U subotu, 4. ožujka, u njemačkom Bad Homburg održat će se 17. po redu finalna večer Večernjakova izbora najpopularnijih Hrvata u iseljeništvu za nagradu “Večernjakova domovnica 2023.“
Razgovarao: Stipe Puđa
Domaćin “Večernjakove domovnice” je i gradonačelnik Bad Homburga Alexander Hetjes s kojim smo razgovarali u povodu dodjele nagrade, a koji se kroz razgovor osvrnuo na prijateljstvo gradova Bad Homburga i Dubrovnika, te prošlogodišnje izbijanje rata u Ukrajini koji je djelomično zasjenio dodjelu nagrada Večernjakova domovnica 2022.
Gospodine Hetjes, kada ste zadnji put bili u Hrvatskoj?
A. HETJES: To nije bilo tako davno. Početkom veljače bio sam u Dubrovniku za blagdan svetog Vlaha. A prošlog sam ljeta vodio i delegaciju Bad Homburga kada se u Dubrovniku obilježavala 20. obljetnica bratimljenja naših gradova.
Spomenuli ste bratimljenje dvaju gradova koje postoji od 2002. godine. Koliko su intenzivni odnosi?
A. HETJES: Još su uvijek vrlo intenzivni. I nije slučaj da se stalno posjećuju samo službene delegacije. Jer to dugoročno ne bi imalo dovoljno sadržaja. Svakako, čelnici gradova se jako dobro slažu. Ali političari imaju samo privremeni mandat. Zato je važno bratimljenje gradova postaviti na širu osnovu. U tome smo već jako dobro uspjeli bliskom suradnjom naših vatrogasnih društava, ali i redovitim razmjenama mladih. Moj kolega u Dubrovniku Mato Franković i ja smo se na prošlogodišnjem sastanku dogovorili da intenziviramo ovaj oblik razmjene. Ali, želim i to napomenuti, razvila su se i osobna prijateljstva između službenika i administrativnog osoblja.
Što vam se najviše sviđa u Dubrovniku?
A. HETJES: Naravno, moram spomenuti prekrasan krajolik, ugodnu klimu i prekrasnu kuhinju. Ali takve se prednosti mogu naći na mnogim mjestima na zemlji. Ono što me uvijek impresionira u Dubrovniku je nevjerojatno gostoprimstvo. Ljudi su tamo jednostavno nevjerojatno topli. U konačnici, naravno, opće oduševljenje Dubrovnikom ima veze i s dugom poviješću našeg prijateljstva, jer to je ono što je naše bratimljenje gradova odavno postalo. Sve je počelo angažmanom Olge Stoss tijekom Domovinskog rata. Olga, koja je rođena u Hrvatskoj i od 1954. godine živi u Bad Homburgu, organizirala je transporte koji su dopremali tone pomoći u Dubrovnik. Poslije je bila pokretač bratimljenja gradova i oživjela ga. Za to je kasnije nagrađena Nagradom Dubrovnika. Ova priča bila je odlično tlo za jedno vrlo posebno gradsko prijateljstvo.
Što partnerstvo koje ste spomenuli znači za dva grada?
A. HETJES: To je očito dobitak za obje strane. I naravno, mi u Bad Homburgu smo pomalo ponosni što smo povezani s tako izuzetnim gradom kao što je Dubrovnik, biser Jadrana. Kao što sam rekao, formalno se partnerstvo brzo pretvorilo u prekrasno i živo prijateljstvo koje sada živimo na vrlo različitim razinama. Naše vatrogasne jedinice blisko surađuju i redovito razmjenjuju informacije prilikom međusobnih posjeta. Također postoji živa razmjena mladih i redoviti posjeti glazbenih grupa. Koliko su ova dva grada bliska, govori i činjenica da Dubrovnik ima „Park grada Bad Homburga“.
A onda se u Bad Homburgu dodjeljuje tradicionalna Hrvatska domovinska nagrada…
A. HETJES: Da, osobno se tome posebno veselim. Jer uručenje Hrvatske domovinske nagrade hrvatskih dnevnih novina “Večernji list” nije samo najvažniji društveni događaj za ljude hrvatskih korijena koji žive u Europi, već i veliki i uzbudljiv događaj za Bad Homburg na koji uvijek rado dođem kao gost . Večeri poput dodjele hrvatske domovinske nagrade uvijek su dobrodošla prilika za razgovor o partnerstvu, prijateljstvu i zajedničkoj Europi.
Prošlogodišnji događaj donekle je zasjenio izbijanje rata u Ukrajini. Utječe li ovaj sukob i na vaš grad?
A. HETJES: Još se sjećam da smo svi bili pomalo u šoku i pitali se kako će stvari ići u Ukrajini. Sada znamo: ubojstva, teror i pustošenje trajno su prodrli u zemlju. I da, ruska invazija na Ukrajinu, koja krši međunarodno pravo, ima posljedice čak do Bad Homburga. U prvoj godini rata u našem gradu smo primili oko 800 izbjeglica. Pronaći krov nad glavom bio je herkulov zadatak. Također smo pokušali stvoriti sastajališta za izbjeglice, ponuditi mogućnosti skrbi za djecu i organizirati tečajeve jezika. Ali uspjeli smo; ne samo zbog velike spremnosti za pomoć i solidarnosti iz redova mještana Bad Homburga.
Kao i u Hrvatskoj, i u Njemačkoj se puno govori o podršci Ukrajini. S moje točke gledišta, od najveće je važnosti da mi, kao liberalne demokracije, kao zapadni svijet, kao ujedinjena Europa, zajedno stanemo protiv ovog terora, da ne prepustimo Ukrajinu samoj sebi, već da je podržimo najbolje što možemo.
Kamen temeljac snažne i ujedinjene Europe je dobro razumijevanje među narodima. Moramo razgovarati jedni s drugima i slušati jedni druge. Tako se razvija povjerenje, a to povjerenje onda prerasta u prijateljstvo.
Fenix-magazin/MD/Stipe Puđa
