Poznati hrvatski političar i pisac Zdravko Tomac umro je u subotu ujutro u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava u 83. godini, nakon kratke i teške bolesti, javlja Hina.
Zdravko Tomac rođen je 24. svibnja 1937. u Garčinu pokraj Slavonskog Broda. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje je kasnije bio i redoviti profesor.
Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije bivše SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske). Na predsjedničkim izborima 1997. bio je kandidat SDP-a za predsjednika Republike Hrvatske.
U doba Domovinskoga rata Tomac je obnašao dužnost potpredsjednika Vlade demokratskoga jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.)
Ujesen 2003. Tomac je napustio SDP, a 2004. je, zajedno s Jerkom Zovakom, utemeljio stranku Hrvatski socijaldemokrati (HSD) – političku stranku lijevoga opredjeljenja, izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnoga programa.
U privatnom životu, prošao je – kako je sam svjedočio – transformaciju od vjerski solidno odgojenoga dječaka, preko mladog čovjeka duboko involviranog u ateistički marksistički svjetonazar, do čovjeka koji je opet na duboki način prepoznao katoličku vjeru u kojoj je izvorno bio odgojen
Nakon što se prestao aktivno baviti politikom, posvetio se publicističkom radu, a sukladno svom znanstvenom habitusu i životnom iskustvu, tematika njegovih knjiga je politička i političko-povijesna.
Tomac je objavio više od 20 knjiga, uglavnom na hrvatskome, a dvije na engleskom i njemačkom) u kojima raspravlja o više tema, među kojima dominiraju – manevri i potezi prve hrvatske višestranačke vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.), makinacije svjetske politike u ratovima od 1991.; velikosrpski projekt, njegova sadašnjost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji Tomčevih predaka, Bosanskoj Posavini, te uloga dr. Franje Tuđmana u novijoj hrvatskoj povijesti.
Dobar dio Tomčevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je autor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige.
Neke od knjiga koje je objavio su “Obraćenje: (od komunista do vjernika)”, “Crveni Predsjednik”, “Moj obračun s KGB-om: Komunizmom. Globalizmom. Bezboštvom: Tomac protiv Tomca”, “Peta haaška kolona i njezine žrtve”.
Maxportal je javio
U Zagrebu je u subotu ujutro u 83. godini života preminuo dr. Zdravko Tomac, ugledni hrvatski političar koji je kao predstavnik SDP ušao u Vladu demokratskog jedinstva, i to kao njen potpredsjednik.
Iz kruga obitelji Tomčeva smrt potvrđena je za Maxportal koji donosi kako je posljednja dva mjeseca dr. Tomac bio liječen u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici, a prije nekoliko dana premješten je u KBC Dubrava gdje je planiran operativni zahvat. Preminuo je o posljedica kroničnog dijabetesa koji je oštetio vitalne organe
Zdravko Tomac (Garčin, 24. svibnja 1937. ) diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Političku karijeru je započeo kao član Saveza komunista Jugoslavije, a kao stručnjak za političke sustave sudjelovao je u izradi Ustava SFRJ iz 1974. godine.
Prekretnicu u njegovoj karijeri je predstavljala politička kriza koju je krajem 1980-ih u SFRJ izazvala antibirokratska revolucija Slobodana Miloševića.Tomac je postao jedan od bliskih suradnika i saveznika Ivice Račana i neslužbeni partijski ideolog. Pod njihovim vodstvom je SKH u okolnostima pada komunizma u Istočnoj Europi i početka procesa raspada Jugoslavije proveo ustavne reforme kojim je uvedeno višestranačje.
Pomagao Račanu
Položaj u SKH je sačuvao i nakon poraza na prvim višestranačkim izborima, pomažući Račanu da SKH ideološki transformira u današnji SDP da formulira politiku tzv. “konstruktivne opozicije” u odnosu na pobjednički HDZ
Tomac je kao jedna od najistaknutijih osobnosti SDP u ključnim trenucima Domovinskog rata 1991. godine, kao kao predstavnik SDP ušao u Vladu demokratskog jedinstva, i to kao njen potpredsjednik. To je bio jedan od prvih slučajeva da se nakon pada komunizma u izvršnu vlast vraća bivši komunistički čelnik.
Predsjednik Tuđman tada ga je ocijenio kao jednog od naših najboljih analitičara i imao veliko povjerenje u njega. Godine 1995. je na izborima bio jedan od rijetkih oporbenih kandidata izabranih u Sabor u pojedinačnoj izbornoj jedinici, a postao je i predsjednik oporbene Skupštine grada Zagreba i imao važnu ulogu u Zagrebačkoj krizi.
Godine 1997. se natjecao na predsjedničkim izborima; iako je na njima glatko pobijedio Tuđman, oni su bili važni za SDP jer je na trećem mjestu ostavio Vladu Gotovca, kandidata HSLS. Tijekom sljedećih godina se Tomac u potpunosti odrekao ne komunističke prošlosti i postao kritičar vlastite stranke, nego je postao jedan od najistaknutijih suverenista u Hrvatskoj.
Preobrazna nakon prometne nesreće
U srednjoj školi oduševljava se Marxom i Nietzscheom te postaje ateist i komunist, no nakon prometne nesreće u srednjoj školi – u kojoj je iskusio kliničku smrt – počinje sumnjati u svijet bez Boga.
– Tada sam doživio neke mistične događaje koji su u meni otvorili potpuno nove vidike – rekao je jednom, pa objasnio:
– Mistično sam spoznao da postoji nešto izvan ovoga svijeta, ali taj mistični događaj još nije bilo moje obraćenje, do kojega je došlo u katedrali Notre Dame u Parisu, kad mi je umro otac.
Kao deklarirani ateist, ta je mistična iskustva sebi objašnjavao kao halucinacije. S vremenom su se ti mistični događaji vraćali. Nikome o tome nije govorio, ali nakon očeve smrti, jednom je prilikom u crkvi Notre Dame u Parizu doživio obraćenje.
Postao vjernik
– Bio sam uvjeren da Bog, Isus postoji i da mi se dogodila milost. Iskreno sam postao vjernik – rekao je dr. Tomac. Od tada počinje čitati drugu literaturu – Bibliju, Katekizam Katoličke crkve, djela sv. Augustina, obraćenike Claudela, Newmana… Čak i kao znanstvenik dolazi do spoznaja da znanost ne osporava mogućnost postojanja Boga.
Kao čovjek bio je vrlo komunikativan i skroman, uvijek raspoložen za razgovor, a nikada mu – unatoč dugoj političkoj karijeri – nitko nije zamjerio bogaćenje, nepoštenje ili korupciju.
Autor je brojnih knjiga, a posljednja knjiga koju je napisao je “Narodna predsjednica” u kojoj govori o Kolindi Grabar Kitarović.
Fenix-magazin/SIM/Hina/ Maxportal
