Iseljenike moramo uključiti u razvoj hrvatske države i društva. Moramo stvoriti politiku koja će osigurati potporu svakom našem iseljeniku koji se želi vratiti u Hrvatsku. U tom smislu moramo pojednostavniti stjecanje državljanstva, posebno onima koji neupitno mogu dokazati svoje hrvatsko podrijetlo. – Obiteljsko podrijetlo ne smije nikome biti ni uteg ni povlastica i moramo prestati s povijesnim podjelama. Hrvatska država je nastala na politici pomirbe. – Bez Hrvata nema ni BiH. – Moja suradnja s premijerom Plenkovićem je dobra i konstruktivna – rekla je Predsjednica u razgovoru za Fenix Magazin
Euroatlantske aspiracije zemalja Jugoistočne Europe, pa tako i Bosne i Hercegovine, posebno su pogođene utjecajem nekih trećih zemalja u cilju pokušaja promjene njihovog političkog smjera. Poštujući suverenu odluku bilo koje zemlje za odabir svojeg političkog smjera, ne možemo tolerirati miješanje trećih strana u odluke koje mogu naštetiti interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Nakon dugo vremena posjetili ste iseljene Hrvate u Južnoj Americi i njihove potomke. Što je bio motiv za tako dalek put?
– Motiv je bila obostrano izražena želja za posjetom, za obnovom veza između Hrvatske i naših iseljenika u zemljama Južne Amerike, za jačanjem nacionalnog zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske koje sam nazvala „globalnom Hrvatskom“. Hrvata je u svijetu danas približno koliko i u Hrvatskoj i odgovorna politika mora maksimalno uvažavati tu činjenicu kao snažan politički, gospodarski, kulturni i demografski potencijal i kapital nacionalne i državne politike. Želim naglasiti kako iseljenike treba u najvećoj mogućoj mjeri uključiti u razvoj hrvatske države i društva, bilo poticanjem povratka ili pak korištenjem iskustava stečenih u drugim zemljama.
Priče o povratku iseljenih Hrvata u domovinu, nažalost, ostale su samo priče. U međuvremenu je Republika Hrvatska suočena s pravom demografskom katastrofom. Koliko je realno da se iseljenike ili njihove potomke iz Južne Amerike može motivirati za dolazak u Hrvatsku kako bi se barem malo ublažili negativni demografski trendovi?
– Rekla bih da povratka ipak ima, doduše malo, ali ima. Isto tako, osobito mladi iz treće, četvrte, pa i pete generacije, pokazuju veliko zanimanje za dolazak u Hrvatsku, za učenje jezika i uspostavljanje veza sa zavičajem svojih predaka. Kada susretnete mlade koji su tako daleko od Hrvatske, bilo u dalekom Punta Arenasu, doslovno na kraju svijeta, ili u obližnjoj Njemačkoj, svi oni čuvaju u sebi misao i ljubav za Hrvatsku. Tada se morate zadiviti i upitati što smo kao država učinili da im omogućimo dolazak u Hrvatsku i ostanak? Naravno, za doseljavanje moramo imati sustavnu državnu politiku koja će to poticati, a to znači politiku koja će svakom našem iseljeniku pružati potporu od trenutka kada stupi na hrvatsko tlo. Mislim na uvjete i mogućnosti školovanja, zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i drugo. No, prije svega, treba olakšati uvjete stjecanja hrvatskoga državljanstva. Ako netko nepobitno može dokazati hrvatsku pripadnost odnosno podrijetlo, ne vidim razloga nikakvu birokratiziranju u tom pogledu. Očekujem promjene u Zakonu o državljanstvu koje će to omogućiti. Da, čak i oni koji ne znaju savršeno hrvatski jezik, lako će ga naučiti – važno je da imaju srce koje kuca za Hrvatsku!
Brojni hrvatski iseljenici su uspjeli kao poduzetnici izvan granica Hrvatske. Imam osjećaj da mi kao država nemamo razrađenu strategiju kako njih motivirati da u domovinu ulože svoj kapital i što je još važnije, znanje i iskustvo. Može li se tu nešto promijeniti?
– Može i mora. Vlada, pri čemu prvenstveno mislim na Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, mora otvoriti niz posebnih investicijskih linija, da se tako izrazim, onih koje će biti posebno prilagođene iseljenicima. Tu isto tako moramo razviti sustav vođenja naših poslovnih ljudi, od iskazane namjere za ulaganjem do njene realizacije, kako ne bi gubili vrijeme, novac i živce. No sada, nažalost, vidimo da upravo u diplomaciji moramo pojačati gospodarski element, odnosno moramo prevladati prepreke koje proizlaze iz nerazumijevanja važnosti i vrijednosti hrvatskoga iseljeništva s jedne strane, te uloge hrvatske države i njezinih institucija s druge strane.
Mogu li veze s Gradišćanskim Hrvatima u Austriji i Mađarskoj te Hrvatima u Rumunjskoj, kao čuvarima hrvatske tradicije i značajnog dijela naše povijesti, biti bolje?
– Ponovno ću reći: i mogu i moraju. Hrvati koji su u tim i drugim državama stoljećima pod raznim asimilacijskim pritiscima očuvali svoje nacionalno ime i identitet, zaslužuju naše poštovanje i brigu. Posjetila sam Gradišćanske Hrvate i veseli me vidjeti s koliko ljubavi oni čuvaju svoju hrvatsku kulturu, običaje, hrvatsko ime.
Može li Republika Hrvatska kroz organiziranje književnih ili glazbenih večeri, raznih znanstvenih rasprava, čestih susreta kulturnih i obrazovnih djelatnika pomoći da se u tim krajevima kod što većeg broja ljudi očuva hrvatski jezik te da ostane živa njihova svijest o pripadnosti hrvatskom narodu?
– Kultura je temelj i ključno sredstvo nacionalne afirmacije. Iz svog nacionalnog povijesnog iskustva znamo da su nas kultura i duhovnost održale u vremenima kada nismo imali ni svoju državnu neovisnost, ni mogućnost samostalnog vođenja nacionalne politike. Tijekom posjeta Južnoj Americi susrela sam mnoge Hrvate koji ne znaju hrvatski jezik, ali ponosno, kroz kulturu, čuvaju hrvatsku nacionalnu svijest. Prema tome, kulturni i obrazovni sadržaji ključni su za očuvanje njihova identiteta. Željela bih da imamo veći broj hrvatskih škola u svijetu ili bar tečajeva hrvatskoga jezika, veći broj lektorata i katedri za hrvatsku povijest i kulturu.
Neki političari, posebno predstavnici nekih nacionalnih manjina zamjerili su Vam susret s iseljenicima u Argentini. Ta hajka se nastavlja pa Vam tjednik „Novosti“ zamjera što je s Vama na putu bio saborski zastupnik Davor Ivo Stier koji je potomak hrvatskih iseljenika u Argentini. Sporno im je to što je Stierov djed bio pripadnik vojske NDH. Kako ocjenjujete te tvrdnje? Kome uopće trebaju ta stalna podsjećanja na NDH?
– Doista moramo prestati s tim podjelama i predrasudama. U današnjoj Hrvatskoj, koja je nastala na pomirbi i zajedništvu, kako uopće više netko može i spominjati obiteljsko podrijetlo kao odrednicu bilo koga od nas? A najnemoralnije je optužbe, bilo kakve, a pogotovo one nikada dokazane koje su rezultat samo svrstavanja u pojedinu političku ili drugu skupinu, protezati na djecu i unuke. To je nedopustiva stigmatizacija. Svatko je od nas čovjek koji odgovara za sebe, svoje stavove i svoje postupke. Obiteljsko podrijetlo ne smije biti ni povlastica, ni uteg nikome od nas. Osim toga, optužbe na temelju bivše jugoslavenske propagande o „neprijateljskoj emigraciji“ ne smatram pravno ni politički relevantnima. Nažalost, u dijelu našeg medijskog prostora, kada je o hrvatskom iseljeništvu riječ, vlada površnost, nepoznavanje činjenica, pa i zlonamjernost, i to unatoč dostupnosti informacija. Osim toga, treba znati da je velika većina Hrvata nakon rata diljem svijeta zaista našla prostor slobode i spas od masovnog terora. Znamo što bi im se dogodilo da su ostali.
Razgovarao: Ante Gugo/Fotografije: Fenix Magazin i Ured Predsjednice
Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Fenix-Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu…
