Prva subota mjeseca travnja ove godine za Hrvatsku zajednicu u Rimu bila je u znaku sjećanja na Sarah Zuhru Lukanić, višegodišnju potpredsjednicu i utemeljiteljicu udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim.
Iz Rima: Ljiljana Džalto
U prepunoj dvorani ”Spazio scena”, u samom središtu Rima, prikazan je dokumentarni film „docuMAJA.“ Riječ je o posljednjem projektu preminule Sarah, koja je svojim djelovanjem ostavila dubok i neizbrisiv trag u djelovanju Mozaika.
Zbog teške bolesti i prerane smrti nije uspjela završiti dokumentarni film pa je tu zadaću preuzela Udruga. Na projekciji filma, godinu dana poslije njezine smrti, okupila se njezina obitelj, velik broj prijatelja i poznanika, članovi Mozaika i predstavnici drugih udruga s kojima je Sarah usko surađivala.
Glas Sarah Zuhre u filmu otvorio je gledateljima poseban i zanimljiv svijet moliških Hrvata i malog srednjovjekovnog gradića Kruč (Acquaviva Collecroce).
Dokumentarni film na moliškom govoru ”Na našo” prikazuje ”Feštu do Maja”. Ta tradicionalna proljetna povorka okuplja žitelje iz svih naselja koja su sačuvala govor “Na našo”, ali i folklorne skupine iz Italije i turiste. Kroz cijeli grad, pjevajući “kako je lipo hoditi, hoditi, kako je lipo hoditi hoditi, kako je lipo hoditi hoditi usrid mora” nose “maj” – lutku načinjenu od pruća i cvijeća – simbol plodnosti.
Dokumentarni film je osmišljen kao ”storytelling” u kojemu je prikazana priprema cjelodnevnog slavlja, berba poljskog cvijeća, kićenje lutke, dogodovštine u organizaciji manifestacije, dolazak folklornih skupina iz ostalih dijelova Italije, ne samo iz Molisea.
“Fešta do maja” oživljava taj kraj i povezuje malobrojne stanovnike koji su ostali na svojim ognjištima, ali i one iseljene, po Italiji i šire. Stanovnici otvaraju svoja vrata, dvorišta, iznose hranu i piće i zajedno slave. Za njih je i danas to jedna od najvažnijih svetkovina, jer predaja kaže da su prvi Hrvati stigli na jug Italije u pokrajinu Molise, 1. svibnja. na taj dan ulice i trgovi Kruča vrve mještanima i posjetiteljima iz drugih okolnih mjesta i šire.
Prigoda je to da se zahvali na primljenim blagoslovima i prizove bogati urod plodova zemlje. Cijeli dan je u znaku procesije i lutke ”Pupazze”, koja je obložena hrastovim lišćem, klasjem pšenice, ranim plodovima i raznim proljetnim cvijećem.
Po završetku dokumentarnog filma, nazočnima se obratio vidno uzbuđen Jonathan, sin Sarah Zuhre, i zahvalio se mnogobrojnoj publici svoje i u ime maloljetne sestre Vittorie. Na promociji filma bili su Igor Surdich, prvi tajnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rimu, profesorica Augusta Busico, presjednica udruge „l’Eta’ verde“ (Zelena dob), Iz predsjednik federacije Udruženja rumunjskih organizacija u Italiji i raznih kulturnih udruga Costatin Sorici, i predsjednica udruge „IlMondo Blu“ Mihaela Mitrut, koja okuplja rumunjske iseljenike, jednu od većih zajednica stranaca u Italiji, peruanska filozofkinja Elsa Javier i Antonella D’Antuono, predstavnica hrvatske jezične manjine u Moliseu u Vladinu Savjetu za Hrvate izvan RH i predsjednica kulturne udruge ”Jedna musika” iz moliškog mjesta Kruč (AcquavivaCollecorce).
Sara je od osnivanja Mozaika, 11. veljače 2015. godine, bila višegodišnja dopredsjednica, ističući se svojim djelovanjem u promicanju hrvatske kulture i tradicije u Italiji.
Osnovala je i udrugu ”Strane straniere” (Čudne strankinje), razbijajući predrasude i upoznajući talijansku javnost sa životima žena iz raznih dijelova svijeta, koje su se svojim postignućima istaknule u Italiji. Rame uz rame s Zrinkom Bačić, današnjom dopredsjednicom Udruge hrvatsko-talijanski mozaik, ostvarila je mnogobrojne vrijedne projekte s ciljem promicanja i povezivanja Hrvata u iseljeništvu. Projekt je nastao uz podršku Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Rimu.
Bila je to posebna večer u Rimu, začinjena poezijom. Izdvajamo poeziju Sarah Zuhre Lukanić „Na vrhovima mojih cipela“.
Na vrhovima mojih cipela
Na vrhovima mojih cipela
Čitav je jedan svijet
Promatram ga s nevjericom
I zatvaram se ispod
odvezanih vezica.
Postoje tragovi
Svakodnevnog bola.
Čuvam ga kao mahovinu
Pod okriljem zelenog čempresa.
Stojim sa svojom lopatom,
Nepomična.
Motrim sućut obitelji.
Na vrhovima mojih cipela
su kapi rose.
Jutarnje.
Kao da moje cipele
oplakuju
Još jednu smrt.
Sarah Zuhra Lukanić
Fenux-magazin/MD/Ljiljana Džalto
