Lucija Palavra je u Švicarskoj, kako sama kaže, od 1984. godine radila svakakve poslove. No, većina novca koji je zaradila otići će u “Drvo života” u njenim Ugarcima, na obronke Požeške gore, u uzgoj sastavljen od zelenih gnojiva, zatravnjivanja, kompostiranja, integriranja usjeva i stoke, oranja te kultiviranja zemlje.
Ona se za ovakvu poljoprivrednu proizvodnju odlučila prije sedam godina.
“Ulaskom u ovaj projekt htjela sam napraviti nešto dobro za sve ljude, a što bi bilo izraz mog osobnog uvjerenja. Konvencionalna proizvodnja nije me nadahnula jer niste napravili ništa posebno ako kopirate druge. S biodinamičkom poljoprivredom prvi put sam se susrela u Švicarskoj”, priča Palavra za Moju Hrvatsku.
Ona danas raspolaže sa sedamdeset hektara zemljišta.
“Nisam imala ništa obiteljske zemlje pa sam počela kupovati komad po komad. Jedan dio je pod lješnjacima, a drugi je pravi pir, lupina, konoplja, žitarice… Od lješnjaka proizvodimo ulje i izvozimo jezgre. Također, imamo svoje konopljino ulje i brašno. Ne unosimo umjetni dušik, nego putem leguminoza obogaćujemo tlo dušikom”, priznaje naša sugovornica, majka petero djece i supruga švicarskog poduzetnika.
Jedan od glavnih razloga biodinamičkog uzgoja su nutritivno bogatije namirnice u usporedbi s onima iz konvencionalnog uzgoja.
Palavra otkriva kako ju je u ovaj posao i povratak vodila ljubav prema tom poslu, ljudima i prirodi. – Kada uzmemo u obzir da ne moram plaćati pesticide i nikakvu zaštitu, onda proizvodnja financijski nije skupa. No, ljudski rad ovdje igra veliku ulogu”, zaključuje Lucija koja živi na relaciji Hrvatska-Švicarska.
Kako godine prolaze, sve više se posvećuje poslu u domovinu. Jer, srce je tamo gdje je dom.
Fenix Magazin/Ivan Ril/Moja Hrvatska/
