
Njegove poruke postale su poziv na uzbunu: bez promjena će čitava generacija mladih ući u život bez jasnih ciljeva, znanja i osjećaja pripadnosti.
Fenix-magazin/MD
