Božićno vrijeme u Italiji započinje 8. prosinca, a s njim i tradicija prikaza jaslica. Ove godine na prestižnoj izložbi „100 jaslica u Vatikanu“ izložene su 132 jaslice iz 23 zemlje, među kojima su i hrvatski izlagači Perica Novosel, Udruga Martatinka i Peggy Malbaša. Izložba ostaje otvorena do 8. siječnja 2026.. Prve žive jaslice u povijesti priredio je 1223. godine sv. Franjo Asiški u Grecciu, postavivši temelje duboko ukorijenjene talijanske tradicije izrade jaslica
Za Fenix-magazin piše: Ljiljana Džalto
Božićno vrijeme u Italiji započinje 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća (Immacolata concezione). S ovom svetkovinom, koja se jednostavno izgovara u svojoj skraćenoj verziji –Immacolata – počinju tri tjedna božićnog razdoblja, koja sa sobom donose jedinstven sklop tradicije, običaja i radosti, što čine ovo vrijeme posebnim za sve generacije.
S obzirom da je 8. prosinac istovremeno i državni praznik, a ove je godine pao na ponedjeljak, pa je stoga bio i prvi produženi vikend od početka ove školske godine, na veliku radost posebice školaraca.
Najočekivaniji trenutak početka Blagdanske sezone je svakako prestižna međunarodna izložba “100 jaslica u Vatikanu,” koja se već osam godina postavlja ispod lijeve kolonade Gian Lorenza Berninija na Trgu sv. Petra. Zainteresirani jasličari, odnosno majstori koji izrađuju jaslice iz cijeloga svijeta prijavili su se preko službene stranice (www.100presepi.va) ove manifestacije u periodu od 1. lipnja do 30. rujna. Kako stoji na službenoj stranici ovog značajnog događaja, ove godine posjetitelji mogu uživati u kreaciji sveukupno 132 izabranih jaslica, iz 23 zemlje.
Među njima i ove godine nalazi se i Hrvatska, koju, kao i mnoge druge zemlje, predstavlja Veleposlanstvo pri Svetoj Stolici, odgovorno za promicanje događaja u svojim zemljama. Od hrvatskih jasličara prisutni su Perica Novosel iz Bistre, koji u svojoj privatnoj zbirci posjeduje preko 150 izrađenih jaslica, a ove godine je dobio priliku da se jedne od njegovih jaslica po peti put nađu na ovoj prestižnoj izložbi. Udruga Martatinke i Peggy Malbaša, umjetnica iz Dugog Sela, poznata po svojim jedinstvenim jaslicama i figuricama izrađenim od komušine, a prisutan je i Etnografski muzej s Hrvatskim betlemom poznatoga hrvatskoga izrađivača jaslica Danijela Šimunovića, kao i Margareta Krstić, koja broji već duži niz izlaganja u Vječnom gradu.
Svečano otvorenje je bilo u utorak u poslijepodnevnim satima, a izložba ostaje otvorena za posjetitelje do četvrtka, 8. siječnja 2026. Ulaz je besplatan tijekom cijele izložbe, bez potrebe za rezervacijom. Izložba će biti otvorena svaki dan od 10:00 do 19:00 sati, osim 24. i 31. prosinca, kada će se zatvoriti u 17:00 sati. Posljednji ulaz je uvijek najkasnije 15 minuta prije zatvaranja.
Posjetitelji i ove godine mogu uživati u maštovitoj i bogatoj umjetničkoj inspiraciji jasličara iz raznih zemalja. Ručni radovi i kreacije od raznih materijala, uključujući japanski papir, svilu, smolu, polistiren, vunu, kokosovo i bananovo vlakno te staklo. Među artefaktima, prikupljenima iz cijelog svijeta, nalazi se jedna izrađena u bubnju kožare, druga reproducirana na prednjoj strani autobusa ATAC – rimskog poduzeća za gradski prijevoz, kao i velike jaslice koje prikazuju “nestali” Rim i nekoliko mehaničkih jaslica, kao i jaslice u boci.
Izrazito veliki broj posjetitelja na otvaranju, potvrđuje da je svakako jedan od najčešćih i najljepših Božićnih običaja u Italiji još je uvijek Il presepe – prikaz jaslica, koja se rade kao po domovima, školama, ulazima zgrada ili raznih drugih objekata.
Prve žive jaslice u povijesti
Bila je daleka 1223. godina, kad je Sv. Franjo Asiški, u mjestu Greccio, priredio prve žive jaslice u povijesti. i tako postavio temelje za današnju duboko ukorijenjenu tradiciju u Italiji. I od tada se umijeće i ljubav prema simboličnoj prezentaciji Isusovog rođenja širila i održavala u izradi raznih jaslica. Mnogobrojni i raznovrsni su materijali od kojih se izgrađuju. Ima ih od drveta, metala, pletene, šivane, glinene, mramorne, od pluta, modernije od reciklaže, od pržine, tone pržine kao one iz Jesolo, koja je za svoje ovogodišnje Izdanje pješčanih jaslica našla inspiracijiu u stihovina sv. Franje asiškog “Pjesma stvorenjima”, čiju 800. obljetnicu skladanja slavimo ove godine. Svojim skulpturama od pijeska, Sand Nativity iz gradića Jesolo slavi prirodu, bratstvo i duhovnost, vrijednosti duboko ukorijenjene u našoj zajednici.
Među rimskim jaslicama, postoje i jedna koja su igrom slučaja postala prava malo svetište: jaslice rimskih komunalaca (Presepe dei netturbini romani). Giuseppe Ianni, uposlenik u firmi zadužen za gradsku čistoću, počeo je 1972 praviti jaslice u garaži firme, preko puta Vatikana. Ubrzo se pročuo glas i kako su jaslice, od Božića do Božića uvijek bile bogatije za neki novi detalj, tako je rastao i broj posjetitelja, sve dok se nije toliko pročuo glas, da su predstavnici i gradskih i državnih vlasti, kao i Papa, redovno počeli posjećivati čuvenu garažu. Vjerni obožavatelj ovih jaslica svakako je bio papa Wojtyla. On je poznavao i najmanji detalj i postao prisan s g. Giuseppom i njegovom obitelji. U garažu su počeli pristizati na dar kamenčići iz raznih dijelova svijeta, pa čak i s drugih planeta, pa se morao sagraditi dugi zid, kako bi se mogli svi izložiti s naznačenim mjestom podrijetla i kataloškim brojem.
Danas su te rimske jaslice u garaži opasane dugim zidom u kojem su između ostalih ugrađeni i mali komadić jedne meteore i komadić mjesečevog kamena. Redovna su ruta u Božićno vrijeme tisućama posjetitelja.
Napuljski umjetnici
Zbog povijesnog i umjetničkog značaja neke jaslice imaju i stalnu postavku. Postoji čak top lista onih najljepših, najvećih, najneobičnijih, diljem Čizme.
Mjesto gdje se može vidjeti i uživati u posebnoj i nadasve darovitoj umjetnosti izrade jaslica napuljskih umjetnika i obrtnika. U izradi jaslica oni na njima svojstven način izražavaju poseban, često originalan talent, a preko jaslica umiju izraziti i vlastito i sportsko, političko, kao i društveno opredjeljenje ili jednostavno mišljenje.
A pored tradicionalnog magarca i vola u izloženim jaslicama se nađu i modni trendovi i poznate ličnosti. Razne Jaslice iz izrade napuljskih zanatlija XVIII. stoljeća još uvijek čvrsto drže prvo mjesto u divljenju posjetitelja. času vjerni izvor slika i prizora autohtonog i autentičnog načina života iz tog povijesnog perioda.
U Rimu iz stalne postavke najznačajnije su one iz 1291., prve mramorne jaslice, izrađene nekih sedamdeset godina nakon onih od sv. Franje. Na raspolaganju su očima turista kroz cijelu godinu. Nalaze se u Santa Maria Maggiore, jednoj od četiri papinske bazilike, a izradio ih je Arnolfo di Cambio po želji pape Nikole IV. Nije čudo zašto se ove jaslice nalaze baš u ovoj bazilici, jer u njoj se čuvaju dvije relikvije usko vezane i iznimno važne za Isusovo rođenje: komad jaslica koje su bile kolijevka malom Isusu i povoji u koje je bio umotan.
Naime, ovu je Baziliku dao sagraditi papa Liberio, nakon što je na tom mjestu jednog 5. kolovoza napadao snijeg, prema najavi u snu. A sredinom VII. stoljeća ovu su baziliku preimenovali u Sv. Marija od jaslica, kad su tu donošene spomenute relikvije. Danas je izrada jaslica duboko usađena, poštivana i voljena tradicija koja za sebe veže populaciju od 1 do 99 godina, čak i one od koji mjesec prije i onih koju godinu kasnije, nastavlja biti živa i ponavljati se iz godine u godinu.
Postoje razne udruge “Prijatelji jaslica”, koje se zalažu da se ova 800 godina duga tradicija sačuva i održi. Čak i u zadnje vrijeme, kad je opće poznato da posebice državne škole plivaju u oskudnim ekonomskim vodama, često volonteri priskaču u pomoć i pored raznoraznih projekata vezano za školu, zna biti i izrada jaslica.
Moderni svijet
Međutim, niti jaslice nisu mogle proći bez napada modernog svijeta i novih simbola i tradicija koje se neprestano nameću. Tako je godine 1976. g. Manlio Menaglia pokrenuo izložbu “100 jaslica”, kako bi zaštitio tu tipičnu talijansku tradiciju od sve većeg naleta Kićenja bora, koja je sredinom sedamdesetih sve više zauzimala maha.
Danas Manlio Menaglia nosi naziv jedne ulice u Rimu. Istina na periferiji, ali njegova ideja je postala već jako solidna i neizbježna rimska tradicija, za koju znamo i mi koji živimo ovdje, a i oni koji dođu kao turisti.
Ova je izložba je s Piazza Del Popolo (Narodni Trg) godine 2018. premještena u Vatikan. Ispod kolonata Gian Lorenza Berninija, na lijevoj strani Trga sv. Petra, pod upravom Papinskog Vijeća za Evangelizaciju.
Posljednji dan božićnih blagdana bilježi Epifania, koja, prema legendi, odnosi sa sobom sve do posljednje proslave, a pada 6. siječnja i uglavnom je posvećena djeci. Befana (Epifania) stara je, ali dobra vještica koja leti na metli, posjećuje djecu u noći između 5. i 6. siječnja i puni slatkišima ili ugljenom njihove čarape koje vise obješene na kamin ili u blizini prozora.
Befana je nastala prema legendi koja kaže da su tri kralja zastala ispred njezine kolibe kako bi je zamolili upute i pozvali je da ih prati na putu u Betlehem.
Jedan ju je pastir zamolio da pođe s njim i pokloni se malom Isusu, no ona ga je odbila. Kad su zvijezde osvijetlile nebo, vidjela je veliku svjetlost i odmah požalila što im se nije pridružila. Uzela je igračke i slatkiše i krenula na putovanje u potrazi za kraljevima i pastirom. Nažalost, ne uspjevši pronaći štalicu u kojoj se nalazi dijete, svake godine iznova odlazi u potragu za Isusom i, s obzirom na to da ga nikada ne može naći, ostavlja slatkiše, bombone, sušeno voće ili male igračke dobroj talijanskoj djeci, dok će onoj neposlušnoj napuniti čarape ugljenom.
Epifanija se također smatra završetkom cijelog božićnog razdoblja, zbog čega bi to trebao biti dan raskićivanja bora. Ipak, većina će talijanskih obitelji pričekati još nekoliko sljedećih dana, dok se trbuh malo oporavi i božićna čarolija potpuno ne iščezne. Do sljedećega 8. prosinca.
Fenix-magazin/MD/Ljiljana Džalto
