U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu (OMH-Wi) predstavljeno je njemačko izdanje Zastava – Die Fahnen autora Miroslava Krlaže. Austrijski izdavač Jože Wiesel iz Klagenfurta objavio je njemačko izdanje u prijevodu Silvije Hinzmann i Gere Fischera.
Iako je Miroslav Krleža u njemačkim književnim krugovima relatvno slabo poznat, kako to ističe profesor Lauer , recenzenti iz uglednih medijskih kuća, kao što je Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Allgemeine, Neue Zürcher Zeitung, … naglasili su aktualnu europsku dimenziju Krležinog stvaranja.
Krleža u kulturnoj tradiciji Europe predstavlja uvijek iznova kritičko preispitivanje i inspiracija je za novo započinjanje. Incipit vita nova – latinsko načelo renesanse prepoznaje se kao suvremena dilema kroz Krležin roman, naglasio je u uvodu predavač Juraj Planinc, povjesničar i germanist iz Mainza. Između tog imperativa zajedničkog djelovanja, s jedne strane, i razočaranja malog čovjeka koji se pokušava vinuti iz panonskog blata do zvijezda, – pojavljuje se literarni rad, umjetničko stvaranje koje potrebe i zahtjeve društva bolje transportira od političkih programma naglasio je u Ivica Košak, predsjednik OMH-Wi citirajući alžirskog pisca Boualem Sansala.
Roman “Zastave” je zadnje cjelovito Krležino djelo sa značajkama autobiografskog shvaćanja povijesti Hrvatske od 1903. do 1923. ZASTAVE su izvanredno značajne za razumijevanje Krleže koji nije u svojim stavovima krut, već ih mijenja ovisno o okolnostima i vremenu, a upravo to pokazuje i u ovom djelu, a koje se napokon pojavilo i u njemačkom prijevodu, daje posebnu svježinu i neuobičajenu suvremenost. I kao da je lakše čitati Krležu na njemačkom nego u originalu, rekao je Planinc i dodao kako roman izražava i buntovnost i nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj u kojoj se usprkos protoka vremena ništa cjelovito ne mijenja, osim što dolazi do smjene ličnosti na vlasti. Ova primjedba izazvala je odobravajuću reakciju publike i zauzela je značajan prostor u diskusiji na kraju predavanja.
“Zastave” su roman o zagrebačkom društvu, u užem smislu u prvoj četvrtini 20. stoljeća u kojem je i Krleža živio, a u kojem je imao materijalnih, političkih i izvedbenih problema u građanskome društvu monarhističke Jugoslavije. Krleža upozorava na kontraste nacionalne i socijalne razlike tog doba te moralno rasulo društva potkraj postojanja Trojedne kraljevine u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U ZASTAVAMA su zastupljeni gotovo svi društveni slojevi iako vrlo neprecizno, ponekad karakteristikama od nekoliko ličnosti kako bi izbjegle moguće neugodnosti radi prepoznavanja. Unatoč tome možemo prepoznati ideološko i političko djelovanja inteligencije u Hrvatskoj (1918-1945), koja kao da je bila bez misli i bez potrebe za slobodom. Takvu kritiku hrvatskog društva nalazimo već kod dr. Ive Pilara u djelu Hrvati i svjetski rat .
Elita društva beskrupulozno koristi svoju moć i uživa blagodati svojeg monopolističkog i monolitnog sustava (bez opozicije). Takva elita teži za apsolutnom vlašću, a pripadnost eliternom društvenom sloju uvjetuje ponašanje. Ponašanje pojedinca graniči, ne samo dramaturški, s patološkim obilježjem kakvo nalazimo u opisu karaktera južnih Slavena kod profesora Vladimira Dvornikovića iz tog doba.
Krleža je jedan od najvažnijih europskih pisaca dvadesetog stoljeća, a ipak ga malo tko poznaje u svoj njegovoj širini. Miroslava Krležu često uspoređuju s Karlom Krausom, Bertoltom Brechtom ili Robertom Musilom, neki govore o njemu kao hrvatskom Goetheju. Jean-Paul Sartre je rekao da je mogao spasio mnoge umjetničke i političke zaobilaznice, da je prethodno upoznao djela Miroslava Krleže. Posebno elemente psihičkog stanja Filipa Latinovića koji po mnogo čemu upućuju na egzistencijalizam kod Sartrea: Biti subjekt i osjećati identitet subjekta.
Govoreći o Zastavama, Planinc je naglasio – kako one nisu žanr koji se obično naziva povijesnim romanom. Poznavanje konkretne povijesne i političke situacije sukoba vremena su dakle, ništa drugačije od drugih velikih književnih djela, kao što je Mann ohne Eigenschaften, hrv. Čovjek bez svojstva austrijskog autora Roberta Musila. Krleža uglavnom izostavlja objašnjenje prilično složenog vanjskog okvira, kako to objašnjava i nadopunjuje nedavno preminuli literarni kritičar Stanko Lasić. Umjesto toga, Zastave su pozornica na kojoj se odvija zaplet, generacijski sukob u obitelji (Emerički).
Kamillo Emerički stoji na strani novog, modernog doba. Za razliku od danas, to je značilo da je želio nacionalnu državu, Hrvatsku naciju s jasno definiranim nacionalnim granicama, odvojivši se od krakova trule k.u.k monarhije. On je predan tome, u bezbrojnim raspravama i publikacijama, s izuzetno jakim otporom protiv okoštalog autoriteta i statusa quo.
Međutim, Kamillo junior ne nalazi najvećeg protivnika u Beču, već u vlastitoj obitelji. Njegov otac, nije samo pristaša postojećeg poretka, nego i jedan od njegovih stupova. Nakon Prvog svjetskog rata on postaje ministar i u novoj kraljevini. Brojni dijalozi između oca i sina, a koji govore o političkim i povijesnim zbivanjima, daju impresivno svjedočanstvo onog vremena, ali i društvene krize koja još traje.
Njemački prijevod Krležinih Zastava može doprijeti boljem razumijevanju i hrvatsko-njemačkih odnosa danas – istaknuo je Heinrich Schmidt iz uprave Hrvatskog društva Kroatien e.V. Neu Isenburg . – Nedostatak njemačkih naslova, originalnih radova jednako kao i prijevoda je ozbiljna zapreka za cjelovito unapređenje ne smo kulturnog nego i gospodarskog razvoja Hrvatske u Centralnoj Europi.
Predstavljanje Zastava u Hrvatskoj čitaonici Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu bila je dobra prilika za upoznavanje, ne samo problema iz prošlosti nego i boljih rješenja za danas, kazala je Vesna Ljiljanić, članica redakcije časopisa Riječ koja priprema radionicu dječje knjige. Ova radnica je dobrodošla kao trajni primjer suradnje Hrvatske nastave u Hessenu i lokalnih kulturnih zajednice na unapređenju materinjeg jezika i stjecanje čitalačke kompetencije koju je potrebno pokrenuti u ranom djetinjstvu – naglasila je profesorica hrvatskoga jezika i komparativne književnosti Marina Beroš, nastavnica u Hrvatskoj nastavi u Hessenu.
Autorica i suradnica časopisa Riječ, Ljiljana Tadić-Adžamić predstavila je projekt za sljedeći broj Riječi kroz koji će se predstaviti uloga časopisa, književnosti i suradničke časopisne djelatnosti.
Opravdanost ovakvih susreta potvrdila je diskusija koja nije ni poslije četverosatnog trajanja (bez pauze!) nije izgubila ništa na zamahu i naprotiv, nastavlja se na socijalnim mrežama i budi interes lokalnih zajednica izvan Wiesbadena za suradnjom i unapređenju sličnih aktivnosti.
Fenix-magazin/Ivica Košak
