Na trodnevnom hodočašću u Zagrebu borave hodočasnici pristigle iz Austrije, Mađarske i Slovačke gdje žive gradišćanski Hrvati pod vodstvom biskupa Željeznog Egidija Živkovića. Kad su Hrvati iz ovih krajeva otišli u novu domovinu, kad su bili protjerani onda su sa sobom uzeli tri stvari: vjeru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvije vrijedne ruke. Te ruke su sklopili na molitvu, ali su s tim rukama i izgrađivali novu budućnost, novu domovinu”
Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković sudjelovat će u nedjelju na svetoj misi u čast blaženiku Alojziju Stepincu, koju će u zagrebačkoj katedrali na gradišćanskohrvatskom jeziku predvoditi željezanski biskup mons. dr. Egidije Živković, priopćeno je u subotu iz Vlade RH.
Na misi će pjevati zbor gradišćanskih Hrvata «Pax et Bonum» koji ima oko 150 članova iz Austrije, Mađarske i Slovačke, a očekuje se dolazak više od 500 hodočasnika gradišćanskih Hrvata, u sklopu trodnevnog hodočašća gradiščanskih Hrvata Zagrebu.
Željezanska biskupija u Željeznom (Eisenstadt) u Gradišću, Austrija, ima oko 240.000 vjernika od kojih je 50.000 Hrvata. Gradišćanski su Hrvati očuvali svoj kulturni i jezični identitet već više od pet stotina godina, ne samo u Austriji, nego i u Slovačkoj i Mađarskoj, uvelike zahvaljujući i djelovanju Katoličke crkve.
Prvoga dana velikoga hodočašća gradišćanskih Hrvata u Zagreb, u petak 19. svibnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta hodočasnicima je predstavljen lik bl. Alojzija Stepinca. Uz hodočasnike pristigle iz Austrije, Mađarske i Slovačke gdje žive gradišćanski Hrvati pod vodstvom biskupa Željeznog Egidija Živkovića, susretu je nazočila i vrhovna glavarica sestara Služavki Maloga Isusa, družbe čije sestre djeluju u biskupskom dvoru u Željeznom, te ravnatelj NPI prof. dr. sc. Josip Šimunović.
Susret je započeo himnom gradišćanskih Hrvata koju su zdušno otpjevali hodočasnici, te recitacijom Antuna Mihanovića „Horvatska domovina” koju je izrekao bogoslov Matija Novački.
Okupljene je pozdravio postulator Kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja riječima „dočekali smo vas s ljubavlju i simpatijama”. Pojasnio je, kako je te riječi nadbiskup Stepinac izrekao 29. studenoga 1936. godine u pozdravu gradišćanskim Hrvatima koji su došli u Zagreb na proslavu Hrvatskog pjevačkog društva „Zvonimir”.
Vidno ushićen, biskup Egidije Živković zahvalio je hodočasnicima koji su se u tako velikom broju odazvali pozivu na ovo prvo hodočašće Gradišćanaca iz tri zemlje, te četiri biskupije. Naglasio je, kako će dio hodočasnika još pristići, te se u nedjelju, 21. svibnja na euharistijskom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici očekuje oko 500 hodočasnika iz Gradišća.
Ističući važnost hodočašća, rekao je „Europa u posljednje vrijeme zatvara granice, a mi smo u krenuli na put i želimo otvoriti, prekoračiti granice i ovdje zajedno slaviti našu vjeru, ali u isto vrijeme se ojačati u našoj narodnoj svijesti. Došli smo u Zagreb po prvi put u velikom broju zajedno svi gradišćanski Hrvati da naše ‘akumulatore’ napunimo ovdje u vjerskom, ali i narodnom smislu”.
Podsjetio je, kako je njegov prethodnik, prvi gradišćanski biskup Stefan Laszlo rado je u propovijedima spominjao, da „kad su Hrvati iz ovih krajeva otišli u novu domovinu, kad su bili protjerani onda su sa sobom uzeli tri stvari. Bilo je to ono najnužnije što su mogli uzeti, jer pošto su bježali nisu mogli mnogo uzeti, ali uzeli su si za život ono najpotrebnije: vjeru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvije vrijedne ruke. Te ruke su sklopili na molitvu, ali su s tim rukama i izgrađivali novu budućnost, novu domovinu”.
Nastavljajući u tom duhu, biskup Živković je rekao „mislim da je to i danas za nas sve važno, bilo u Gradišću, odnosno na onim prostorima gdje danas žive gradišćanski Hrvati, bilo ovdje u našoj staroj domovini. Mi trebamo, naš narod i naša Crkva treba vjeru, jezik, kulturu, ali i dvije vrijedne ruke s kojima obogaćujemo i izgrađujemo naše društvu, našu Crkvu, ali isto tako koje ne zaboravljamo sklopiti na našu molitvu. To je velika tajna, jedno veliko otajstvo radi kojeg su se gradišćanski Hrvati petsto godina ovako dobro održali.
Zašto nas još ima, ja u 18. koljenu, a mlađi od mene u 19.? Jer, smo uvijek bili usko vezani uz Crkvu, uz vjeru i tamo našu vjeru gajili, živjeli, svjedočili, ali isto našu materinsku riječ, našu gradišćansku prekrasnu bogatu kulturu. To nismo samo za sebe držali, nego smo s tim obogatili, a i danas obogaćujemo većinski narod s kojim živimo bili u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj. To je ono bogatstvo koje imamo, koje nosimo i koje trebamo kao dragocjeno blago i našoj djeci, našim unucima prenijeti. No, od vremena do vremena je potrebno da se vratimo na naše izvore, da se tamo napijemo zdrave i čiste vode za dušu i za tijelo, za vjeru i za zdravu narodnu svijest”. Biskup je ukazao i na činjenicu, da su sada po prvi put u povijesti gradiščanski Hrvati povezani pod istim krovom EU sa starom domovinom RH. „To je nešto povijesno, važno, čega još nismo potpuno svjesni”.
Podsjetio je, kako je ovo hodočašće u znaku bl. Alojzija Stepinca koji je uistinu čovjek čiste savjesti, koji je živio i trpio za istinu, koji se u svome životu uvijek zalagao za svoj narod ali nikada nije zaboravio i one druge koji žive pokraj njega, posebno one male, siromašne koji su na rubu društva, ma kako se zvali, ma koje vjere bili, koje narodnosti, koji jezik govorili. „To ne smijemo danas zanijekati, to moramo reći, da je taj blaženik za naš narod, ali sam uvjeren i za cijelu Europu, jedna osoba kakvu svijet danas traži i treba. To je ono što nam danas nedostaje: da stojimo uz istinu da imamo i djelujemo u dobroj savjesti, i da se trudimo za istinu: ljubiti našu vjeru, ali posebno i naš narod, našu materinju riječ i našu kulturu.
Mislim da je bl. Alojzije u tome prekrasan uzor, neka nam svima bude putokaz, ali najviše pravi zagovornik koji će nam pomoći da danas možemo tim istim putem krenuti i da nađemo naš put do cilja”. Nadovezujući se na riječi dobrodošlice koje je izrekao mons. Batelja, biskup Živković je rekao, kako „svaki put kad kao gradišćanski Hrvati dolazimo u staru domovinu, te riječi osjećamo. To nisu samo prazne riječi, nego iza toga stoji jedno otvoreno srce koje nas ljubi i čeka s puno ljubavi i simpatijom. Stoga želim i vama i sebi da se od ovoga hodočašća pred sobom imamo lik bl. Alojzija, i da crpimo snagu za naš vjerski život, a posebno snagu da ne popustimo u našoj narodnoj svijesti da ju ne zaboravimo, da ju se ne sramimo, nego da ju živo prenosimo našim novim generacijama”.
Biskup Živković je izrekao i zahvalu mons. Batelji, koji se kao postulator godina trudi da ova kauza dođe do vrhunca, da se završi u proglašenju blaženoga svetim. „Tebi kao biskup, a posebno kao vjernik i kao Hrvat zahvaljujem za sve Tvoje zalaganje, za Tvoje djelovanje, za sve što Ti od Tvoje snage mudrosti i ljubavi prema Crkvi i narodu ulažeš u ovaj posao, neka Ti stostruko Bog vrati svojim blagoslovom, a bl. Stepinac neka Ti bude ne samo uzor, nego i zagovornik i pomoćnik”. U znak sjećanja na ovaj susret, i kao znak povezanosti biskup Živković je mons. Batelji poklonio umjetnički rad, križ.
Okupljenima je riječ dobrodošlice izrekao i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mr. sc. Anđelko Košćak. Izražavajući radost ovoga susreta, posebno je naglasio, kako je godinu dana pitomac ove bogoslovije bio i biskup Živković, a kratko se osvrnuo i na činjenicu da su tijekom povijesti od 1625. godine mnogi bogoslovi odlazili na studij u Beč, Graz, Szombathely, Bratislavu su se sigurno susretali i s Hrvatima.
U nastavku je kratko predstavio samu bogosloviju, a spomenuo je i druge bogoslovije u Rijeci, Splitu, Đakovu, Puli i Sarajevu. Iznoseći brojčane podatke, dodao je „Bogu smo zahvalni da se mladi i danas u našoj domovini rado odazivaju svećeničkom zvanju”. Spomenuo je kako su bogoslovi nedavno proslavi 150 godina od prve izvedbe pjesme „U boj”, te je u tom kontekstu naglasio, kako su ljudi ne sami iz Crkve, nego i iz književnosti, kulture, politike u bogoslovima prepoznali one na koje se mogu osloniti, čiju su potporu očekivali za neke svoje projekte i svoje planove. Na kraju je hodočasnicima poručio „neka je blagoslovljen vaš dolazak, neka vas bl. Alojzije Stepinac prati svojim zagovorom ovih dana, ali i kroz čitav vaš život”.
Ovome skupu nazočila je i Vanja Jovanka Bukorović Nakić, pravoslavka koja je posvjedočila zašto se utječe zagovoru bl. Alojzija Stepinca. Naglasila je, kako je u teškim životnim trenucima jedinu utjehu našla u katedrali pokraj njegovog groba. „Dao mi je čudnu snagu, a uvijek sam govorila on nije ništa kriv. Dođem na njegov grob, i molim da bude proglašen svecem”.
Sam lik bl. Alojzija Stepinca predstavio je mons. Batelja. Ukazujući na njegovo geslo „U Tebe se Gospodine uzdam”, naglasio je, kako se „kroz sva razdoblja njegova života može osjetiti njegova oslonjenost na Boga”. Pokazujući slike s biskupskoga ređenja, istaknuo je, kako je Stepinac bio svjestan da svoju biskupsku službu mora vršiti dragovoljno, oduševljeno, strpljivo i gorljivo. Posebno se osvrnuo na Stepinčeva nastojanja oko očuvanja čvrste vjere vjernika, te je u tom vidu spomenuo da je Stepinac organizirao 19 euharistijskih kongresa, te sam gajio i poticao na pobožnost BDM.
Posvijestio je i brigu nadbiskupa Stepinca za ljude u nevolji, a posebno one bez posla, ali i njegova nastojanja na oko pokretanja enciklopedije, jer kako je isticao „svaki kulturni narod ima enciklopediju”.
Bogatom fotodokumentacijom dao je i prikaz samoga suđenja, upoznajući prisutne sa selekcijom, odnosno odbijanjem kako pisanih dokaza, tako i svjedoka u korist nadbiskupa.
Cijela prezentacija bila je potkrijepljena riječima nadbiskupa Stepinca, a prezentaciju je zaključio Stepinčevim riječima „Bog vas blagoslovio, Bog vas čuvao na putovima vašim, to vam želi bl. Stepinac to vam i ja želim”.
Još jednom zahvaljujući na toplom prijemu, biskup Živković je i sam posvjedočio kako je za vrijeme boravka u Zagrebu kao bogoslov i sam imao prilike doživjeti obilježavanje godišnjicu smrti kardinala Stepinca 10. veljače.
Susret je pjevanjem obogatio Oktet zagrebačkih bogoslova pod vodstvom Ivona Fabijanca koji su izveli „U boj” i „Mučeniče roda moga”.
Fenix-magazin/SIM/Hina/IKA
